Poslovni broj:7 UsI-1707//21-13

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz
sudjelovanje zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja G. T., T.,
zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u
o. d. K.& K. d.o.o., S., protiv tuženika
Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske,
Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po opunomoćenicama D. Ć. i B. M. službenim osobama tuženika, radi dodjele bespovratnih sredstava, nakon
usmene i javne rasprave, zaključene 7. travnja 2022., objavom odluke temeljem čl. 61.
st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14,
94/16 i 29/17), 15. travnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika
Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Klasa:
UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2-2-2/575-21-5 od 22. veljače 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2-
2-2/575-21-5 od 22. veljače 2021. odbijen je prigovor G. T., ovdje tužitelja,
izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i
projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 910-01/14-
01/85, Urbroj: 358-04-19-1978 od 14. listopada 2019. i kojim je odbijen prigovor
tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje
programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa:
910-01/14-01/85, Urbroj: 358-04-19-2082 od 13. studenog 2019.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog bitne povrede
odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne
primjene materijalnog prava. Tužitelj tako navodi da osporeno rješenje ne sadrži
razloge o odlučnim činjenicama, da je neizvršivo, nerazumljivo te se ne može ispitati.

3. Predmet ovog postupka odnosi se na Operativni program Konkurentnost i kohezija

2014.-2020. operacija K.K….projekt "Poslovno uslužni centar …" referentne

2 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

oznake K.K…. IRRO1 te osporavanje Odluka tijela prvog stupnja -
Odluke o utvrđenoj nepravilnosti te Izmjene Odluke o utvrđenoj nepravilnosti. U
odnosu na meritum ove pravne stvari te iznesene prigovore, tužitelj opetovano navodi
kako slijedi: neosnovana je visina stope korekcije od 25% koja se odnosi na predmetnu
nabavu kako je navedeno zbog vrste nepravilnosti br. 22 (znatna izmjena elemenata
ugovora određenih u pozivu za nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje). Vezano
za predmetni projekt, tužitelj akceptira propust u slučaju kašnjenja dostave garancije
koja se odnosila na plaćeni iznos od 837.785,00 HRK, a koji je 5% iznosa ukupnog
Ugovora. Preostale ispostavljene situacije pokrivene su dostavljenom garancijom s
indiciranim trajanjem do 2. ožujka 2020., garancija br. G/994/19 na iznos od

1.988.944,03 kuna. Za gore navedeni iznos tužitelj je imao važeću bjanko zadužnicu.
Potpisani ugovor s izvođačem je na iznos od 24.861.800,43 kuna, od čega su

14.952.000,00 kuna EU sredstva. Preostali dio u iznosu od 9.909.800,43 kuna je
trošak tužitelja kao naručitelja te smatra da financijska korekcija u iznosu od

5.997.404,37 kuna nije primjerena jer predstavlja 40,11% od ukupno dodijeljenih
nepovratnih sredstava za izgradnju objekata i nabavu opreme. Također tužitelj smatra
da propust na vrijeme dostavljanja garancije ne bi utjecao na krug zainteresiranih
ponuditelja, jer su na javnu nabavu pristigle ponude sedam gospodarskih subjekata, a
isti u fazi provedbe i nakon odabira izvođača nisu imali prigovora. Nepravovremeno
dostavljanje garancije nije utjecalo na cijenu, prirodu radova, rok dovršetka, uvjete
plaćanja i korištene materijale. Prilikom javne nabave uzimala se u obzir razina tržišnog
natjecanja, transparentnost i jednako postupanje. Slijedom toga tužitelj smatra da
predmetna neusklađenost nije imala odvraćajući učinak na ponuditelje, što je vidljivo
iz prethodno navedenog jer činjenica je da nije bilo prigovora ponuđača, stoga je to
pokazatelj da nije bilo nepravilnosti. Ne postoji izmjena koja bi mijenjala ekonomsku
ravnotežu u korist izvođača radova. Smatra da je nepravilnost samo formalne prirode,
bez stvarnog ili potencijalno financijskog učinka i da financijski ispravak nije potreban.
Poziva se na osporeno rješenje, u kojem se navodi da je propisana stopa financijske
korekcije od 25% predmetne nabave kako je navedeno u odluci: "Ukoliko se radi o
kašnjenju u dostavi garancija pri ocjeni radi li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora
ili ne, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (npr. je li slučaj
kašnjenja u dostavi jamstva za povrat predujma, predujam isplaćen prije dostave
zahtijevanog jamstva; je li u slučaju kašnjenja, u dostavi garancije za uredno izvršenje
ugovora plaćanje po ispostavljenim računu/situaciji obavljeno prije dostavljene
garancije za uredno izvršenje ugovora, itd.) te je u slučajevima znatne izmjene
elemenata ugovora, a koji su ovdje navedeni primjerice, potrebno odrediti financijski
ispravak u visini 25% vrijednosti ugovora." Tužitelj smatra da nisu uzete u obzir sve
okolnosti predmetnog slučaja, da nije nastala niti je mogla nastati potencijalna
opasnost po proračun Europske unije odnosno rizik u financijskom smislu te je trebalo
uvažiti prigovor tužitelja istaknut u ranijoj fazi postupka. Nije bilo nikakve izmjene
ugovora kako je navedeno, niti je ponuditelj imao bilo kakve financijske koristi ili veću
prednost nego ostali ponuđači. Kako se radi o projektu koji je od velike važnosti za
G. T., ovdje tužitelja, ali i cijelu Dalmatinsku zagoru, ova novčana korekcija, ukoliko
bude izvršena, rezultirat će nemogućnošću dovršetka projekta. Interes za korištenjem
usluga i kapaciteta Poslovno uslužnog centra … je iznimno velik, a nedovršavanje
istog odrazilo bi se na ciljane korisnike za koji je isti namijenjen.

4. Tužitelj prihvaća propust koji je učinjen i spreman je vlastitim sredstvima financirati
novčanu korekciju koja se odnosi na uplatu sredstava prema izvođaču, ali visina
izrečene korekcije od 25% nije nužna, niti prikladna u odnosu na navedeni popust. Ne
postoji izmjena koja bi mijenjala ekonomsku ravnotežu u korist izvoditelja. Smatra da

3 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

je nepravilnost samo formalne prirode, nenamjerna, bez stvarnog ili potencijalno
financijskog učinka i financijski ispravak nije potreban. Bankarska garancija je
dostavljena sa zakašnjenjem. Zahtjevi za nadoknadom sredstava niti zahtjev za
predujmom nisu dostavljeni. Posredničkom tijelu razine 2, a radovi po predmetnom
ugovoru izvedeni su u višestruko većim vrijednostima. Imajući u vidu obveznu primjenu
novih smjernica za sve javne ugovore proizašle iz postupaka javne nabave koji su
pokrenuti 1. siječnja 2017. i nakon tog datuma, a kojima je predmetna nepravilnost
opisana, korekcija bi trebala biti u visini od 10% jer je dostava bankovne garancije
kasnila više od 20 dana. Za navedeni period koji nije bio pokriven bankovnom
garancijom, naručitelj je imao jamstvo za otklanjanje nedostataka za izvedene radove
do 4/2021. Primjer nepravilnosti koja je navedena u pravilima o financijskim
korekcijama v.5.1., točka 25; dostavljanje bankovne garancije sa zakašnjenjem (za
zakašnjenje u dostavi do 8 dana nije potrebno odrediti financijski ispravak, za
kašnjenje od 9 do 20 radnih dana potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 5%
iznosa ugovora, za kašnjenje veće od 20 radnih dan potrebno je odrediti financijski
ispravak u visini 10% iznosa ugovora). S obzirom na kašnjenje više od 20 radnih dana
u dostavi bankarske garancije tužitelj smatra da treba odrediti financijski ispravak u
visini 10% iznosa ugovora. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kojom
će poništiti rješenje tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije
Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2-2-2/575-21-5 od

22. veljače 2021. i predmet vratiti upravnom tijelu na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik se u dostavljenom odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu kao neosnovanom. Suprotno navodima tužitelja pobijano rješenje od 22.
veljače 2021. doneseno je u skladu sa zakonom te tuženik ostaje pri svim navodima iz
obrazloženja predmetnog rješenja. Tuženik smatra kako tužitelj paušalno argumentira
vlastite navode kako bi osporio predmetno rješenje koje je doneseno zakonito te je isto
zasnovano na pravilno utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tako ukazuje na
Uredbu o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog
fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem
"Ulaganja za rast i radna mjesta (Narodne novine", broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17,
18/17, 46/21 i 49/21- dalje u tekstu: Uredba) prema kojoj se člankom 5. stavkom 3.
točkom 28. definira uloga Upravljačkog tijela na način da osigurava postojanje
mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja
prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondova,
ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava
Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj ne
obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je povrijeđen zakon, već samo paušalno
navodi kako pobijano rješenje nije osnovano na zakonu te kako ne sadrži sve razloge
o odlučnim činjenicama. U odgovoru na istaknute navode u tužbi, tuženik prvenstveno
ukazuje da je navedena vrsta nepravilnosti, sukladno člancima 18.7. i 18.8. Općih
uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih
fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. kao Prilog A-Prilog 1. Ugovora o dodjeli
bespovratnih sredstava, opisana Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka
koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Europska komisija primjenjuje na
izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (u nastavku teksta:
Smjernice), odnosno točkom 22, istih: Znatna izmjena elemenata ugovora određenih
u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje, a za koju je propisana stopa
ispravka od 25%. Stoga tuženik još jednom ističe, a kao što je obrazloženo u
pobijanom rješenju, kako je financijska korekcija određena sukladno primjenjivim
Smjernicama koje za navedenu vrstu nepravilnosti propisuje stopu korekcije od 25%

4 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

bez mogućnosti umanjenja. Nadalje, ističe da su neprihvatljivi navodi tužitelja kako
sporno postupanje nije utjecalo na potencijalne ponuditelje, kao i da nije došlo do
izmjene ekonomske ravnoteže budući da je korisnik prihvatio jamstvo za uredno
izvršenje ugovora u obliku bankarske garancije izdane sa zakašnjenjem od 134
kalendarska dana, a u kojem periodu su vršena plaćanja prema odabranom
ponuditelju. U odnosu na navod tužitelja da je postupanje tuženika pretjerani
formalizam budući da nije bilo nikakvog financijskog učinka na proračun, tuženik ističe
da je po prirodi stvari, kod postupaka nabave u projektima financiranim iz EU fondova
načelno nužno strogo formalno pridržavanje propisanih procedura, bez mogućnosti
širokog tumačenja istih. Naime, kako je već istaknuto u pobijanom rješenju, Uredbom
(EU) br. 1303/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju
zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom
fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i
Europskom fondu za. pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom
fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i
Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća
(EZ) br. 1083/2006 (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 1303/2013) definirana je
"nepravilnost" (članak 2. točka 36.) kao svako kršenje prava Europske unije ili
nacionalnog prava u vezi s primjenom prava Unije koje proizlazi iz djelovanja ili
propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi
moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim
izdatkom, a odredbom članka 74. stavka 3. propisano je da države članice osiguravaju
postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i
investicijske fondove pri čemu su opseg, pravila i postupci takvih mehanizama
odgovornost država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom.
Sukladno navedenom. tuženik ističe kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u
direktnom utjecaju na proračun Unije već činjenici da je korisnik (tužitelj) izmjenom
inicijalnih uvjeta nadmetanja prekršio načela transparentnosti, načela jednakog
tretmana i tržišnog natjecanja, a što je moglo imati utjecaja na sam proračun. Pritom
tuženik upućuje na presudu suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine
u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene
financijske posljedice nepravilnosti odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti
mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. U prilog
navedenoj tvrdnji. tuženik ukazuje i na presudu suda Europske unije, oznake C-408/16
od 6. prosinca 2017. godine kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u članku

2. točki 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja
"nepravilnost" u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu
Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga je sud presudio da
takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo kojoj kao takva može imati
posljedice za proračun. Ujedno ukazuje na važnost navoda iz spomenute presude
prema kojima ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te
ukazuje na prethodno spomenutu presudu suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja

2016. Stoga zaključuje kako povreda pravila postupka javne nabave predstavlja
nepravilnost u smislu članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti
mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

6. Tuženik se nadalje očituje na navode tužitelj kako visina izrečene korekcije od
25% nije nužna niti prikladna u odnosu na navedeni propust te da ne postoji izmjena
koja bi mijenjala ekonomsku ravnotežu u korist izvoditelja, na način kako slijedi:
tuženik je već u pobijanom rješenju detaljno obrazložio kako je točkom 4.1.1.
postupanje kod pogrešaka u dostavljanju bankarske garancije sažetog pregleda uputa

5 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu
Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.", verzija 2.0, lipanj 2019. godine (u nastavku
teksta: sažeti pregled Uputa od lipnja 2019. godine), propisano kako u odnosu na
neispunjavanje obveza odabranog ponuditelja koje se odnose na dostavu garancija od
strane istoga postoje različiti slučajevi, pa je stoga potrebno razgraničiti takve
slučajeve na one koji predstavljaju izmjenu elemenata ugovora, ali koja izmjena nije
dovela do toga da se smatra znatnom u smislu točke 22. Smjernica. Zatim, pod točkom

4.1.1. b) propisano je da ukoliko se radi o kašnjenju u dostavi garancija, pri ocjeni radi
li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora ili ne, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti
predmetnog slučaja (npr. je li u slučaju kašnjenja u dostavi jamstva za povrat predujma,
predujam isplaćen prije dostave zahtijevanog jamstva; je li u slučaju kašnjenja u
dostavi garancije za uredno izvršenje ugovora plaćanje po ispostavljenom
računu/situaciji obavljeno prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora, itd.)
te je u slučajevima znatne izmjene elemenata ugovora (koji su citiranom točkom
primjerice navedeni), potrebno odrediti financijski ispravak u visini od 25% vrijednosti
ugovora. Nadalje, a kao što je već istaknuto u pobijanom rješenju, nesporno je kako je
korisnik prihvatio jamstvo za uredno izvršenje ugovora u obliku bankarske garancije
sa zakašnjenjem od 134 kalendarska dana (odnosno 93 kalendarska dana) kao i da
su u navedenom periodu prema odabranom ponuditelju u dva navrata izvršena
plaćanja. Stoga je opisanim postupanjem korisnika došlo do kršenja načela
transparentnosti, načela jednakog tretmana i tržišnog natjecanja te do izmjene
ekonomske ravnoteže u korist odabranog ponuditelja, a što u konačnici predstavlja
znatnu izmjenu ugovora iz članka 321. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj:
120/16, u nastavku teksta: ZJN). Također, tuženik ističe kako je na tržišno natjecanje
upravo utjecala i činjenica da ostalim potencijalnim ponuditeljima u trenutku
dostavljanja ponuda nije bilo poznato da kašnjenje u dostavi predmetne garancije ne
bi bilo od utjecalo na daljnje izvršenje ugovora, stoga je upravo suprotno navodima
tužitelja, postojala mogućnost da bi i drugi potencijalni ponuditelji dostavili ponudu da
su imali saznanja vezana uz činjenice koje u konkretnom slučaju predstavljaju znatnu
izmjenu elemenata ugovora.

7. U odnosu na navode tužitelja kojima ističe kako je donesen pogrešan zaključak
u pogledu visine korekcije, tuženik ističe kako je financijska korekcija određena u
skladu s primjenjivim smjernicama koje za navedenu vrstu nepravilnosti propisuju
stopu korekcije od 25% bez mogućnosti umanjenja. Tužitelj pogrešno izvodi zaključak
kako su se u konkretnom slučaju trebala primijeniti Pravila o financijskim
korekcijama.5.1. (u nastavku teksta: Pravila: prilog 1) prilog 1. nepravilnosti u kojima
se određuje financijska korekcija-obveznici Zakona o javnoj nabavi. Naime, Uputom o
načinu primjene Pravila o financijskim korekcijama iz ZNP 5.1. u odnosu na Ugovore
o dodjeli bespovratnih sredstava i pozive na dostavu projektnih prijedloga u okviru
Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" Klasa: 910-04/19-02/2, Urbroj: 538-
05-1-1-1/301-19-45 od 8. kolovoza 2019. propisano je kako se nova Pravila
financijskim korekcijama v.5.1., a time posredno i nove Smjernice Europske komisije
od 14. svibnja 2019., primjenjuju na javne ugovore proizašle iz postupaka javne
nabave koji su pokrenuti 1. siječnja 2017. i nakon tog datuma, a za koje će Posredničko
tijelo razine 2 utvrditi nepravilnosti nakon datuma korisnikovog primitka obavijesti
Posredničkog tijela razine 2 o izmjeni ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.
Nadalje, Dopunom upute o načinu primjene Pravila o financijskim korekcijama iz ZNP
v.5.1. u odnosu na Ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava i pozive na dodjelu
projektnih prijedloga u okviru Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" Klasa:
910-04/19-02/2 Urbroj: 538-05-1-1-1/123-19-49 od 23. rujna 2019., propisano je da će

6 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

se Pravila iz verzije 5.1. primjenjivati na sve javne ugovore proizašle iz postupaka javne
nabave koji su pokrenuti 1. siječnja 2017. godine i nakon tog datuma, pri čemu se
navedeno odnosi na nabave u odnosu na koje će Posredničko tijelo razine 2 utvrditi
nepravilnosti nakon što korisnik primi obavijest o jednostranoj izmjeni ugovora o dodjeli
bespovratnih sredstava. Pri tome se ne radi o nabavama u odnosu na koje je već
proveden postupak utvrđivanja nepravilnosti te je donesena odluka o nepravilnosti.
Dakle, iz navedenog proizlazi kako su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene
smjernice. Također, tuženik naglašava kako je za vrstu nepravilnosti 24. Pravila: Prilog
1, a vezano uz značajnu izmjenu elemenata ugovora, također propisana stopa
ispravka od 25% ugovorene cijene bez mogućnosti umanjenja dok se vrsta
nepravilnosti 25. Pravila odnosi na ostale izmjene ugovora u manjem opsegu i manjeg
značaja što u ovom sporu nije slučaj sve i kad bi predmetna Pravila bila primjenjiva.
Slijedom navedenog, tuženik još jednom ističe kako su navodi korisnika kojima tvrdi
da sporno postupanje nije utjecalo na potencijalne ponuditelje te kako nije došlo do
izmjene ekonomske ravnoteže neprihvatljivi i u cijelosti neosnovani, a sve sukladno
navodima iznesenim u pobijanom rješenju te ovom odgovoru na tužbu. Zaključno,
tuženik ističe da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja. Predlaže da sud
odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Sud je 7. travnja 2022. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s
odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost izjasniti se o
zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja
su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i
opunomoćenice tuženika.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog
postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se
nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka

55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Uredbom (EU) br. 1303/2013 propisana je odgovornost država članica u
sustavima upravljanja i kontrole i njihova dužnost da spriječe, otkriju i isprave
nepravilnosti, te osiguraju povrat neopravdano isplaćenih sredstava zajedno s
mogućim zateznim kamatama. Prema odredbi članka 143. Uredbe (EU)
br. 1303/2013, države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s
pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u
operativnim programima, a financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog
javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. U svrhu provedbe
navedene Uredbe, Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu
europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2014. do 2020. uspostavljen je institucionalni okvir za upravljanje i provedbu
europskih strukturnih i investicijskih fondova u RH u razdoblju od 2014. do 2020. te
su određene institucije koje obavljaju funkcije koordinacijskog tijela za upravljanje
fondovima i neovisnog revizijskog tijela i određene su njihove funkcije i odgovornosti.

12. Uredba (EU) 1303/2013 u članku 2. točki 36. definira "nepravilnosti" kao svako
kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koja proizlazi
iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova
koja šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije
neopravdanim izdatkom.

13. Pri tome je odredbom članak 313. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi (Narodne
novine, broj: 120/16), propisano da ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi
u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom.

7 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

Stavkom 2. istog članka ZJN-a propisano je da je javni naručitelj obvezan kontrolirati
je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji
o nabavi i odabranom ponudom.

14. Točkom 22. Smjernica propisana je vrsta nepravilnosti u provedbi ugovora o
dodjeli bespovratnih sredstava: „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u
pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje“ opisana na način da bitni
elementi sklapanja ugovora uključuju, ali nisu ograničeni na cijenu, prirodu radova, rok
dovršetka, uvjet plaćanja i korištene materijale, za koju je propisana stopa ispravka od
25% iznosa ugovora, plus vrijednost dodatnog iznosa ugovora proizašlog iz znatne
izmjene elemenata.

15. Točkom 4.1.1. – Postupanje kod pogrešaka u dostavljanju bankarske garancije
Sažetog pregleda uputa Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u
Operativnom programu "Konkurentnosti i kohezija 2014.-2020.", Verzija 2.0, lipanj

2019. godine, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Klasa: 910-
04/17-02/74, Urbroj:538-05-2-1-2/324-19-190 od 11. lipnja 2019. godine propisano je
kako u odnosu na neispunjavanje obveza odabranog ponuditelja koje se odnose na
dostavu garancija od strane istoga postoje različiti slučajevi, pa je stoga potrebno
razgraničiti takve slučajeve na one koji predstavljaju izmjenu elemenata ugovora, ali
koja izmjena nije dovela do toga da se smatra znatnom u smislu točke 22. Smjernica.
Nadalje, podtočkom 4.1.1. b) propisano je da ukoliko se radi o kašnjenju u dostavi
garancija, pri ocjeni radi li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora ili ne, potrebno je
uzeti u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (npr. je li u slučaju kašnjenja u dostavi
jamstva za povrat predujma, predujam isplaćen prije dostave zahtijevanog jamstva; je
li u slučaju kašnjenja u dostavi garancije za uredno izvršenje ugovora plaćanje po
ispostavljenom računu/situaciji obavljeno prije dostavljene garancije za uredno
izvršenje ugovora, itd.) te je u slučajevima znatne izmjene elemenata ugovora (koji su
ovom točkom primjerice navedeni), potrebno odrediti financijski ispravak u visini 25%
vrijednosti ugovora.

16. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele
bespovratnih sredstava, u okviru kojega je dana 25. kolovoza 2017. sklopljen Ugovor
o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i
obrta kao Posredničkog tijela razine I., Središnje agencije za financiranje i ugovaranje
programa i projekata Europske unije kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane
i G. T., ovdje tužitelja, kao korisnika, a u svrhu provedbe projekta "Poslovno
uslužni centar …", referentne oznake: KK…. .

17. Tužitelj je kao korisnik bespovratnih sredstava u okviru projekta "Poslovno uslužni
centar …", nakon provedenog postupka javne nabave, kao naručitelj sa odabranim
ponuditeljem D. C. d.o.o., kao izvođačem radova, sklopio Ugovor o
građenju, dana 27. prosinca 2018. na iznos od 19.889.440,34 kune, što uz PDV daje
iznos od 24.861,800,43 kune, što među strankama nije niti sporno.

18. U konkretnom slučaju posredničko tijelo razine 2 je nakon provedenog postupka
kontrole utvrdilo da je sukladno točki 7.7.2. DON-a (jamstvo za uredno izvršenje
ugovora) ponuditelj dužan u roku od 8 dana od dana zaključivanja ugovora o javnoj
nabavi (a prije isteka jamstva za ozbiljnost ponude) Naručitelju uručiti jamstvo za
uredno ispunjenje ugovora i to bankarsku garanciju "bez prigovora" ili novčani polog
na iznos od 10% bez PDV-a. Utvrđeno je i da je ponuditelj kao jamstvo za ozbiljnost
ponude dostavio bjanko zadužnicu izdanu dana 22. ožujka 2018. na iznos od

500.000,00 kuna.

19. Sukladno podčlanku 4.2. Sredstva osiguranja za izvršenje ugovora Posebnih
uvjeta ugovora koji su prilog prijedloga ugovora o nabavi i DON-a, izvođač je obvezan

8 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

dostaviti Naručitelju, zajedno s potpisanim i ovjerenim Ugovorom, a prije isteka jamstva
za ozbiljnost ponude, jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora, u iznosu od 10% (deset
posto) od ugovorene cijene radova (bez PDV-a) u obliku bezuvjetne i neopozive
bankarske garancije naplative od banke na prvi poziv, bez prava protesta, s rokom
važenja 60 dana nakon predviđenog roka za završetak radova. Ista odredba sadržana
je i u prilogu potpisanog Ugovora o nabavi. Nadalje, posredničko tijelo razine 2
napominje kako prijedlog ugovora o nabavi i potpisani Ugovor o nabavi nije sadržavao
odredbe o jamstvu za uredno ispunjenje, već su iste bile sastavni dio Posebnih uvjeta.

20. Tuženik u tužbi navodi da je ponuditelj kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavio
bjanko zadužnicu izdanu dana 22. ožujka 2018. na iznos od 500.000,00 kuna, a iz
podataka spisa razvidno je da je tužitelju izdana bankovna garancija broj: G/994/19 od

10. svibnja 2019. na iznos od 1.988.944,03 kuna.

21. Tuženik je uvidom u bankovni izvadak o promjenama stanja na transakcijskom
računu Korisnika, izdanom od strane Otp banke utvrdio da je dana 1. ožujka 2019.
izvršeno plaćanje na račun D. C. d.o.o. u iznosu od 500.000,00 kuna, a
dana 5. ožujka 2019. izvršeno je plaćanje u iznosu od 337.785,00 kuna od strane
Korisnika.

22. Među strankama je sporno je li tužitelju ispravno određena financijska korekcija
od 25% prema točki 22. Smjernica za utvrđenu nepravilnost kašnjenja izvođača radova
u dostavi jamstva za uredno izvršenje ugovora, na način kako je to određeno Posebnim
uvjetima ugovora koji čine sastavni dio Dokumentacije o nabavi – javna nabava radova
"Izgradnja poslovno uslužnog centra …" Č., T., od lipnja 2018., na način
propisan podčlankom 4.2. Sredstvo osiguranja za izvršenje ugovora.

23. Među strankama nije sporno da je jamstvo za izvršenje ugovora trebalo biti
dostavljeno sukladno podčlanku 4. stavku 2. Posebnih uvjeta Ugovora o građenju, a
koji Ugovor je potpisan 27. prosinca 2018., dok je predmetna bankarska garancija
izdana 10. svibnja 2019., pa se u konkretnom slučaju svakako radi o značajnom
zakašnjenju u dostavi bankarske garancije, a protivno Posebnim uvjetima Ugovora o
građenju i točki 7.7.2. Dokumentacije o nabavi.

24. Nije sporno niti da su odabranom ponuditelju, ovdje izvođaču radova D. C.

d.o.o., izvršene uplate u ukupnom iznosu od 837.785,00 kuna od strane
tužitelja, korisnika bespovratnih sredstava u ožujku 2019.

25. Tuženik je u osporenom rješenju naveo da je došlo do izmjene inicijalnih uvjeta
nadmetanja i kršenja načela transparentnosti, načela jednakog tretmana i tržišnog
natjecanja, te smatra da postoji mogućnost da bi bio veći broj ponuditelja da je
potencijalnim ponuditeljima bilo poznato da kašnjenje u dostavi predmetne garancije
ne bi utjecalo na daljnje izvršenje ugovora. Nadalje, zaključuje da je na opisani način
došlo i do izmjene ekonomske ravnoteže u korist odabranog ponuditelja, a što
predstavlja znatnu izmjenu ugovora, upućujući na primjenu članka 321. ZJN-a.

26. S obzirom na podatke u spisu predmeta i prema ocjeni ovoga Suda tužitelj nije
postupio sukladno odredbi članka 313. stavku 2. ZJN-a, jer od izvođača radova nije
pravovremeno zatražio dostavu bankarske garancije, na način kako je to određeno
podčlankom 4.2. Sredstva osiguranja za izvršenje ugovora Posebnih uvjeta ugovora o
građenju, već je unatoč tome izvršio uplate izvođaču radova u ukupnom iznosu od

837.785,00 kuna, koji je tek nakon tih uplata dostavio bankovnu garanciju izdanu 10.
svibnja 2019., a koju je tužitelj prihvatio, pa utoliko Sud prihvaća pravilnim i zakonitim
obrazloženje rješenja tuženika da je u konkretnom slučaju došlo do znatne izmjene
Ugovora, pri čemu naprijed izneseno odgovora podtočki 4.1.1. b) Sažetih pregleda
uputa, jer je izvođaču radova korisnik bespovratnih sredstava, ovdje tužitelj, izvršio
plaćanja prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora.

9 Poslovni broj: 7 UsI-1707/21-13

27. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u
sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženika od 22. veljače 2021.

28. Zbog navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je na temelju
članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u točki I. izreke presude.

29. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79.
stavkom 4. ZUS-a. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a
odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 15. travnja 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana
od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike
Hrvatske.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku T. K. iz S., uz zapisnik o objavi

-tuženiku Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike
Hrvatske, Zagreb, Miramarska cesta 22, uz zapisnik o objavi
- u spis

Rj:

1. Spis u kal 40 dana

2. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe – po pravomoćnosti presude