1

Poslovni broj: UsI-2890/21-8

 

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Valentini Lukinec Galović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja L.Lj., OIB: …, odgovorna osoba u trgovačkom društvu M. V. j.d.o.o., T.B., , kojeg zastupa opunomoćenica M. C. R., odvjetnica u V.,  protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: …, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnog skrbi, Službe za inspekcijski nadzor, Z., radi odgode izvršenja, 14. travnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/21-21-4 od 2. rujna 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/21-21-4 od 2. rujna 2021. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/21-21-2 od 11. svibnja 2021.

2. Tužitelj u bitnom navodi da je tuženik trebao cijeniti prijedlog za odgodu u smislu članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a smatra da to nije učinio. Predlaže da Sud uvaži tužbu i poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbu.

4. U podnesku od 29. studenoga 2021. tužitelj u bitnom navodi da tuženik nije cijenio razmjernost (javnog i pojedinačnog interesa).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U provedenom postupku tuženik je utvrdio:

- da je rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/21-21-2 od 11. svibnja 2021. tužitelju naređen prekid pružanja socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama u objektu na adresi T. B.;

- da je tužitelj navedeno rješenje primio 20. svibnja 2021. te da je rješenje postalo izvršno 20. svibnja 2021.;

- da je tužitelj podnio prijedlog za odgodom izvršenja rješenja;

- da tužitelj kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu M. V. j.d.o.o. pruža socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama u objektu na adresi T. B.;

- da tužitelj nije prethodno pribavio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga smještaja;

- da tužitelj nije upisan u evidenciju pravnih osoba odnosno obrtnika koje pružaju socijalne usluge.

8. Na temelju tih činjenica tuženik je odbio prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/21-21-2 od 11. svibnja 2021. uz obrazloženje da je obveza pribavljanja licencije i prethodnog upisa u evidenciju pravnih osoba odnosno obrtnika koje pružaju socijalne usluge propisana odredbom članka 185. stavka 1. i članka 186. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) da je dužnost inspektora zabraniti rad pravnoj osobi, odnosno obrtniku pružanje socijalnih usluga ako ih obavlja bez licencije i prethodnog upisa u gore navedenu evidenciju propisana odredbom članka 231. stavka 1. točke 4. Zakona o socijalnoj skrbi, dakle radi se o izričitim zakonskim normama, pa da prijedlog tužitelj nije u skladu s navedenim odredbama Zakona, odnosno da bi prihvaćanjem prijedloga bile prekršene navedene zakonske odredbe.

9. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir te pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja.

10. Polazeći od tih činjenica tuženik je osnovano na temelju odredbe članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. dalje ZUP) odbio prijedlog tužitelja.

11. Prema odredbi članka 140. stavka 1. ZUP-a na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

12. Iz navedene odredbe članka 140. stavka 1. ZUP-a proizlazi da je jedna od pretpostavki za odgodu izvršenja i to da odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu. ZUP ne propisuje što se smatra javnim interesom pa stoga pitanje je li odgoda izvršenja protivna javnom interesu treba utvrditi sukladno materijalnopravnim propisima koji sadržavaju pravno uporište za donošenje upravnog akta koje je predmet prijedloga za odgodu, a to su ovdje odredbe Zakona o socijalnoj skrbi. Iz odredbi Zakona o socijalnoj skrbi na koje se poziva tuženik proizlazi da bi odgoda pravnih učinaka rješenja kojim se zabranjuje pružanje socijalne usluge smještaja osobi koja te usluge pruža bez licencije i prethodnog upisa u evidenciju bila protivna javnom interesu. Naime, privatni interes za odgodu izvršenja, dakle nastavak pružanja usluge smještaja „na crno“ do pravomoćnosti rješenja o zabrani, nikako ne preteže nad javnim interesom trenutačnog prestanka pružanja predmetnih usluga „na crno“.

13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

 

 

U Zagrebu, 14. travnja 2022.

 

Sudac

Ante Drezga

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.