Pristupanje sadržaju
Broj: Revt 525/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelj PZ O., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., protiv tuženika E. & W. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2868/2013-3 od 21. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-1602/11 od 27. studenoga 2012., u sjednici održanoj 24. rujna 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Osijeku broj P-1602/11 od 27. studenoga 2012. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 184.694,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 27. studenoga 2012. do isplate, te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 56.278,75 kn na ime troškova postupka. Ujedno je rješenjem utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražena isplata daljnjeg iznosa 317.954,54 kn.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2868/2013-3 od 21. rujna 2016. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 35.937,50 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:
"Da li su sudovi vezani za utvrđenje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, ako je ista dokazana nalazom i mišljenjem ovlaštenog sudskog vještaka, koji ima potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže?"
smatrajući da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu troškova postupka tužitelju.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Bez obzira na visinu novčanog iznosa o kojem je odlučeno pobijanom presudom, a koji ne prelazi iznos 500.000,00 kn propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi s odredbom čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) kao vrijednosni minimum za dopuštenost tzv. redovne revizije, kod činjenice da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, to je protiv pobijane presude dopuštena tzv. redovna revizija. Stoga je s revizijom tužitelja, premda je podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) postupljeno kao da se radi o tzv. redovnoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Osporavajući pravilnost pobijane presude, a kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev upravljen na isplatu utuženog iznosa s osnova naknade štete i u tom pravcu pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, revident takvim revizijskim navodima sadržajno vrši preocjenu izvedenih dokaza te time faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što međutim u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a. Stoga se na ove revizijske navode tužitelja ovaj sud nema potrebe osvrtati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete, a koju potražuje od tuženika, sve vezano za isporuku dva poljoprivredna stroja, a koja da mu nisu isporučena u skladu s obvezama tuženika preuzetim ugovorom o kupoprodaji sklopljenog između stranaka 24. svibnja 2010.
Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio takav zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj, a na kojem je bio teret dokaza u postupku nije dokazao postojanje pretpostavki za ugovornu odgovornost tuženika propisanu odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), a bez čega nije moguće ni dosuditi tužitelju utuženu imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. ZOO-a. Stoga je, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP-a tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.
Ovaj sud u potpunosti prihvaća u tom pravcu date razloge od strane drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi, zbog čega ovaj sud, a polazeći od odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja upućuje revidente na razloge iz drugostupanjske presude, a koja će se uz ovu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske objaviti na internetskim stranicama ovog suda, sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.