Broj: Gž-360/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. A., OIB: ………., drugotužiteljice Z. A., OIB: …….., trećetužiteljice E. A., OIB: …… i četvrtotužitelja mlt. E. A., OIB: …….., svi iz R. sela, K. 18, koje zastupa majka i zakonska zastupnica S. A., a ovu punomoćnik I. V., odvjetnik u P., protiv tuženika T. osiguranje d.d., Z., P. P., OIB: 29743547503, koga zastupa predsjednik uprave M. M., univ.spec.actuar.math., a ovoga punomoćnici–odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & partneri, R., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-48/14 od 16. siječnja 2017., u sjednici održanoj 2. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se žalba prvotužiteljice S. A., drugotužiteljice Z. A., trećetužiteljice E. A. i četvrtotužitelja E. A. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-48/14 od 16. siječnja 2017.:

              - u toč. I. izreke u dijelu kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice S. A. odbijen kao neosnovan,

              - u toč. II. izreke u dijelu kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice Z. A. odbijen kao neosnovan,

              - u toč. III. izreke u dijelu kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice E. A. odbijen kao neosnovan,

              -u toč. IV. izreke u dijelu kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja E. A. odbijen kao neosnovan.

 

              2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. I., II., III. i IV. izreke u dosuđujućem dijelu i u toč. V. i VI. izreke, tako da se sudi:

              a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              I. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. O.: ……, da tužiteljici S. A. iz R. sela, K., OIB: …., isplati iznos od 82.738,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 81.738,75 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 1.000,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: ….., da tužiteljici Z. A. iz R. sela, K., OIB: …, isplati iznos od 66.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 300,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: ….., da tužiteljici E. A. iz R. sela, K. , OIB: ……, isplati iznos od 66.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 300,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              IV. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: …., da tužitelju E. A. iz R. sela, K., OIB: …, isplati iznos od 75.720,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 9.720,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              b) Nalaže se prvotužiteljici S. A., drugotužiteljici Z. A., trećetužiteljici E. A. i četvrtotužitelju E. A. da tuženiku T. osiguranje d.d., Z., nadoknade troškove postupka u iznosu od 46.272,50 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: …., da tužiteljici S. A. iz R. sela,K., OIB: ….., isplati iznos od 82.738,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 81.738,75 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 1.000,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice S. A. odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: …., da tužiteljici Z. A. iz R. sela, K., OIB:, isplati iznos od 66.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 300,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice Z. A. odbija kao neosnovan.

              III. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: ….., da tužiteljici E. A. iz R. sela, K., OIB:…., isplati iznos od 66.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 300,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice E. A. odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: …, da tužitelju E. A. iz R. sela, K., OIB: …., isplati iznos od 75.720,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 66.000,00 kuna od 4. studenog 2011. do isplate, a na iznos od 9.720,00 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate, po stopi od 12% godišnje od 4. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja E. A. odbija kao neosnovan.

              V. Nalaže se tuženiku T. osiguranje d.d. Z. OIB: …., da tužiteljima S. A. iz R. sela, K., OIB: ….., Z. A. iz R. sela, K., OIB: …., E. A. iz R. sela, K., OIB….. i E. A. iz R. sela, K., OIB: ……, isplati parnični trošak u iznosu od 33.012,35 kuna sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom parničnog troška odbija kao neosnovan.

              VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika T. osiguranje d.d. Z. OIB: ….., za isplatom parničnog troška kao neosnovan."

              Protiv citirane presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, tužitelji su izjavili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da se prometna nezgoda dogodila u uvjetima izrazito guste magle i smanjene vidljivosti koja je, prema iskazu tuženikovog osiguranika, iznosila samo 20 do 30 metara, u kojima je vozač dužan postupati maksimalno pažljivo i oprezno te svoju vožnju prilagoditi ekstremnim vremenskim uvjetima. U toj situaciji brzina od preko 80 km/h predstavlja nedopušteno veliku brzinu kretanja, uslijed koje nije bilo mogućnosti zaustavljanja vozila prije nezgode, a što je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s udarom vozila Audi A4 u vozilo pravnog prednika tužitelja. Primjerena brzina je bila brzina od 44 km/h, što znači da se tuženikov osiguranik kretao brzinom koja je gotovo dvostruko veća od sigurnosne brzine. Tuženikov osiguranik je imao upaljena samo duga svjetla, nisu mu bile uključene maglenke te je upravljao snažnim, velikim i teškim vozilom, pa je njegov doprinos nastanku prometne nezgode daleko veći od 30 % koliko je odredio prvostupanjski sud. Četvrtotužitelj smatra da mu se nije mogao uračunati iznos koji se odnosi na dječji doplatak, jer se on ostvaruje neovisno o činjenici uzdržavanja i ovisi o ukupnim primanjima kućanstva, pa to nije iznos koji se može smatrati uzdržavanjem ili doprinosom za uzdržavanje. Predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači i njihov tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te tuženika obveže da im naknadi cjelokupni parnični trošak, uvećan za trošak žalbe.

              Protiv iste presude u dosuđujućem dijelu tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prva sporna činjenica je tko je uopće vozio jer ne postoje objektivni dokazi o tome, pri čemu su prihvaćeni iskazi T. i J. D. kao vjerodostojni, iako je u postupku utvrđeno da prednik tužitelja nije imao upaljena svjetla i da nije bio vezan, suprotno iskazima svjedoka. Prilikom uključivanja sa sporedne ceste na glavnu, vozač Golfa oduzeo je prednost prolaska vozilu tuženikovog osiguranika, u trenutku sudara oba prednja duga i kratka svjetla vozila VW Golf nisu bila u funkciji, nije poznato je li se vozač Golfa zaustavio na znak STOP prije uključivanja na glavnu prometnicu te nailazak vozila bez svjetala u raskrižje s oduzimanjem prednosti prolaska u mraku i magli ne predstavlja zapreku koja se može predvidjeti, pa tuženikov osiguranik nije postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženikov osiguranik je vozio unutar dozvoljene brzine kretanja i zbog neupaljenih svjetala i u gustoj magli nije bilo moguće uočiti vozilo kojim se kretao prednik tužitelja dok nije bilo prekasno. Šteta je nastala isključivo radnjom pok. prednika tužitelja. Na tako utvrđeno činjenično stanje trebalo je primijeniti 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer svu štetu treba snositi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a to je vozač Golfa. Drugotužiteljica i trećetužiteljica su u vrijeme štetnog događaja imale preko 20 godina života, nisu bile uzdržavane od oca, rade i ostvaruju prihode te se ne smatraju djecom koja se nalaze na odgoju i skrbi kod roditelja. Osporava dosuđene iznose imovinske štete na ime troška kupnje žalobne odjeće, a prvotužiteljici na ime troškova večere za pokojnika, prijevoza pokojnika na K., kupnje grobnog mjesta i spomenika jer su ti troškovi naknađeni u cijelosti izvansudskom nagodbom između tužitelja i J. osiguranja d.d. Podredno, trošak kupnje grobnog mjesta i izradu zasebnog spomenika u odnosu samo za pokojnog I. A. tuženik drži nedokazanim i neuobičajenim troškom pogreba. Osporava se iznos za uzdržavanje četvrtotužitelja. Predlaže preinaku pobijane presude u smislu žalbenih navoda,a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Zahtjeva trošak za sastav žalbe.

              Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

              Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), jer je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o djelomičnoj osnovanosti tužbenih zahtjeva prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je to uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima tako da se može provjeriti ima li činjeničnu i pravnu osnovu.

              Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tuženika, jer pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima te samih isprava i zapisnika tako da se presuda može ispitati.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

              Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe zbog smrti supruga, odnosno oca pok. I. A., koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 18. siječnja 2011. u kojoj su sudjelovali WV Golf reg. oznaka u kojem su se nalazili pok. I. i A. A. i Audi A4 reg. oznaka kojim je upravljao osiguranik tuženika F. K..

              Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da osiguraniku tuženika nije moglo ostati nepoznato da brzina od 81,4 km/h pri kojoj nisu bila upaljena kratka svjetla nije primjerena konkretnoj prometnoj i vremenskoj situaciji, već je primjerena znatno niža brzina, odnosno da se uopće bez upaljenih kratkih svjetala i po magli i po noći ne bi trebalo voziti, ocjenjujući odgovornost tuženikovog osiguranika za prometnu nezgodu u omjeru od 30 %, u kojem omjeru je tuženiku naloženo naknaditi neimovinsku i imovinsku štete tužiteljima.

              Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila S. M., dipl. ing. stroj., proizlazi da se vozilo VW Golf u uvjetima guste magle i noći uključivalo na glavnu prometnicu bez upaljenih prednjih svjetla te je pri tome oduzelo prednost vozilu Audi A4 koje se kretalo glavnom prometnicom. Prometnim vještačenjem nije se uspjelo utvrditi je li se vozilo VW Golf prije uključivanja na glavnu prometnicu zaustavilo, ali je utvrđeno da uz uvjet da se zaustavilo, u trenutku sudara kretalo se brzinom od oko 20,9 km/h, odnosno uz uvjet da se nije zaustavilo u trenutku sudara se kretalo brzinom od oko 25 km/h. Nadalje, utvrđeno je da se vozilo Audi A4 u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 81,4 km/h. Također je utvrđeno, da uz uvjet da se vozilo VW Golf zaustavilo na sporednoj prometnici prije uključivanja na glavnu prometnicu, to je pravni prednik tužitelja vozilo Audi A4 mogao uočiti na udaljenosti od 54,2 metra, ukoliko se nije zaustavio mogao ga je uočiti na udaljenosti od 22,8 metara. Također, uzimajući u obzir da u trenutku sudara oba prednja duga i kratka svjetla vozila VW Golf nisu bila uključena, utvrđeno je da je uočavanje vozila VW Golf od strane vozača vozila Audi A4 bilo otežano. U slučaju da se vozilo VW Golf zaustavilo prije uključivanja na glavnu prometnicu na dužini puta od 54,2 metra za vozilo Audi A4 bilo je moguće zaustavljanje za sve brzine kretanja koje su niže od 72,7 km/h, odnosno u slučaju da se vozilo VW Golf nije zaustavilo prije uključivanja na glavnu prometnicu u trenutku uključivanja tog vozila, vozilo Audi A4 bilo je udaljeno 22,8 metara te se moglo zaustaviti snažnim kočenjem za sve brzine niže od 41,7 km/h. Uzimajući u obzir da se vozilo Audi A4 u trenutku prometne nesreće kretalo brzinom od 81,4 km/h te uz pretpostavku da se i prije sudara kontinuirano kretao istom brzinom, to, s obzirom na ranije navedeno, proizlazi da se vozilo Audi A4 pri takvoj brzini u obje varijante nije moglo zaustaviti i izbjeći sudar. Ovo polazi od pretpostavke da vještaku prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nije bila poznata vidljivost s obzirom na vremenske uvjete u konkretnoj situaciji (magla i noć) te s obzirom na konkretan objekt (vozilo VW Golf bijele boje, bez upaljenih svjetala).

              Međutim, provedenim prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno je i da ukoliko se uzme u obzir iskaz osiguranika tuženika da je u konkretnome slučaju vidljivost bila 20-30 metara, uz vidljivost od 25 metara bi sigurnosna, odnosno prilagođena brzina kretanja vozila Audi A4 u takvim uvjetima na cesti bila 44 km/h te da bi u slučaju da se kretao tom brzinom od 44 km/h u obje varijante (da se vozilo VW Golf zaustavilo prilikom uključivanja na glavnu prometnicu ili da se nije zaustavilo), vozač vozila Audi A4 mogao zaustaviti svoje vozilo prije točke sudara, dakle mogao bi izbjeći nastanak prometne nesreće. Provedenim prometno- tehničkim vještačenjem također je utvrđeno da je vozilo Audi A4 imalo upaljeno samo duga svjetla, dakle nije imalo upaljena kratka svjetla koja mora imati upaljena noću i po magli, dok sud ne prihvaća iskaz osiguranika tuženika F. K. da je imao upaljene maglenke, jer za utvrđenje ove činjenice samo njegov iskaz nije dostatan, a da je imao upaljene maglenke bi to bilo zasigurno navedeno u zapisniku o policijskom očevidu jer bi se vidjelo na kontrolnoj ploči automobila Audi A4. Upravo uzimajući u obzir iskaz osiguranika tuženika da je u konkretnom slučaju vidljivost bila 20-30 metara, da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je uz takvu vidljivost sigurnosna odnosno prilagođena brzina uvjetima na cesti iznosila 44 km/h, da je utvrđeno da je osiguranik tuženika vozio praktički dvostruko većom brzinom od 81,4 km/h što je protivno odredbi čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cesta prema kojem je vozač dužan brzinu kretanja vozila dužan prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku; i da pri tome nije imao upaljena kratka svjetla koja je prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama morao imati uključena, zaključak je prvostupanjskoga suda da osiguranik tuženika u konkretnoj prometnoj situaciji i konkretnim prometnim uvjetima nije prilagodio brzinu vožnje uvjetima na cesti te je stoga, s obzirom na tu neprilagođenu brzinu i činjenicu da nije imao upaljena kratka svjetla suodgovoran za nastanak prometne nesreće u omjeru od 30%. To posebno potvrđuje činjenica da je pri vidljivosti od 25 m sigurnosna, odnosno prilagođena brzina 44 km/h te da je pri takvoj brzini osiguranik tuženika mogao izbjeći nastanak prometne nesreće, no on je vozio praktički dvostruko većom brzinom od 81,4 km/h i pri tom bez upaljenih kratkih svjetla. Neovisno o činjenici što nema meteoroloških podataka o vidljivosti na mjestu prometne nesreće u vrijeme prometne nesreće, sud je mišljenja kako se može prihvatiti iskaz osiguranika tuženika da je vidljivost bila 20-30 metara. U svakome slučaju, svaki prosječni vozač u takvoj prometnoj situaciji noći i guste magle i vidljivosti 20-30 metara, može zaključiti i ne može mu ostati nepoznato da brzina od 81,4 km/h i još pri tome bez upaljenih kratkih svjetla nije primjerena toj prometnoj i vremenskoj situaciji, već da je primjerena znatno niža brzina, odnosno da se uopće bez upaljenih kratkih svjetla po magli i po noći ne bi trebalo voziti, dok ostatak odgovornosti od 70% otpada na pravnog prednika tužitelja koji se sa sporedne ceste uključivao na glavnu prometnicu bez upaljenih svjetla i nije se pri tome uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, odnosno oduzeo je prednost osiguraniku tuženika.

              Naime, analizirajući ponašanje drugog sudionika prometne nezgode, utvrđuje se da se prednik tužitelja nalazio u vozilu VW Golf krećući se sporednom cestom, na raskršću se nalazio znak STOP a nije utvrđeno je li se prednik tužitelja zaustavio prije uključivanja na državnu cestu. Prilikom uključivanja sa sporedne na glavnu cestu, vozač Golfa oduzeo je prednost prolaska vozilu tuženikovog osiguranika, u trenutku sudara oba prednja duga i kratka svjetla vozila VW Golf nisu bila u funkciji, prednik tužitelja je mogao uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika, dok je osiguraniku tuženika, zbog neupaljenih svjetala na Golfu, činjenicu bijele boje vozila i lošeg kontrasta u odnosu na maglu i kretnju vozila poprečno s desne na lijevu stranu gledano iz smjera Audija, uočavanje Golfa bilo otežano.

              Prema odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08.; dalje ZSPC), vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

              Do predmetne prometne nezgode došlo je krajnje nepropisnom vožnjom prednika tužitelja, koji je prilikom uključivanja sa sporedne na glavnu cestu, upravljajući vozilom bijele boje kojemu prednja svjetla nisu bila u funkciji, u uvjetima mraka i magle, oduzeo prednost prolaza osiguraniku tuženika, koji se pak kretao unutar dopuštene brzine i nije mogao uočiti vozilo koje nepropisno dolazi sa sporedne ceste.

              U okolnostima konkretnog slučaja, nailazak vozila bez svjetala u raskrižje s oduzimanjem prednosti prolaska u mraku i magli ne predstavlja zapreku koja se može predvidjeti, dakle nema osnove za zaključak da je tuženikov osiguranik mogao očekivati da bi mu sa sporedne ceste moglo naići neosvijetljeno vozilo. Stoga tuženikov osiguranik nije postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC.

              Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, vozač koji upravlja vozilom na cesti s prednošću prolaza nije obvezan reagirati na kretanje vozila sporednom cestom ukoliko ne bi postojao osobiti razlog za sumnju da vozač tog vozila neće poštovati prednost prolaza (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi, broj Rev-814/02-2 od 20. studenoga 2002. i rješenju, broj Revt-128/02-2 od 27. kolovoza 2002.).

              Za postojanje suodgovornosti tuženikovog osiguranika nije dovoljno kretanje brzinom od oko 81,4 km/h i činjenica da su na vozilu Audi A4 bila upaljena duga svjetla, jer se radi o brzini koja je dopuštena na tom dijelu ceste, a odlučna je činjenica da je izlijetanje neosvijetljenog vozila prednika tužitelja bilo nepredvidivo, zbog čega je, po ocjeni ovoga suda, šteta nastala isključivo radnjom pok. prednika tužitelja.

              Kraj takvog stanja stvari, valja primijeniti odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.), kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

              Kako u konkretnom slučaju nema suodgovornosti osiguranika tuženika, to je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika neosnovan.

              Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev, dakle odlučiti kao u toč. 1. izreke ove presude.

              Također je trebalo (čl. 373. toč. 3. ZPP) preinačiti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, tj. odlučiti kao u toč. 2.a) izreke ove presude.

              S obzirom na to da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

              Tuženiku, koji je uspio u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) pripadaju troškovi koji se sastoje od po 250 bodova za zastupanje na ročištima 12. svibnja 2015. i 10. listopada 2016., po 500 bodova za ročišta 14. rujna i 17. studenoga 2015. te 2. prosinca 2016 i za sastav obrazloženog podneska od 4. travnja 2016. te 625 bodova za sastav žalbe protiv presude, što je ukupno 3125 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV, trošak vještačenja od 690,00 kn i sudsku pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 6.250,00 kn, daju ukupni parnični trošak od 46.272,50 kn.

              Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u toč. 2.b) izreke ove presude.

 

U Zadru 2. listopada 2019.