1              Poslovni broj: I Kžzd-35/2021-7

Poslovni broj: I Kžzd-35/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. R. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku i optuženika Ž. R. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj: Kzd-2/2020. od 7. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice branitelja optuženika I. B. S., odvjetnice u Š.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog Ž. R., a po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog Ž. R. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku optuženi Ž. R. proglašen je krivim što je počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, šest kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude, te su na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženom Ž. R., za svako kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. te članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženi Ž. R. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci pa mu je uz primjenu članka 57. stavak 1. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda za dio gore navedene kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci koji uvjetovani dio kazne se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom Ž. R. se u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 26. listopada 2019. do 3. travnja 2020.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), nalaže se optuženom Ž. R. podmiriti troškove kaznenog postupka na ime pisanog nalaza i mišljenja psihijatra dr. V. N. 2.560,00 kuna, na ime pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihologa G. L. 2.500,00 kuna, za pristup vještaka psihologa G. L. na raspravu 500,00 kuna, na ime pisanog nalaza i mišljenja vještakinje dr. med. T. P. u iznosu 1.200,00 kuna te na ime pristupa vještakinje dr. med. T. P. na raspravu u iznosu od 932,00 kune kao i na ime paušalne svote iznos od 1.000,00 kuna sve to ukupno u iznosu od 8.692,00 kune u roku od mjesec dana po pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe dok će se o nagradi i nužnim izdacima punomoćnice djeteta te djeteta osobno iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi Ž. R. dvije i to po branitelju F. B., odvjetniku u Š. i branitelju N. D., odvjetniku u Š.

 

3. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda, odnosno preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

 

4. Optuženi Ž. R. po branitelju F. B., odvjetniku u Š., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, odluke o troškovima s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te optuženik oslobodi od optužbe. U žalbi po branitelju N. D., odvjetniku u Š. optuženik se žali zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu", s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili uredno izvješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj F. B., odvjetnik u Š., dok je pristupila u zamjenu za tog branitelja, I. B. S., odvjetnica u Š. pa je ista održana, na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08, u odsutnosti uredno izvještenih stranaka.

 

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog Ž. R. su bespredmetne, jer ispitujući presudu po službenoj dužnosti, povodom podnesenih žalbi, ovaj sud kao sud drugog stupnja utvrđuje da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tj. presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o izrečenoj kazni optuženiku.

 

9. Optuženik se putem svojih branitelja samo paušalno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na način da se u žalbi podnesenoj po F. B., odvjetniku u Š., navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a ustvari osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da se odluka ne može temeljiti na izjavi djeteta.

 

10. U žalbi podnesenoj po branitelju N. D., odvjetniku u Š., iako se navodi da se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, isto se ne obrazlaže već se osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da je žrtva dijete sklono laganju te da iskaz nije istinit.

 

11. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrđuje da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge kod individualizacije kazne optuženiku, obrazložiti utvrđene pojedinačne kazne, a potom razloge za izricanje jedinstvene kazne, adekvatne, počinjenim kaznenim djelima.

 

11.1. Prvostupanjski sud je pri odmjeravanju kazne zatvora utvrdio optuženiku kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost, a otegotnih okolnosti nije našao te mu je uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne zatvora iz članka 48. stavak 2. te članka 49. stavak 1. točka 4. ZKP/08. ublažio kaznu. U pobijanoj presudi izostali su razlozi za primjenu instituta ublažavanja kazne. Naime, kada sud primjenjuje zakonske odredbe o ublažavanju kazne dužan je u presudi posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kada je našao da kaznu treba ublažiti kako to proizlazi iz odredbe članka 459. stavak 6. ZKP/08. Dakle, ukoliko sud nalazi da na strani optuženika postoje osobite olakotne okolnosti iz članka 48. točka 2. KZ/11. presuda mora sadržavati razloge o tome jer se radi o odlučnoj činjenici koja omogućava izricanje blaže kazne od one propisane zakonom za određeno kazneno djelo.

 

11.2. Navodi u točki 40. obrazloženje prvostupanjske presude da je optuženiku kao olakotno uzeta u obzir dosadašnja neosuđivanost, a otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao, ne predstavlja obrazloženje sudskog ublažavanja kazne, jer nedostaje konkretizacija tih okolnosti koje sud u zbroju nalazi naročito olakotnim pa time i temeljem za ublažavanje kazne iz članka 48. KZ/11. prema kojem blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud moći izreći kada postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako je u potpunosti ili u većem djelu nadoknadio štetu prouzročenim kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio nadoknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

 

12. Na izloženi način su pobijanom presudom počinjene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. čije postojanje ispituje sud drugog stupnja po službenoj dužnosti, jer nema razloga o odlučnim činjenicama koje sud treba navesti za svako kazneno djelo prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni, a potom za jedinstvenu kaznu zatvora.

 

13. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog zakona, a žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene su i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 487. stavak 4. ZKP/08. ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je za sada preuranjeno utvrđenje prvostupanjskog suda da nije došlo do penetracije i počinjenja kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11., spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, počinjenja pet kaznenih djela radi izjednačene spolne radnje sa spolnom odnošajem s djetetom mlađim od petnaest godina, jer dio iskaza djeteta nije analiziran u povezanosti s drugim iskazima posrednih svjedoka, pogotovo u odnosu na iskaz socijalne radnice A. B., Centra za socijalnu skrb Š., koja potvrđuje da je dijete navelo: "da ju je dirao unutra po onoj rupi". Također je prvostupanjski sud trebao ocijeniti ginekološko vještačenje o pregledu djeteta, koje je provedeno po proteku vremena od posljednje radnje počinjenja kaznenih djela, izjednačene spolne radnje s djetetom, kako je bilo inkriminirano, te utvrditi kako vrijeme od počinjenja djela do pregleda utječe na mogućnost zacjeljivanja ozljeda, njihovih uočavanja pri pregledu, ukoliko bi one nastale.

 

14. Također, za sada je neosnovano u jednom dijelu prvostupanjski sud ocijenio iskaz djeteta žrtve vjerodostojnim, a u drugom dijelu iskaz žrtve nije prihvaćen i to kada opisuje izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem, a bez navođenja razloga za takvu ocjenu. Naime, prema nalazu i mišljenju psihologa, proizlazi da djevojčica može svjedočiti o događajima koji su joj se desili te da nema motiva za lažno svjedočenje.

 

15. Stoga je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o tome da se ne radi o kaznenom djelu iz članka 158. stavak 1. KZ/11., izjednačenim spolnim radnjama, jer se isto treba ponovno preispitati.

 

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti sve već jednom provedene dokaze, posebno obratiti pažnju na nedostatke ukazane u ovoj odluci te nakon toga donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. stavak 6. ZKP/08. Ukoliko optuženik bude proglašen krivim za kaznena djela treba se postupiti temeljem članka 47. i 51. KZ/11. i ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša i teža za svako pojedino kazneno djelo, a potom za jedinstvenu kaznu zatvora i ima li uvjeta za ublažavanje kazne. Posebno će prvostupanjski sud razmotriti postoji li potreba izricanja djelomično uvjetne osude i ocijeniti kakav je stupanj vjerojatnosti da se bez izvršenja cijele kazne postigne svrha osude da optuženik ubuduće ne čini kaznena djela. Naime, prema Direktivi 2011/93/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije teški oblici seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece trebali bi podlijegati učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama, a kako to izričito nije navedeno u našim zakonskim propisima, subjektivno pravo žrtve bi se trebalo ostvariti primjenom odredbi navedene direktive.

17. Iz navedenih razloga, a temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci pod točkom I, a obzirom na ovu odluku žalba državnog odvjetnika i žalbe optuženika su bespredmetne te je tako riješeno pod točkom II izreke ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 14. travnja 2022.