Poslovni broj 12 Gž-498/2022-2

 

Poslovni broj 12 Gž-498/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., protiv tuženika G. S. O.: ... S. i tuženice M. K., OIB:... iz S., zastupane po punomoćniku A. J., odvjetnici u S., radi stambeno - dodjele stana, otkaza ugovora o najmu stana i iseljenja, povodom žalbe oba tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-57/2019-21 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. travnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

Usvaja se žalba tuženika G. S. kao i tužene M. K., preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-57/2019-21 od 26. listopada 2021. i tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija.

Nalaže se tužiteljici nadoknaditi parnične troškove tuženici M. K. u iznosu od 6.712,50 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku G. S., da osigura i dodjeli na korištenje drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, zaštićenom najmoprimcu M. K. iz S.,  koja kao zaštićeni najmoprimac koristi stan u vlasništvu tužiteljice anagrafske oznake S., položen na visokom prizemlju, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E2), u površini od 71 m2, u zgradi označenoj kao čest. zgr. 4165, Z.U. 10371, K.O. S., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Otkazuje se ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, koji je zamijenjen presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. I P-310/98 od 26. lipnja 1998.god, zaštićenom najmoprimcu M. K. na stanu u S., položen na visokom prizemlju, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E2), u površini od 71 m2, u zgradi označenoj kao čest. zgr. 4165, Z.U. 10371, K.O. S., te se nalaže tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz predmetnog III. Dužni su tuženici i to, tuženik pod 1. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 22.702,00 kn, te tužena pod 2. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 3.400,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja 26. listopada 2021.g. pa do isplate.“

2. Pravovremeno podnijetom žalbom G. S. pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalbu podnosi i tužena M. K. također iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a uz prijedlog da se pobijana presuda preinači tako da se tužba tužiteljice odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženici.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba oboje tuženika je osnovana.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa i priložene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu u ovom postupku protiv G. S. kako navodi „radi šutnje administracije i nerješavanja zahtjeva prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova“ (NN 68/18 - dalje: ZID ZoNS) kojom „moli sud da donese presudu kojom će obvezati G. S. da u najkraćem roku osigura M. K. zamjenski stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca“, da bi nakon poziva suda sukladno čl. 109. ZPP-a postavila tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod toč. I. izreke pravno i činjenično ga utemeljujući na odredbi čl. 4. st. 1. podstavak 2. i st. 7. ZID ZoNS-a. Obzirom je tužiteljica kod istog prvostupanjskog suda podnijela u predmetu br. Ps-64/20 tužbu protiv M. K. sa tužbenim zahtjevom o kojem je odlučeno pod toč. II. izreke pobijane presude to je sud raspravnim rješenjem od 8. ožujka 2021. ove parnice spojio.

7. Tužiteljica je uz tužbu priložila zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul.10371 k.o. S. zgr. 4165 kuća stojna sa 92 m2 i zgr.4166 stepenice sa 15 m2, dvosobni stan sa sobicom i nusprostorijama na visokom prizemlju - suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-2 upisan kao vlasništvo tužiteljice, zahtjev tužiteljice tuženoj M. K. za iseljenje zaprimljen od strane tužene 3. listopada 2018., presudu VSRH Rev-2423/1999 od 22. siječnja 2003. kojom je odbijena revizija tamo tužene T. I. prednice sada tužiteljice i potvrđena presuda Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 1999. br.Gž-54/1999, a ovom presuda Općinskog suda u Splitu br.Ps-310/98., kojom je usvojen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice M. K. za donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana i to za stan koji je predmet spora i u ovom postupku, molbu tužiteljice upućenu G. S. sa zahtjevom da osigura zamjenski stan zaštićenoj najmoprimki te odgovor G. S., presliku osobne iskaznice za sebe i kćer T. I., a u dokaznom postupku je i saslušana tužiteljica.

7.1. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud usvaja tužbeni zahtjev iz razloga što tužiteljica ima više od 60 godina starosti zbog čega da je ovlaštena temeljem čl. 4. ZID ZoNS-a kojim je izmijenjen čl. 40. Zakon o najmu stanova (91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 - Odluka Ustavnog suda), otkazati ugovor o najmu. Sud zaključuje da je tužiteljica kao najmodavac nesporno prešla starosnu dob od 60 godina što je utvrđeno uvidom u njenu osobnu iskaznicu, a za otkaz ugovora o najmu sukladno prethodno navedenoj odredbi čl. 40. ZoNS-a zakonodavac ne veže kumulativno ni jedan drugi uvjet ili razlog za otkaz najma zaštićenom najmoprimcu.

8. Tuženi G. S. žalbom pobijajući prvostupanjsku presudu ukazuje da je sud potpuno pogrešno protumačio odredbu čl. 40. ZoNS koja je izmijenjena čl. 4. ZID ZoNS-a smatrajući da je dovoljno za otkaz ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu sama činjenica starosti najmodavca više od 60 godina, bez ispunjenja kumulativno i ostalih razloga iz čl. 40. st. 1. istog Zakona. Ističe da je u spis priložen dokaz - zk. izvadak iz kojeg je razvidno da je tužiteljica vlasnica sa suprugom (svaki u ½ dijela) stana u S. (nadogradnja i potkrovlje) čest. zgr. 3663/1 zk.ul. 10961 k.o. S. što da je od odlučnog značenja za neprimjenu čl. 40. st. 1. podst. 1. i 2. ZoNS jer najmodavac ima riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj.

9. Tužena M. K. osporava prvostupanjsku presudu u bitnome iz razloga pogrešnog tumačenja odredbe čl. 40. st. 1. podst. 2. ZoNS-a osporavajući utvrđenje suda da je za osnovanost tužbenog zahtjeva jedino bitna dob najmodavca više od 60 godina, bez kumulativnog ispunjenja bilo kojeg drugog uvjeta, pri tome se pozivajući i na odluku Ustavnog suda br. U-III/2506/2017 od 23. siječnja 2020. U žalbi navodi i da iako tužiteljica nije navela, tužena je predlagala uvid u zemljišnu knjigu iz koje je vidljivo da tužiteljica ima riješeno stambeno pitanje, time da je u spis i priložila vlasnički list za isto.

10. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji isključivo na čl. 4. st. 1. podst. 2. i st. 7. ZID ZoNS kojim je izmijenjen čl. 40. ZoNS a koji članak u cijelosti glasi:

„(1) Zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, (korištenje suprotno ugovoru) i zbog razloga:

- propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona (ako se u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati),

- ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

(2) U slučaju iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka najmodavac može zaštićenom najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana samo ako je najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(3) U slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb nisu dužni u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovoga članka osigurati drugi odgovarajući stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

(5) Najmodavac koji je otkupio stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) te njegovi pravni slijednici ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu zbog razloga određenih u stavku 1. ovoga članka.

(6) Na otkaz ugovora iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 22. ovoga Zakona, s time što je otkazni rok šest mjeseci.

(7) Ako jedinica lokalne samouprave u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka najmoprimcu ne osigura drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca u roku od šest mjeseci od dana podnošenja osnovanog zahtjeva najmodavca, najmodavac može putem suda tražiti ispunjenje ove obveze. Ovaj sudski postupak je hitan.“

10.1. Potpuno je nejasno i ničim obrazloženo u pobijanoj presudi na koji način, temeljem kojih zakonskih odredbi i provedenih dokaza je sud prvog stupnja zaključio i protumačio da je sama nesporna činjenica starosti tužiteljice (najmodavca) iznad 60 godina dovoljna za otkaz tuženici ugovora o najmu koja ima status zaštićenog najmoprimca iako u spisu postoji zk. izvadak iz kojeg je razvidno da je tužiteljica sa suprugom vlasnica (osim spornog stana) i drugog stana u S., te u spisu priložene presude VSRH br. Rev-2423/99 koja se odnosi na isti stan o kojem je spor i u ovom postupku, vođen između prednika tužene koji je bio nositelj stanarskog prava kao tužitelja i kćeri ovdje tužiteljice T. I. kao tužene tada vlasnice stana radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, a u kojoj presudi se izričito navodi da uvjeti za otkaz ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu moraju biti ispunjeni kumulativno jer to proizlazi iz odredbe čl. 40. st. 1. ZoNS. Presuda ne sadrži niti ikakve razloge u pogledu naloga G. S. osigurati tuženici drugi odgovarajući stan obzirom da je citiranim čl. 40. st. 1. pod st. 2. ZoNS na kojem tužiteljica temelji tužbeni zahtjev propisano da zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina, dakle jedino u slučaju ako najmodavac nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, jedinica lokalne samouprave dužna je najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca. Prema navedenom G. S. bi bio dužan zaštićenom najmoprimcu osigurati drugi stan jedino ako najmodavac nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj. Tužiteljica navodi da živi sa suprugom i dvije kćeri, a iz po tuženoj M. K., dostavljenog zk. izvatka razvidno je da tužiteljica živi u vlastitom stanu time da iz u spisu priložene preslike osobne iskaznice T. I. - kćeri tužiteljice je razvidno da ista ima prebivalište u I., dakle da ne živi u stanu u vlasništvu tužiteljice. Valja reći da je ovdje tužiteljica i Ustavnom sudu RH podnijela Ustavnu tužbu kojom je osporavala suglasnost s Ustavom članaka 21. stavka 2., 28.a i 40. ZoNS-a, time da Ustavni sud rješenjem U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020. (NN 105/2020) nije prihvatio prijedlog ovdje tužiteljice za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 21. stavka 2. i 40. ZoNS-a (NN 91/96., 48/98., 66/98., 22/06. i 68/18.), kao ni zakona u cjelini. U navedenoj odluci upravo u odnosu na neprihvaćanje prijedloga sada u ovom sporu tužiteljice Ustavni sud navodi: „Predlagateljici koja je vlasnica stana u kojem stanuju zaštićeni najmoprimci neprihvatljivo je da bi nju i osobe u usporedivom položaju, nakon dugogodišnje faktične uskrate njihovih stanova i nakon odluke Ustavnog suda, pri otkazivanju ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu i dalje teretila obveza osiguravanja »zamjenskog« stana. Pritom očito pogrešno, kao svojevrsnu privilegiju, tumači okolnost da jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb u određenim slučajevima preuzimaju na sebe obvezu najmodavca da zaštićenom najmoprimcu osigura »zamjenski« stan. Ustavni sud ponavlja da do preuzimanja te obveze od najmodavca dolazi samo u slučajevima kada sam najmodavac nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a (kumulativno s prethodno navedenim) ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.“

10.2. Prema svemu prethodno navedenom da bi tužiteljica mogla otkazati ugovor o najmu tuženoj kao zaštićenom najmoprimcu i tražiti od tuženog G. S. da zaštićenom najmoprimcu osigura drugi stan sa zaštićenom najamninom mora kumulativno dokazati ili da nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj i da na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć; ili kumulativno dokazati da nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj a ima više od 60 godina.

11. Kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika činjenično utemeljila isključivo i samo na tvrdnji da je starija od 60 godina smatrajući da stoga ne treba dokazivati bilo koji drugi razlog za otkaz ugovora o najmu tuženici koja ima status zaštićenog najmoprimca te obvezivanju G. S. da tuženoj osigura i dodjeli na korištenje drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, ne predlažući nikakve druge dokaze niti ističući bilo koje druge činjenice, što je prema svemu prethodno navedenom u ovoj presudi pogrešno i neosnovano, valjalo je usvojiti žalbe oboje tuženika, preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP-a.

12. Obzirom na odluku o glavnoj stvari kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odlučiti o troškovima postupka.

12.1. Tužena M. K. potražuje trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 9.500,00 kn, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.827,00 kn. U tužbi podnijetoj protiv G. S. nije naznačena vrijednost predmeta spora, dok je u postupku Ps-64/2020 koji je spojen na ovaj spis Ps-57/19, naznačena VPS sa 10.100,00 kn, a niti je prvostupanjski sud odredio VPS u smislu čl. 40. st. 4. ZPP-a Obzirom na navedeno, a sukladno čl. 40. st. 5. ZPP-a smatra se da je VPS 50.000,00 kn, to tuženici M. K. za sastav odgovora na tužbu, sastava jednog podneska i zastupanja na ročištu pripada trošak u iznosu od 3.000,00 kn (za svaku radnju po 1.000,00 kn) sukladno Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa) iznos od 1.250,00 kn za sastav žalbe i na ove iznose pripadajući PDV sukladno Tbr. 42. Tarife u visini od 1.062,50 kn što ukupno iznosi 5.312,50 kn, kao i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn, odnosno sveukupni trošak tužene M. K. u iznosu od 6.712,50 kn. Tuženik G. S. nije zatražio troškove postupka.

Varaždin, 13. travnja 2022.