1

Poslovni broj: 14 Povrv-37/2021-17

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sucu Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u parničnom predmetu tužitelja K.-V. d.d., D.M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I.B., nositelju OPG B.I., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku M.A., odvjetniku iz Z., radi isplate iznosa od 21.543,75 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 1. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. travnja 2022. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-231/2020 od 4. svibnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženom I.B., nositelju OPG B.I., OIB: …, iz M., da isplati tužitelju K.-V. d.d., D.M., OIB: …, iznos od 21.543,75 kuna (dvadeset jednu tisuću pet stotina četrdeset tri kune i sedamdeset pet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 14. travnja 2020. do isplate, u roku od 8 dana.

 

2. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-231/2020 od 4. svibnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženom I.B., nositelju OPG B.I., OIB: …, iz M., da isplati tužitelju K.-V. d.d., D.M., OIB: …, iznos od 744,30 kuna na ime nastalog troška ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje po navedenoj stopi teku od dana dostave Rješenja o ovrsi.

 

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog jedinstvenog postupka u iznosu od 5.252,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem o ovrsi javne bilježnice S.N. iz S. poslovni broj Ovrv-231/2020 od 4. svibnja 2020. određena je radi namirenja tužiteljevog potraživanja ovrha općenito na imovini tuženika I.B.

 

2.              Protiv navedenog rješenja imenovani je pravovremeno podnio prigovor (str. 23-31). U prigovoru tuženik (tada ovršenik) prvotno osporava valjanost prijedloga za ovrhom navodeći da isti nije propisno sastavljen, odnosno da je neuredan, a potom i vjerodostojnu ispravu koja nije valjano sačinjena i ne odražava poslovni odnos stranaka. Potom tuženik osporava i samu tražbinu iz spornog poslovnog odnosa navodeći da je tijekom 2019. godine zatražio usluge u vezi uređivanja (raskrčivanja) poljoprivrednog zemljišta te je zbog toga primio nekoliko ponuda izvođača takvih radova. Između ostalih, tužitelj je, nakon što je njegov zaposlenik detaljno obišao zemljište izradio ponudu 25/2019 od 27. svibnja 2019. godine po kojoj je ukupne troškove rada bagera procijenio u iznosu od 7.643,75 kuna. Tuženik navodi da je ponuda izrađena na poslovnom papiru tužitelja bila najpovoljnija te je zbog toga, ali i zbog garancije da će radovi biti gotovi najkasnije do 10. lipnja 2019. uplatio ukupni iznos iz te ponude. Rok izvršenja usluge bio je bitan element ugovora, budući da je do tog dana tuženik morao pripremiti zemljište radi ostvarivanja poticaja u poljoprivrednoj proizvodnji. No, radovi su bili dovršeni tek 14. lipnja 2019., to je utjecalo na njegovo poslovanje i prouzročilo mu štetu od približno 1.000,00 Eura i izmaklu dobit, tj. prihod od prinosa. Tuženik, nadalje, tvrdi da je nakon što su radovi dovršeni (izvan roka) pozvao tužitelja da mu isporuči račun te je očekivao da će konačna cijena biti nešto veća od ponude, te je uslijed toga u nekoliko navrata pozvao tužitelja da izda račun radi knjiženja predmetnog rashoda. Prvi račun broj 320-P01-1 od 26. lipnja 2019. izdan je na iznos od 30.462,50 kuna te je tom računu odmah prigovorio i pozvao se na iznos ponude. Tužitelj naime, ničim nije dao do znanja da bi konačni račun mogao biti čak četiri puta veći od ponude. Tuženik ističe da je daljnja nelogičnost ta da je ovrhovoditelj 6. travnja 2020. izdao novi račun 148-P01-1 kojim je u cijelosti storniran prethodni račun na iznos od 30.462,50 kuna. Isti dan, 3 minute kasnije u 08:59 sati, tužitelj je izdao račun 149-P01-1 kojim iz nepoznatih razloga potražuje iznos od 29.187,50 kuna. Na svim računima tužitelj je naveo pod opisom usluge "rad bagera Komatsu" u količini od 58 sati po cijeni od 385,00 kuna i seljenju stroja u količini koja se mijenjala od računa do računa. Niti na jednom računu nije evidentirano da je tuženik već platio iznos od 7.643,75 kuna.

 

3.              U preostalome dijelu prigovora tuženik osporava pravilnost postupanja tužitelja u odnosu na izdavanje računa, sam sadržaj računa, obzirom da niti jedan od navedenih računa ne sadrži podatak o nadnevku obavljanja usluga te vremenski period izdavanja računa, navodeći da će podnijeti i prijavu tržišnoj inspekciji. Predlaže ukinuti platni nalog sadržan u Rješenje o ovrsi javne bilježnice uz obvezu naknade parničnog troška.

 

4.              Pravomoćnim Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru suda posl. broj Povrv-67/2020-2 od 6. srpnja 2020. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-231/2020 od 4. svibnja 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka.

 

5.              Postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

 

6.              Spis je dostavljen ovome sudu po pravomoćnosti Rješenja kojim se Trgovački sud oglasio stvarno nenadležnim te je zaprimljen 19. veljače 2021. godine.

 

7.              Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio uslugu krčenja (vađenja panjeva i zakapanja sa nadslojem 60 cm), da je usluga izvršena u periodu od 5. lipnja 2019. do 14. lipnja 2019. godine te da je određeno ukupno 58 sati rada bagerom. Nesporno je i da je radi potrebe obavljanja ovih poslova izvršena selidba stroja labudicom od sjedišta tužitelja u D.M. do zemljišta na kojem su obavljani radovi.

 

8.              Sporno je da li su stranke prilikom dogovaranja poslova naknadu za uslugu  raskrčivanja zemljišta ugovorile po broju sati rada bagera ili po kvadraturi zemljišta na kojem su se izvodili radovi, te s tim u svezi da li je tužitelj izdao tuženiku ponudu ili radnu listu.

 

10.              Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u izvod iz poslovnih knjiga (str. 7, 44), račun broj 149-P01-1 (str. 8, 31, 45), dnevnik rada za bager broj 16 za dane 5.6.2019., 6.6.2019., 7.6.2019., 8.6.2019., 10.6.2019., 11.6.2019., 12.6.2019., 13.6.2019. i 14.6.2019. (str. 9-13, 46-50), putne radne listove (str. 14-17, 51-55), pročitan je prigovor tuženika (str. 23-26), izvršen je uvid u radnu listu br. 25/2019 (str. 28, 56), račun broj 320-P01-1 (str. 29, 58), račun broj 148-P01-1 (str. 30, 57), dopis Porezne uprave, klasa: 410-01/21-01/107, urbroj: 513-07-10-02-21-2 od 8. listopada 2021. (str. 80-81), knjigu primitaka i izdataka tuženika za 2018., 2019. i 2020. (str. 91-104), saslušani su svjedoci B.B. (str. 74), M.G. (str. 75), D.K. (str. 76), I.D. (str. 76-77), S.J. (str. 77) i tuženik I.B. (str. 78), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

11.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

 

10.              Na temelju izvedenih dokaza utvrđenu se sljedeće činjenice:

 

-          da je javna bilježnica S.N. iz S., izdala Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-231/2020 od 4. svibnja 2020., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 21.543,75 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka,

 

-          da je Rješenje o ovrsi izdano na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 24. travnja 2020. te računa broj 149-P01-1 od 6. travnja 2020. za uslugu rada bagera "Komatsu" u količini od 58 h po cijeni od 385 kn/h te za seljenje stroja u iznosu od 1.020,00 kuna, što ukupno iznosi 29.187,50 kn,

 

-          da je prijedlogom za ovrhu zatražena prisilna naplata iznosa od 21.543,75 kuna,

 

-          da je tuženik potvrdio da je tužitelj izvršio uslugu raskrčivanja zemljišta tj. vađenja panjeva i zakapanja sa nadslojem, da je predmetne radove neposredno izvršio djelatnik tužitelja - strojar I.D. i da je isti odradio 58 sati rada s bagerom, prilikom čega mu je i potpisao dnevnike rada, 

 

-          da je tuženik dogovarao izvođenje ovih radova s djelatnikom tužitelja koji je izašao na lice mjesta te izvršio stručnu procjenu,

 

-          da je tuženik nakon stručne procjene zaprimio radnu listu br. 59/2019 (str. 56) iz koje slijedi da je u rubrici "količina" navedeno 15h, te naznačeno da će se obračun radova izvršiti prema stvarno izvedenim količinama,

 

-          da je tuženik izvršio uplatu po predmetnoj radnoj listi uplativši na račun tužitelja iznos od 7.643,78 kuna (što odgovara količini od 15h rada bagera).

 

11.              Dakle, iz činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka i rezultata cjelokupnog raspravljanja slijedi da nije sporno da je tužitelj izvršio radove raskrčivanja zemljišta – za što je ukupno bilo potrebno 58h rada bagerom, te da je tuženik potpisivao dnevnike rada koje mu je predočio djelatnik tužitelja, a iz kojih je vidljivo koliko je sati bager radio.

 

12.              Sporno je tijekom postupka bilo da li je tužitelj nakon što je njegov djelatnik obišao teren koji je bilo potrebno raskrčiti izdao tuženiku ponudu ili radnu listu, te s time u svezi da li se dokument koji se nalazi na str. 56 spisa ima smatrati ponudom ili radnom listom. Naime, tuženik je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (dalje u tekstu: prigovor) naveo da mu je tužitelj izdao ponudu broj 25/2019 od 27. svibnja 2019. te da je on uplatio ukupan iznos iz te ponude, odnosno iznos od 7.643,75 kuna. Nadalje, u prigovoru tuženik navodi da je nakon što su radovi dovršeni pozvao tužitelja da mu isporuči račun te da je očekivao da će konačna cijena moguće biti nešto veća od ponude. Tužitelj pak tijekom postupka i to posebice u podnesku od 23. srpnja 2020., kojim je izložio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, navodi da je tužitelj 27. svibnja 2019. otvorio radnu listu broj 25/19 (a ne ponudu kako to u više navrata navodi tuženik u prigovoru), na kojoj je predviđeno 15h rada bagera na vađenju panjeva i zakapanju sa nadslojem 60cm te selidba stroja.

 

13.              Na okolnost da li se u konkretnom slučaju radilo o ponudi ili radnoj listi, sud je izveo personalne dokaze saslušanjem djelatnika tužitelja koji su radili na pripremi radova, odnosno neposredno na zemljištu poslove raskrčivanja – M.G., S.J. i I.D. (str. 75-77), te samoga tuženika i svjedoka B.B. Iz suglasnih iskaza djelatnika tužitelja M.G. i S. J. slijedi da tužitelj ne naplaćuje radove raskrčivanja zemljišta, tj. vađenja panjeva i zakapanja sa nadslojem po kvadraturi, tj. po površini, već po satu rada. Isto tako, iz njihovih iskaza slijedi da se radna lista otvara u slučaju kada nije moguće točno utvrditi koliko je panjeva potrebno izvaditi i zakopati, dok se u slučaju kada je moguće utvrditi točan broj panjeva koje treba iskrčiti sastavlja ponuda. Ponuda se sastavlja tako da se izbroje svi panjevi i razdvoje po veličini. Također, iz njihovih suglasnih iskaza slijedi da radna lista sadrži samo procjenu potrebnih broja sati rada bagera, te da se naručitelja upozorava da se radi o procjeni, dok se obračun vrši po stvarno izvedenim količinama. Sud je prihvatio iskaze djelatnika tužitelja (M.G., S.J. i I.D.) kao vjerodostojne, obzirom da su isti svjedočili činjenicama koje su neposredno opažali, da su njihovi iskazi homogeni, detaljni te u suglasnosti sa ostalim dokazima, a posebice sa dokumentacijom koju je priložio tužitelj tijekom postupka.

 

14.              Iz samog dokumenta koji prileži spisu na str. 56 slijedi da je isti naslovljen kao "radna lista broj 59/2019" s datumom otvaranja 27. svibnja 2019., te da je naručitelj "OPG B.I." M., dok se pod nazivom usluge navodi rad bagera "Case cx210" na vađenju panjeva i zakapanju sa nadslojem 60cm u količini od 15h po cijeni od 385,00 kuna po satu, što iznosi 5.775,00 kuna te seljenje stroja labudicom na udaljenost do 20km u količini od 34km po cijeni od 10 kuna/km, što iznosi 340,00 kuna, odnosno ukupno 7.643,70 kuna (PDV uključen). Iz predmetne radne liste slijedi da je rok valjanost iste 30 dana, da se plaća avansno, dok će obračun radova izvršiti prema stvarno izvedenim količinama.

 

15.              Iz iskaza samoga tuženika proizlazi da je upravo on izravno pregovarao sa djelatnikom tužitelja koji je izašao na lice mjesta i izvršio procjenu prije obavljanja radova raskrčivanja zemljišta. Iako je svjedok B.B. naveo da u svim upravljačkim poslovima koji se tiču OPG-a sudjeluje zajedno sa ocem, te da nije bilo govora koliko je potrebno sati rada bagera, već se razgovaralo samo o površini, upitan na konkretne okolnosti sklapanja ugovora sa tužiteljem, naveo je da je stručni djelatnik razgovarao sa njegovim ocem, te da se ne može izjasniti o rokovima za izvršenje radova jer je njegov otac taj koji je direktno komunicirao s predstavnikom tužitelja. Zbog navedenog, sud nalazi da svjedok B.B. nije izravno pregovarao niti dogovarao izvođenje ovih radova, tj. raskrčivanje zemljišta sa tužiteljem, odnosno stručnim djelatnikom tužitelja, obzirom da u samom iskazu u više navrata navodi da je tuženik (njegov otac) taj koji je razgovarao sa djelatnikom tužitelja. Predmetno slijedi i iz iskaza samoga tuženika koji navodi da je najprije kontaktirao tadašnjeg direktora tužitelja, a potom nakon što su njegovi djelatnici izašli na teren, i sa djelatnicima tužitelja. Iz iskaza tuženika slijedi i da je djelatnik tužitelja prilikom procjene rekao da je bolje upotrijebiti veći stroj skupljeg sata jer je on brži i da će to biti 2-3 dana posla. Dakle, i iz iskaza tuženika slijedi da je jedinica mjere temeljem koje je vršena procjena - vremenska (dan, sat), a ne površina (kvadratura). Stoga, sud nalazi nevjerodostojnim navode i svjedoka B.B. i tuženika u dijelu u kojem tvrde da se procjena vršila na temelju površine koju je potrebno raskrčiti, a radilo se o cca. 1,3 ha. To ne slijedi niti iz materijalnog dokaza (radne liste), niti iz iskaza djelatnika tužitelja, koji su izrijekom osporili da bi tužitelj poslove raskrčivanja naplaćivao po površini, pa čak niti iz iskaza samog tuženika koji je također naveo da se razgovaralo o tomu da je potrebno koristiti stroj skupljeg sata.

 

16.              Osim navedenog, ukoliko je tuženik doista za poslove raskrčivanja zemljišta dobio ponudu na iznos od 7.643,75 kuna, i ukoliko je to iznos koji je on trebao platiti za vađenje panjeva i njihovo zakapanje sa nadslojem za površinu zemljišta od cca. 1,3 ha, nejasno je zašto je tuženik očekivao da će konačna cijena biti veća od ponude (a što je naveo već i u samom prigovoru), odnosno zašto je ponudio platiti tužitelju 70% povećanja iznosa ukoliko je dobio ponudu po kojoj je relevantna jedinica mjere – površina. Tuženik je u svom iskazu, naime, naveo da je u travnju 2020. godine ponudio platiti 70% povećanja iznosa jer je prihvatio da je netko mogao pogriješiti u procjeni, no da tužitelj to nije prihvatio. Ovi navodi tuženika upućuju upravo na to da je tuženik bio upoznat da je broj sati koji je naznačen na radnom listu procjena, te da će cijena stvarno izvedenih radova ovisiti o broju sati koji je bager radio. Da je tuženik doista trebao platiti cijenu po jedinici mjere – površina, sud nalazi da tuženik ne bi ponudio izvršiti uplatu nikakvog povećanog iznosa jer to nije niti opće životno niti logično.

 

17.              Osim toga, saslušani svjedoci M.G. i S.J., dali su za sud prihvatljivo i jasno tumačenje zašto se u konkretnom slučaju nije sastavila ponuda, a to je potvrdio i svjedok I.D. koji je u konkretnom slučaju izvršio radove sa bagerom na terenu. Naime, iz njihovih suglasnih iskaza slijedi da se radilo o šikari te se nije mogao utvrditi točan broj panjeva koji je potrebno iskrčiti i zakopati, zbog čega se otvorila radna lista, jer se ponuda sastavlja po broju panjeva i njihovoj veličini. Iz njihovih iskaza također slijedi da tužitelj općenito radove raskrčivanja zemljišta ne naplaćuje po površini koju je potrebno iskrčiti, dok u spisu ne prileži niti jedan dokaz iz kojeg bi slijedilo da je površina jedinica mjere po kojoj je dogovarana cijena radova.

 

18.              U pogledu, pak, procjene broja sati rada bagera, tijekom postupka je utvrđeno da je tu procjenu u konkretnom slučaju sačinio djelatnik tužitelja – M.P., a nakon što je obišao teren i utvrdio o kakvom se zemljištu radi. Iz iskaza tuženika slijedi da mu je rečeno da je za obavljanje tih radova potrebno 2-3 dana posla (što odgovora i procjeni od 15h navedenoj u radnom listu). Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je bager radio 58h, a što je naveo i sam tuženik u svom iskazu, potvrdivši da je potpisao dnevnike rada koje mu je predočio djelatnik tužitelja. Prema tome, zasigurno je procjena djelatnika tužitelja o broju potrebnih sati rada bila pogrešna, no, ukoliko je tuženik bio upozoren da se radi samo o procjeni, a nesporno je da je mogao zaustaviti radove nakon obavljenih 15h rada bagera, što je potvrdio i svjedok I.D. (koji je izravno obavljao radove bagerom), tuženik neosnovano navodi da je time bio doveden u zabludu. Da je tuženik bio upoznat da se radi samo o procjeni proizlazi i iz radne liste iz koje slijedi da će se obračun izvršiti po stvarno izvedenim količinama, ali i iz njegovog iskaza u kojem je sam naveo da je ponudio platiti i 70% više od onoga što je navedeno u radnoj listi, jer prihvaća da je netko pogriješio u procjeni. Iz ovakvih navoda tuženika slijedi da je istom bilo poznato da se radi o procjeni, pa se stoga ne može pozivati da je bio doveden u zabludu glede potrebnih sati rada bagerom. Osim toga, zabluda kao mana volje, sukladno odredbi članka 280. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) uzrokuje pobojnost pravnoga posla, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da je uopće traćio pred sudom poništenje ugovora zbog zablude, pa se stoga ne može samo isticanjem prigovora da se radi o zabludi osloboditi svoje obveze (tako i ŽS u Osijeku u spisu posl.br. Gž-1809/2017-2 od 25. siječnja 2018.).

 

19.              Neosnovani su navodi tuženika da je tužitelj time što je odustao od dokaznog prijedloga za pribavljanje podataka o korištenju odbitka pretporeza po utuženom računu propustio dokazati osnovu i visinu svoga potraživanja. Naime, odredbom članka 221.b ZPP-a propisano je da će se, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrati da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, predmetnom odredbom propisana je oboriva presumpcija o postojanju tražbine ukoliko tužitelj dokaže da je za tražbinu koju je on utužio na temelju vjerodostojne isprave tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Međutim, to ne znači da tužitelj samo na  takav način može dokazati postojanje, odnosno osnovu i visinu svoje tražbine, već je to odredba kojom zakonodavac olakšava položaj i prebacuje teret dokaza na tuženika. Na samom je tužitelju odluka da li će se koristiti ovom zakonskom mogućnošću ili će u redovnom postupku drugim dokaznim sredstvima dokazati postojanje, odnosno osnovanost i visinu svoje tražbine.

 

20.              Tijekom postupka nije bilo sporno da cijena sata rada bagera iznosi 385,00 kuna, a uzevši u obzir utvrđenje suda iz ovog postupka, da je naknada za izvršenu uslugu ovisila upravo o radnom broju sati bagera, a ne o površini, te činjenicu da je odrađeno 58h rada bagera, sud nalazi osnovanim visinu potraživanja tužitelja u vrijednosti od 21.543,75 kuna.

 

21.              Budući da tuženik nije podmirio svoje dugovanje prema tužitelju u roku te da se zbog toga nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze, isti osim glavnice duguje tužitelju i zateznu kamatu sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dok je visina stope zatezne kamate određena temeljem članka 29.stavak 2. ZOO-a. Obzirom da tuženik tijekom postupka nije osporio da je dobio utuženi račun, a da je u istom naveden datum dospijeća, sud je u skladu s time odredio i početak tijeka zatezne kamate, tj. od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća. Neosnovani su navodi tuženika kojim upozorava na nelogičnost postupanja tužitelja prilikom izdavanja računa tvrdeći da je tužitelj bez opravdanog razloga temeljem istog pravnog odnosa izdao čak tri računa za istu uslugu. Naime, iz samog iskaza svjedoka B.B. slijedi da je prvotni račun bio osporen te da je izvršen pokušaj dogovora sa tadašnjom direktoricom – S.J., a predmetno je potvrdila i sama svjedokinja S.J. te objasnila iz kojih razloga je došlo do storniranja prvotnog računa. Naime, ista je u svom iskazu navela da je odobren popust za seljenje stroja po prigovoru tuženika (njegovog sina) na prvotno izdani račun, zbog čega je storniran prvotni račun i izdan novi račun, a koji je utužen u ovom postupku. Navodi tuženika o samom sadržaju računa nisu od značaja u ovom postupku, obzirom da je sud stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nastavio daljnji postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

22.              Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude, te je platni nalog u odnosu na glavna i sporedna potraživanja održan u cijelosti na snazi (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

 

23.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. istog Zakona.

 

24.              Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

25.              U odnosu na troškove postupka, sud utvrđuje da tužitelj svojim troškovnikom nije potraživao trošak koji je imao u ovršnoj fazi postupka, već je troškovnikom predanim prije zaključenja glavne rasprave potraživao samo troškove koje je imao u parničnoj fazi postupka. Zbog navedenog, sud je u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a prilikom odlučivanja o naknadi troškova, ocjenjivao osnovanost troškova koje je tužitelj imao u toj fazi postupka.

 

26.              U parničnoj fazi postupka tužitelj je imao nužne troškove koji se sastoje od troška sastava obrazloženog podneska od 23. srpnja 2020. kojim se očitovao na navode prigovora tuženika u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14. i 118/14. dalje: Odvjetnička Tarifa), te zastupanja na ročištu od 1. srpnja 2021 i 5. listopada 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen) sukladno odredbi Tbr.9. toč.1. Tarife.

 

27.              Za sastav podnesaka od 20. listopada 2021., 16. studenog 2021. i 1. ožujka 2022. tužitelju pripada naknada u iznosu od 312,50 kuna (PDV uključen) za svaki podnesak, a ne zatražena naknada od 1.250,00 kuna (PDV uključen) obzirom da se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu odredbe Tbr.8. toč.1. Tarife. Naime, odredbom Tbr.8. toč.1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7.  – ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Dakle, sukladno citiranoj odredbi Tarife, puna naknada ne pripada odvjetniku za sve obrazložene podneske, već samo za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i za obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o takvim podnescima, tužitelju je za iste priznata naknada sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife.

 

28.              Tužitelju u ovom predmetu za radnje poduzete pred ovim sudom pripada nagrada u ukupnom iznosu od 4.687,50 kuna. Tužitelju je također priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 565,00 kn.

 

29.              Stoga, ukupni trošak postupka tužitelja iznosi 5.252,50 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

 

30.              Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 14. travnja 2022.

 

Sutkinja:

 

Željka Jurić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:     

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

 

Dostaviti:  

1. Za tužitelja – odvjetnik I.S., Z.
2. Za tuženika– odvjetnik M.A., Z.