1

Poslovni broj: 9 UsI-4270/19-7

 

 

           

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja Lj. C. iz S. s, protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 12. travnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/18-01/109, URBROJ: 519-08/11-19-4 od 8. studenog 2019.

 

Obrazloženje

             

1.              Rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/18-01/109, URBROJ: 519-08/11-19-4 od 8. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra KLASA: UP/I-551-07/17-01/4, URBROJ: 2176-139-1-7-1-18-8 od 24. siječnja 2018. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

2.              Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da rješenje tuženika pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Opisuje da je u žalbi naveo da kod njega postoji teža trajna promjena u zdravstvenom stanju što se može nedvojbeno zaključiti iz dokumentacije s kojom raspolaže prvostupanjsko tijelo, a što se može utvrditi, ukoliko je potrebno, vještačenjem po nadležnoj ustanovi. Iznosi da je drugostupanjsko tijelo odbilo njegovu žalbu, a da prethodno nije bio pozvan na ponovno vještačenje kod nadležnog instituta te da je zaključak donijet na temelju postojeće dokumentacije. Smatra da drugostupanjsko tijelo u njegovom slučaju odbija primijeniti propis iz članka 60. stavka 1. podstavka 2. Zakona o socijalnoj skri, a da prije toga nije provelo dokazni postupak na kojem bi temeljilo svoje rješenje. Smatra da se iz predmetnog spisa, naknadnog vještačenja, koje je tražio, može kao nedvojbeno utvrditi da u cijelosti ispunjava uvjete za puni doplatak za pomoć i njegu druge osobe. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4.              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5.              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6.              Nesporno je da je tužitelj podnio 2. veljače 2017. zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

7.              Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj njegov zahtjev. 

8.              Člankom 57. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13., 152/14., 99/15. i 52/16.) propisano je da pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi:

- koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju

- koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu

- koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti

- ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu

- kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa

- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama toga Zakona ili drugim propisima (stavak 2.).

9.              Nadalje, člankom 60. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, priznaje:

- osobi s težim invaliditetom

- osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili

- slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

10.              Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 15. ožujka 2018. proizlazi da se tužitelj liječi zbog kardijalnih tegoba radi čega je u četiri navrata učinjen revaskularizacija premoštenjem. Navedeno je da je kardijalno kompenziran, a da je prisutna hipertenzija te dislipidemija. Dodano je da su prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti utvrđene kronične bolesti 2. stupnja. Utvrđeno je da postoji tjelesno oštećenje, da ne postoji više vrsta oštećenja te da ne postoji teži niti teški invaliditet. Izneseno je da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju, ali da ne postoji teža trajna promjena u zdravstvenom stanju. Obrazloženo je da postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u smanjenom opsegu zbog potrebe pomoći druge osobe pri kretanju izvan stana u svrhu nabavke osnovnih životnih potrepština i provođenja zdravstvene zaštite.

11.              Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje jer je jasan i obrazložen. Iz tog nalaza i mišljenja utvrđeno je da kod tužitelja ne postoji teža trajna promjena u zdravstvenom stanju, a što on tvrdi u tužbi, ali ne dokazuje, pa nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 60. stavka 1. podstavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

12.              Nadalje, pravilno je tuženik prije donošenja rješenja o žalbi pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda, u skladu s člankom 106. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

13.              Konačno, kako prosječni mjesečni prihod tužitelja prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi tužitelju pravilno nije priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu pri čemu je sud imao u vidu članak 57. stavak 2. podstavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi.

14.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 12. travnja 2022.

 

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).