- 1 -             Poslovni broj: 10 Us I-97/2022-8

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                                      Poslovni broj: 10 Us I-97/2022-8

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja N. D., iz R., zastupanog po opunomoćeniku L. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, 15. travnja 2022.,

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/428, URBROJ: 513-04-21-3 od 23. studenog 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/20-01/163, URBROJ: 513-07-07-08-20-1 od 3. rujna 2020.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/20-01/163, URBROJ: 513-07-07-08-20-1 od 3. rujna 2020., tužitelju je za 2016., 2017., 2018. i 2019. utvrđen manje obračunati porez na dohodak od drugog dohotka u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja, te mu je naložena uplata utvrđenog poreza na drugi dohodak i kamata uz uspostavljaju roka od 8 dana za izvršenje naloga od dan njegove izvršnosti.

 

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II- 471-02/20-01/428, URBROJ: 513-04-21-3 od 23. studenoga 2021., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi kako je porezno tijelo obavljalo porezni nadzor i postupilo pretjerano formalistički, što je u konačnici i dovelo do arbitrarne odluke, te se poziva na odluku Ustavnog suda od 7. srpnja 2010. Ističe da pravilnim tumačenjem odredbe Općeg poreznog zakona, navodi da je porezno tijelo prilikom obavljanja poreznog nadzora moralo imati u vidu kako u većem dijelu razdoblja od 2014. do 2017., osim što nije postojala zakonom propisana obaveza prijavljivanja poreznoj upravi prihode građana odnosno fizičkih osoba, a isto tako da ni sama porezna uprava nije vodila evidencija o prihodima građana. Također navodi da je nužno uzeti u obzir i uzance običajnog prava koje u nedostatku propisa treba uzeti u obzir običaje koji su nepobitni u svakoj obitelji i kod građana, a to je da se zaista povodom vjenčanja, rođenja, smrti članova obitelji, daruje novac, da supružnici zajedno troše dohodak koji ostvaruju, da zajedno štede i troše darove koje primaju i da običajno pravo i navike na ovim prostorima već preko 200 godina neoborivo dokazuju da prednici štede novac i imovinu, ostavljaju nasljednicima i gotovinu i zlato i druge vrijednosti kojima nasljednici raspolažu nakon smrti prednika. Ističe da porezna uprava neosnovano i retrogradno zahtjeva de facto da  građani rekonstruiraju sve svoje financijske podatke, koje zakonom ne moraju čuvati te da im iziskuje uz to i napor i  financijske izdatke koje ne mogu podnijeti, te da je takva praksa nepoštovanje načela pravičnosti, načela dispozitivnosti građanskog prava i da se potpuno krivo primjenjuje materijalno pravo, također da navodi kako je nemoguće prihvatiti zaključak da niti jedan dokaz koji je tužitelj predložio u svoju korist, ne predstavlja vjerodostojnu ispravu niti dokaz i ističe da je porezno tijelo dužno omogućiti građanima lakše razumijevanje obveza i propisa pa tako i na svojim mrežnim stranicama ima više odjeljaka u kojima pojašnjenja građanima, obrtnicima i pravnim osobama njihove obaveze i kao primjer ispravne prakse navodi najnoviju uputu porezne uprave u kojoj se građanima, opet ne ravnopravno, samo onima koji su u inozemstvu ostvarili prihod, ali ne i onima koji nisu u inozemstvu, dakle samo građanima koji su eventualno u inozemstvu ostvarili od 2014. do 2021. bilo koji dohodak, prihod ili imovinsku korist ostavili rok da do 28. veljače 2022. prijave dobrovoljno sve neprijavljene u prethodnim godinama dohotke, bez primjene prekršajnih odredbi ili naplate kamata ili naplate uvećane porezne stope za neprijavljeni dohodak. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 11. travnja 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i dokaznih prijedloga iznijetih u tužbi, te saslušanja sestre tužitelja E. M., čiju adresu da će dostaviti u roku od 3 dana, te moli Sud da se odobri dodani rok za dostavu dokumentacije obzirom da knjigovodstvo nije bilo u mogućnosti istu dostaviti do današnjeg dana.

 

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja navedene u tužbi i na održanom ročištu, ocijenivši navedene dokaze suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru. Zbog svega navedenoga, odbijen je i zahtjev tužitelja da se odgodi ročište kako bi dostavio dokumentaciju, a sve iz razloga što je cjelokupnu dokumentaciju trebao predočiti tijekom upravnog postupka, najkasnije do podnošenja žalbe.

 

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br.  177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 143/14, 136/15, 115/16, u daljnjem tekstu ZPD), propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Nadalje, odredbom članka 6. stavak 1. ZPD-a propisano je da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.

 

10. Odredbom članka 63. ZPD-a, propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje (stavak 3.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 5.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 6.).

 

11. Odredbom članka 33.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 143/14), propisano je da se drugim dohotkom smatra i privitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje. Drugi dohodak utvrđuje se na način propisan člankom 63. ovoga Zakona. Odredbom članka 49.a istog Zakona propisano je da porez na dohodak od drugog dohotka po osnovi primitka utvrđenog kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje obračunava Porezna uprava po stopi od 40% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. Zakona.

 

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor prema Zakonu o porezu na dohodak o čemu je sastavljen zapisnik 29. lipnja 2020. Iz spisa proizlazi da tužitelj ostvaruje dohodak i da je upisan u registar poreznih obveznika 8. travnja 2010. kao građanin, a od 1. listopada 2016. kao fizička osoba i da je isti obveznik plaćanja poreza na dohodak. Nakon provedenog nadzora je utvrđeno da porezno tijelo nije uzelo u obzir primitak ostvaren od nasljedstva pokojnog oca i iza njegove smrti obzirom da tužitelj nije naveo iznos primitka i nikakvim materijalnim dokazima nije potkrijepio svoje navode, kao što nisu niti izjave M. R. i V. G. (očevih dužnika) nisu dokumentirane, odnosno ne postoji nikakva odgovarajuća materijalna dokumentacija kao vjerodostojan dokaz kojim se dokazuje izvor tih sredstava, niti je tužitelj tijekom nadzora dostavio potvrde poslodavca, odnosno isplatitelja plaće kao dokaz da je plaća ostvarena izvan Republike Hrvatske. Temeljem evidencije iz informacijskog sustava porezne uprave, pribavljene bankovne dokumentacije, popunjenih obrazaca i dokumentacije dostavljene od poreznog obveznika i drugih osoba, izvršena je detaljna analiza raspoloživih podataka o imovini i izvorima sredstava za stjecanje kod tužitelja, te je nakon provedenog postupka utvrđen nerazmjer kao višak izdataka nad primicima tijekom 2016., kako je to opisano u samom zapisniku o inspekcijskom nadzoru, te se isto odnosi i na ostale godine koje su bile predmet poreznog nadzora, a sve detaljno opisano u naprijed navedenom zapisniku. Također je utvrđeno da su u primitke tužitelja uključeni i dohodak od nesamostalnog rada – plaće, neoporezivi primici (naknade za prijevoz) i državna poticajna sredstva i kamate, dohodak od kapitala, dok su u izdatke uključeni porez na promet nekretnina, predujam poreza na dohodak od najamnine, prisilna naplata koju provodi porezna uprava, poseban porez na alkohol, porez na dodanu vrijednost pri uvozu, porez na dohodak po godišnjoj prijavi. U izdatke je također uvrštena i osobna potrošnja prema Izjavi, kao i podacima dobivenim od banaka u koje spadaju isplate s računa fizičkim osobama i društvu N. d. o. o. i ostali izdaci.

 

              13. Dakle, tužitelj nije dokazao izvore imovine za predmetno razdoblje, zbog čega je porezno tijelo pravilno utvrdilo da su ta sredstva nedokazani izvor sredstava, odnosno da su nadzorom utvrđene razlike između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, što se smatra primicima oporezivim porezom od drugog dohotka.

 

14. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da u provedenom postupku nije bilo nedostataka, te da je prvostupanjskim rješenjem tužitelj pravilno i zakonito zadužen za platež utvrđene porezne obveze, a drugostupanjskim rješenjem tuženika zakonito odbijena podnesena žalba, to je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci.

 

15. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

 

U Rijeci 15. travnja 2022.

        Sutkinja                                                                         

  Danica Vučinić, dipl. iur.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).