1

Poslovni broj: 9 UsI-3384/19-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja B. N. iz D. S., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza u svrhu ostvarivanja zdravstvene zaštite vezano uz priznatu ozljedu na radu, 12. travnja 2022.

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-08/19-01/274, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 23. rujna 2019.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-08/19-01/274, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 23. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Zavoda, KLASA: UP/I-502-08/19-01/380, URBROJ: 338-21-02-01-19 od 15. srpnja 2019. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza zbog korištenja zdravstvene zaštite u razdoblju od 13. rujna 2018. do 23. siječnja 2019. na relaciji D. S. – I. G. – D. S.

2.              Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu iz razloga što mu je u više navrata u ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u D. S. rečeno da je sve u redu odnosno da kad dobije ozljedu na radu da mu odmah budu priznati i troškovi prijevoza. Dodaje da je svu dokumentaciju ostavljao po obavljenoj terapiji i da mu je rečeno da je sve u redu. Napominje da je iza toga dobio prvostupanjsko rješenje kojim mu nisu priznati putni troškovi jer nema putni nalog. Iznosi da na to rješenje ulaže žalbu i da dobiva drugo rješenje na koje nema više pravo žalbe već pokretanje upravnog spora u kojem se sada navodi da takvu vrstu terapije može obavljati i u D. S.. Ističe da ga je liječnica sa Š. uputila na I. ili kod njih na Š. tako da je on izabrao bliže mjestu stanovanja I. G. pošto u D. S. i nema takve terapije. Vezano uz putni nalog navodi da je njegov liječnik na raspolaganju za pisanje putnog naloga ukoliko je to stvarno potrebno. Predlaže poništiti rješenje tuženika.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Ističe da se je predmetna zdravstvena zaštita mogla na odgovarajući način koristiti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Zavoda koja je, s obzirom na mjesto prebivališta osiguranika, bliža ugovorna zdravstvena ustanova Zavoda odnosno u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Doma zdravlja Z. ž.u D. S. S obzirom da je pobijano rješenje zakonito predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Nesporno je da je tužitelj 16. svibnja 2019. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem  zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu na relaciji D. S. – I.G. – D. S. u razdoblju od 13. rujna 2018. do 23. siječnja 2019. radi obavljanja zdravstvenih usluga u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju N.. Nadalje, nije sporno da je tužitelju rješenjem Zavoda KLASA: UP/I-502-03/18-02/6197, URBROJ: 338-21-81-19-5 od 28. veljače 2019. ozljeda nastala 3. svibnja 2018. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S60.0, S62.1, S62.0 i S63.3 priznata ozljedom na radu te da su mu u svezi nastale ozljede priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

7.              Sporno je, je li pravilno to što u upravnom postupku tužitelju nije priznato pravo na naknadu zatraženih troškova prijevoza.

8.              Člankom 37. stavkom 1. točkom 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13.) propisano je da pravo na novčane naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.             

8.1.              Nadalje, člankom 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu za troškove prijevoza pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. toga Zakona i utvrđene općim aktom Zavoda (stavak 1.). Nadalje, propisano je da osigurana osoba iz stavka 1. toga članka ima pravo na naknadu za troškove prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovornom isporučitelju pomagala u mjesto koje je udaljeno 50 i više kilometara od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, sukladno svom zdravstvenom stanju ne može ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bližeg ugovornog isporučitelja pomagala (stavak 2.). Također, propisano je da pravo na naknadu za troškove prijevoza, neovisno o udaljenosti iz stavka 2. toga članka, ima osigurana osoba do 18. godine života, osigurana osoba iz članka 12. stavaka 2. i 3. toga Zakona, osigurana osoba u vezi korištenja radioterapije i kemoterapije te hemodijalize kao kronični bubrežni bolesnik, osigurana osoba u vezi korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osigurana osoba darivatelj organa, tkiva ili stanica koja zdravstvenu zaštitu koristi u vezi s darivanjem organa, tkiva ili stanica, te osigurana osoba upućena na liječenje u drugu državu članicu ili treću državu sukladno tome Zakonu i općem aktu Zavoda (stavak 4.).

9.              Člankom 21. stavkom 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17. i 132/17.) propisano je da osiguranik iz članka 7. stavka 4. te osigurana osoba iz članka 16., kao i osiguranik iz članka 69. Zakona koja je radi korištenja zdravstvene zaštite u vezi s priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolesti upućena iz mjesta svog prebivališta, odnosno boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovornom isporučitelja pomagala u drugo mjesto (u daljnjem tekstu: mjesto upućivanja) ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza pod uvjetima i na način utvrđen Zakonom, općim aktom Zavoda iz članka 7. stavka 3. tog Pravilnika, neovisno o udaljenosti od mjesta polaska do mjesta upućivanja, u skladu sa člankom 62. stavkom 4. Zakona.

10.              Dok je člankom 31. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15. i 129/17.) propisano da specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, koja se sastoji od konzilijarne zdravstvene zaštite i specijalističke zdravstvene zaštite osigurana osoba ostvaruje, u pravilu, u najbližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod najbližeg ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse prema mjestu svog prebivališta, odnosno boravišta, koji sa Zavodom ima ugovorenu i osiguranoj osobi može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu.

11.              Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. srpnja 2019. proizlazi da to Liječničko povjerenstvo zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza smatra neopravdanim. Istaknuto je da je tužitelji mogao obavljati ambulantnu fizikalnu terapiju glede frakture karpalne kosti, koja je priznata kao ozljeda na radu, u Domu zdravlja D. S., gdje i stanuje. Dodano je da ambulantnu fizikalnu terapiju vezanu uz frakturu lijeve nadlaktične kosti može obavljati, ako je potrebna hidroterapija, u N., ali bez prava na putne troškove, jer se ne radi o ozljedi na radu. Ocijenjeno je da tužitelj nema pravo na povrat troškova prijevoza, jer je istu mogao obaviti u mjestu stanovanja u D. S.

12.              Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 10. rujna 2019. proizlazi da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu troškova prijevoza na relaciji D.S. – I. G. – D. S.radi korištenja zdravstvene zaštite (ambulantne fizikalne terapije) u N., Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, I. G., u razdoblju o 13. rujna 2018. do 23. siječnja 2019. Istaknuto je da se je predmetna zdravstvena zaštita mogla na odgovarajući način koristiti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Zavod, koja je s obzirom na mjesto prebivališta osiguranika, bliža ugovorna zdravstvena ustanova Zavoda odnosno u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Doma zdravlja Z. ž.u D. S.

13.              Na temelju navedenih nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji su jasni i obrazloženi, utvrđeno je da tužitelju pravilno nije priznato pravo na naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, na relaciji D. S. – I.G. – D.S. radi korištenja zdravstvene zaštite (ambulantna fizikalna terapija) u N., Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, I. G., u razdoblju od 13. rujna 2018. do 23. siječnja 2019. Prema mišljenju ovog suda relevantna činjenica u predmetnom sporu je da je tužitelj, a koji ima prebivalište u D.S., mogao ambulantnu fizikalnu terapiju, koja je posljedica priznate ozljede na radu, ostvariti u bližoj zdravstvenoj ustanovi i to u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Doma zdravlja Z. ž. u D.S.

14.              Također, treba napomenuti da izabrani doktor tužitelja nije izdao putni nalog vezan za provođenje ambulantne fizikalne terapije u N., a da je člankom 63. stavkom 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti propisano da osigurana osoba u skladu sa Zakonom ima pravo na naknadu troškova prijevoza do najbližeg ugovornog subjekta Zavoda koji sa Zavodom ima ugovorenu i može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu osiguranoj osobi sukladno njezinom zdravstvenom stanju, a ostvaruje ih na osnovi putnog naloga izdanog od izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koji je izdao uputnicu za traženu zdravstvenu zaštitu, odnosno ovlaštenog radnika Zavoda za ostvarivanje prava na ortopedska i druga pomagala u skladu s posebnim općim aktom Zavoda o ortopedskim i drugim pomagalima te kada je pozvana od strane Zavoda vezano uz ostvarivanje određenog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa tim Pravilnikom.

15.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              U Zagrebu 12. travnja 2022.

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).