Baza je ažurirana 29.04.2026. zaključno sa NN 26/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 2872/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz H. L., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. M. iz H. L., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetniku Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5819/14-2 od 26. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6980/12-45 od 10. travnja 2014, u sjednici održanoj 1. listopada 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5819/14-2 od 26. svibnja 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6980/12-45 od 10. travnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 583.144,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2009. do isplate te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 268.750,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi iz svih revizijskih razloga predviđenih čl. 385. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik obrazlaže tvrdnjom o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP jer da su razlozi nižestupanjskih presuda u proturječnosti sa stanjem spisa, kao i o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP učinjene i po drugostupanjskom sudu, time što je propustio sankcionirati istu povredu počinjenu po prvostupanjskom sudu.

 

Među strankama nije sporno da je iznos od 583.144,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti postignut prodajom posebne imovine tužiteljice, da je uplaćen 2007. na račun tuženika (supruga tužiteljice) kao i da je veći dio kupoprodajne cijene utrošen na kupnju i uređenje kuće za sina stranaka i snahu, te kupnju i uređenje pizzerije u istoj kući također za korist sina i snahe.

 

U revizijskom je postupku sporno je li novac koji je isplaćen na račun tuženika potrošen bez suglasnosti tužiteljice.

 

Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tužiteljica sukladno kupoprodajnom ugovoru dala nalog da se na tuženikov račun isplati iznos kupoprodajne cijene u ime i za račun tužiteljice te da je pozivom na odredbu čl. 765. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u skladu s tim nalogom tuženik u obvezi vratiti novac koji je za nju isplaćen, jer tuženik nije potrošio primljeni novac u skladu s nalogom i uz odobrenje tužiteljice.

 

Do takvog zaključka sudovi dolaze poklanjajući vjeru iskazu tužiteljice za koji smatraju da je u cijelosti sukladan Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 17. prosinca 2007., za razliku od iskaza tuženika i iskaza svjedoka (sina i snahe) koje sudovi smatraju nevjerodostojnima jer da nisu suglasni u dijelu da je tužiteljica suglasnost za trošenje novca dala prešutno kako iskazuje tuženik odnosno izričito kako to tvrde sin i snaha kao i u dijelu njihovih iskaza koji se odnose na što je točno novac utrošen.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da prvostupanjski sud ocjenu dokaza nije izveo na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, a da je i drugostupanjski sud time što je povodom žalbe propustio istu sankcionirati i sam počinio tu povredu.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Osnovano revident osporava ocjenu provedenih dokaza kada sudovi prihvaćaju kao vjerodostojan iskaz tužiteljice, na kojem se temelji pobijana presuda, ističući da sudovi nisu dovoljno kritički ocijenili iskaz tužiteljice kao i što nisu savjesno i pojedinačno cijenili izvedene dokaze niti ih doveli u logičku vezu odnosno da nisu ocijenili od kakvog je značaja za vjerodostojnost izvedenih dokaza da su stranke, sin i snaha živjeli tada u zajedničkom domaćinstvu, da je tužiteljica u braku s tuženikom 43 godine te njihov odnos u pogledu donošenja odluka o obiteljskim financijama, da tužiteljica u svojem iskazu protivno sadržaju kupoprodajnog ugovora tvrdi da u istom nije pisalo na čiji će račun kupovnina biti uplaćena, kao i njezina tvrdnja da nije bila opunomoćena za podizanje novca s računa tuženika na koji je kupovnina isplaćena iako je uz tužbu dostavila presliku svoje bankarske kartice.

 

Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a što utjecalo na donošenje pravilne i zakonite, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Osnovan je stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi otklonit će navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. listopada 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu