Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 935/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Š., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika N. M. iz Š., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1481/2011-2 od 3. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-79/11 od 1. rujna 2011., u sjednici održanoj 16. listopada 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-79/11 od 1. rujna 2011. i presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1481/2011-2 od 3. studenoga 2014. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 130.654,73 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. veljače 2009. do isplate u roku od 15 dana. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

              Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              U točki II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih povodom žalbe.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače, a tuženiku dosudi parnični trošak zajedno s revizijskim troškom. Podredno predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu drugog stupnja ili sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

              „Da li je sud u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom donijetom u kaznenom postupku glede visine naknade štete koja bi se imala isplatiti oštećeniku?“

 

              Smatra pobijanu presudu suprotnom već zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-794/03 od 31. ožujka 2004., kao i Gž-1321/74 od 23. svibnja 1975.

 

              Postavljeno pravno pitanje smatra se važnim za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni budući da je zauzeto pravno shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno ustaljenoj sudskoj praksi ovog Vrhovnog suda.

 

              Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

 

- da je tuženik pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-693/00 od 5. srpnja 2001. proglašen krivim i osuđen uvjetnom osudom zbog kaznenog djela protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske iz čl. 359. st. 1. Kaznenog zakona (zlostavljanje podređenog ili mlađeg) počinjenog 20. travnja 1996. na štetu I. P., pomoćnika zapovjednika IV satnije 72. bojne Vojne policije,

 

- da je oštećenik I. P. u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pr-7559/02 za naknadu štete tužio Republiku Hrvatsku i tuženika N. M. solidarno te da je presuda u odnosu na Republiku Hrvatsku postala pravomoćna, a njome je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa je naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti I. P. iznos od 130.654,73 kn,

 

- da presuda broj Pr-7559/02 nije pravomoćna u odnosu na tuženika N. M. jer još nije odlučeno o njegovoj žalbi,

 

- da je slijedom te presude Republika Hrvatska isplatila I. P. 18. srpnja 2018. dosuđeni iznos od 130.654,73 kn kojeg u ovoj regresnoj parnici potražuje od tuženika.

 

Slijedom takvih utvrđenja nižestupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika N. M. na isplatu gore označenog iznosa koji je Republika Hrvatska isplatila temeljem prije označene presude oštećeniku I. P., temeljeći svoju odluku isključivo na činjenici da je N. M. proglašen krivim i osuđen temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-693/00 od 5. srpnja 2001. Istovremeno, sud smatra da na odluku ne utječe činjenica što presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-7559/02 nije još pravomoćna u odnosu na tuženika N. M.

 

U pravu je tuženik kada smatra da parnični sud nije vezan osuđujućom kaznenom presudom glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što kaznena osuđujuća presuda ne rješava pitanje opsega građanskopravne odgovornosti, pa tako ni visine štete o čemu se još vodi postupak, u odnosu na tuženika, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pr-7559/02.

 

O tome se ovaj Vrhovni sud očitovao u nizu svojih odluka, pa tako i onih na koje se poziva tuženik u svojoj reviziji, broj Rev-794/03 i Gž-1321/74.

 

Prema tome, a budući da je tuženik u ovome postupku pored osnove osporio i visinu tužbenog zahtjeva, unatoč pravomoćnoj kaznenoj presudi, nisu postojali uvjeti da se u ovoj parnici prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pozivom na odredbu iz čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) i čl. 86. st. 2. Zakona o službi u Oružanim snagama („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07) unatoč toga što je pravomoćnom presudom tuženik u kaznenom postupku proglašen krivim prema oštećeniku kojem je Republika Hrvatska isplatila štetu temeljem pravomoćne presude broj Pr-7559/02 kada ta presuda nije pravomoćna i u odnosu na tuženika jer je žalbeni postupak u tijeku.

 

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 16. listopada 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu