Broj: Rev 3018/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženice S. K. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., radi predaje stvari u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1900/2015-2 od 2. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P - 872/2014-7 od 25. ožujka 2015., u sjednici održanoj 2. listopada 2019.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1900/2015-2 od 2. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P - 872/2014-7 od 25. ožujka 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženici iseljenje iz nekretnine označene kao čest. zem. 9893/322 z.u. 16468 k. o. O., u naravi kuća br. 12. i dvorište u … ukupne površine 300. m2, te je preda u isključivi posjed tužitelju. Odlukom o troškovima postupka tuženica je obvezana naknaditi tužitelju 3.300,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnijela tuženica, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije zahtjev tužitelja, odnosno da ukine drugostupanjsku i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana.
Revizija tuženice sadrži sve pretpostavke dopuštene „izvanredne“ revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (sadrži određeno navedena pravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revidentica smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni). Međutim, u konkretnom slučaju iako se drugostupanjski sud kod potvrđivanja prvostupanjske presude poziva na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, riječ je o presudi donesenoj prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena „redovna“ revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tuženice odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U konkretnom slučaju između stranaka nije prijeporno: - da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 9893/322 z.u. 16468 k. o. O., u naravi kuća br. 12. i dvorište u …, ukupne površine 300. m2, - da tuženica kao bivša supruga tužitelja predmetnu nekretninu drži u posjedu na način da u kući stanuje zajedno s njihovom maloljetnom djecom, - da je brak između stranaka razveden, te – da stranke nisu utvrdile bračnu stečevinu.
Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnom osnovu isključivog vlasništva nad predmetnom nekretninom, dok tuženica u odgovoru na tužbu ističe - da je za vrijeme trajanja braka izvršila nadogradnju i dogradnju nekretnine, te vršila određena ulaganja, čime da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka uz dogovor s tužiteljem da ostane živjeti s djecom na predmetnoj nekretnini, te - podredno ističući prigovor prava zadržanja.
U navedenom stanju stvari prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja cijeneći da tuženica sva eventualna prava na predmetnoj nekretnini (stvarna ili obvezna) mora dokazati u odgovarajućom sudskom postupku, te da tuženica nije pošteni posjednik nekretnine, jer je to mogla biti samo do zahtjeva vlasnika nekretnine na predaju u posjed. Drugostupanjski sud prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda potvrđuje prvostupanjsku presudu dodatno utvrđujući da tuženica nije ničim dokazala da je pokrenula odgovarajući sudski postupku kojem bi eventualno dokazala svoja prava iz bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, jer nije dostavila broj spisa po takvoj tužbi.
Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno. Navedeno, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i već temeljem te činjenice prihvatili revindikacijski zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u posjed pozivom na odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), propuštajući ocijeniti, kako prigovore tuženice koji se odnose na eventualno stečene stvarnopravne ovlasti nad predmetnom nekretninom tijekom trajanja bračne zajednice s tužiteljem (kada bi kao suvlasnik imala pravo na suposjed stvari u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a/), te ukoliko nije riječ o stečenim stvarnopravnim ovlastima, ocijeniti prigovore tuženice koji proizlaze iz njenog pravnog položaja poštenog posjednika u smislu odredbe čl. 164. st. 2. – 7. ZV-a.
U tom smislu, obzirom na revizijske navode u kojima tuženica ističe kako je za vrijeme trajanja braka izvršila nadogradnju i dogradnju nekretnine, te vršila određena ulaganja, valja reći da (ukoliko nije riječ o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, odnosno izgradnjom zgrade na tuđem zemljištu kada je pravna sudbina tog zemljišta sa zgradom određena na nekom drugom pravnom temelju /npr. sporazumom stranaka/) se samom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade radi o spajanju s nekretninom nečijih pokretnih stvari i/ili nečijeg rada, odnosno novca, pa primjenom pravila prirastanja (čl. 9. st. 3. ZV-a) tuđih pokretnina, rada i novca nečijoj nekretnini, ne dolazi do sjecanja prava vlasništva takvom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade, ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (čl. 156. st. 1. ZV-a). I kada je u navedenim pretpostavkama s vlasnikom nekretnine ugovoreno stjecanje (su)vlasništva, bila bi riječ o stjecanju na temelju pravnog posla (dakle o stjecanju prava vlasništva u skladu s odredbama čl. 115. i čl. 119. – 121. ZV-a), a ne stjecanju ugrađivanjem, ulaganjem i sl. Međutim, ukoliko navedena ulaganja imaju značaj nužnih i korisnih troškova, pošteni posjednik može od vlasnika tražiti (jasno određenim zahtjevom) naknadu za njih, te ima pravo i stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (u smislu odredbe čl. 164. st. 2., te odredbi čl. 72. – 75. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/). Pri tom, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ako je nužna i korisna ulaganja u nekretninu tužitelja tuženica imala kao pošteni posjednik tuđe stvari, pravo njenog zaustavljajućeg prigovora zadržanja ne prestaje s trenutkom kada je zaprimila zahtjev tužitelja – vlasnika za predaju nekretnine u isključivi posjed.
Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu naprijed izloženog shvaćanja ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.
Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
