Broj: Rev 2910/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. R. iz S. N., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 5827/13-2 od 17. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 6320/12-22 od 19. ožujka 2013., u sjednici održanoj 25. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženica obvezana isplatiti tužitelju iznos od 275.798,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 12. ožujka 2009. do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka 48.240,96 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 19. ožujka 2013. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženica. Naime, suprotno tvrdnji tuženice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, kako to pravilno cijeni drugostupanjski sud (čl. 385. st. 2. ZPP-a), kod postavljenog zahtjeva prema tuženici i tuženiku „S.“ d.o.o. u ovom postupku na solidarnu isplatu iznosa od 275.798,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a prihvaćajući zahtjev za isplatu ukupno zahtijevanog iznosa samo prema jednom od tuženika.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Revizijskim prigovorom tuženice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu vraćanja dvostrukog iznosa ugovorene kapare kao odustatnine.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja nakon što su utvrdili: - da je između tužitelja kao kupca te tuženice i pok. A. R. kao prodavatelja 11. ožujka 2009. sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u z.u. 9052 k.o. G. Z., - da je tužitelj na ime kapare kao odustatnine 12. ožujka 2009. isplatio tuženici iznos od 137.899,00 kuna, te – da je tuženica odustala od ovog ugovora.

 

Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidentice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja. Naime, u smislu odredbe čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kada ugovaratelji kapare pri davanju kapare ugovore da svaki od ugovaratelja, kako onaj koji je dao kaparu, tako i onaj koji ju je primio, ima pravo odustati od ugovora po slobodnoj volji, postoji zakonska pretpostavka da je takva kapara odustatnina. Kada u okolnostima ugovorene kapare kao odustatnine od ugovora odustane ugovaratelj koji je primio kaparu (kaparu uz klauzulu prava odustanka od ugovora), shodno odredbi čl. 307. st. 2. ZOO-a obvezan je davatelju vratiti primljenu kaparu u dvostrukoj svoti.

 

S obzirom da je tužitelj tuženici s osnova kapare kao odustatnine isplatio iznos od 137.899,00 kuna, tuženica je dužna vratiti kaparu u dvostrukoj svoti, tj. u iznosu od 275.798,00 kuna i to (prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom u predmetu broj Revx – 806/13-2 od 21. svibnja 2014.) s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od trenutka kada je kapara dana.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 25. rujna 2019.