REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 3986/21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz S., OIB: …,
zastupanog po pun. T. K., odvjetniku u S., protiv tužene ad. 1
Z. Š. iz S., OIB: ……, zastupana po pun. I.
Š., odvjetniku u S. i tuženika ad. 2 Z. R. iz P., OIB: …., zastupanog po pun. A. K., odvj. u S.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. veljače

2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, zamj. pun. tuženika ad. 1 i pun.
tuženika ad. 2, dana 8. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju
solidarno isplatiti iznos od 112.253,00 € protuvrijednosti u kunama
prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa kamatama
koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po
viđenju u DEM a koje na iznos od 15.485,69 DEM teku od 30.prosinca

1999.godine do 28.veljače 2002.godine, na iznos od 7.905,70 € teku od

1.ožujka 2002.godine do 31.prosinca 2005.godine, te zakonskim
zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 7.905,70 € od

1.siječnja 2006.godine do 31.prosinca 2007.godine, a od 1.siječnja

2008.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, te mu naknaditi parnični trošak, sve
u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2 P. 3986/21

II. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1 i ad. 2 za naknadu parničnog troška od
tužitelja.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Dana 30. prosinca 1999. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj
se navodi da su tužitelj i prednik tužene ad.1 (ranije tuženik ad.1, sada pokojni G.
T. Š., dalje: prednik tužene ad.1) i tuženik ad.2 u veljači 1998. godine sklopili
ugovor temeljem kojeg su ti tuženici naručili, a tužitelj izveo radove čišćenja prosjeka
postojećih puteva, čišćenja šiblja, rušenja kamenih suhozida, sječenja stabala i
vađenja panjeva na nekretninama vanknjižne i knjižne vlasnosti tuženika ad. 1 i 2,
označene kao čest. zem. 1090/1-12, 1091/1 i 1092, sve k. o. M., otok B..
Tužitelj da je temeljem citiranog naloga tuženika organizirao i izveo radove na
navedenom zemljištu, po završetku radova na poziv da mu plate izvedeno tuženici da
su se oglušili. Prema saznanjima tužitelja tuženici da su počeli prodaju svojih
nekretnina koristeći pri tom koristi koje su stekli radom tužitelja na način da prodaju
nekretnine sa mogućnošću pristupa na iste i katastarski formirane temeljem radova
uklanjanja i postavljanja novih suhozida koje je izradio tužitelj. Vrijednost ovih radova
da iznosi 235.010,00 DEM u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB, o
čemu su stranke postigle dogovor. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud obveže
tuženike ad. 1 i ad. 2 da mu solidarno isplate iznos od 235.010,00 DEM u
protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da mu naknade
parnični trošak.

U svom odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu
predlažući da sud isti odbije kao neosnovan. Navode da s tužiteljem nisu sklopili
nikakav ugovor, a napose ne ugovor opisan u uvodnom dijelu historijata tužbe,
navode da nisu primili bilo kakav poziv za plaćanje od strane tužitelja. Također
navode da je točno da prodaju svoje nekretnine, ali da to s tužiteljem nema nikakve
veze pošto su svi putevi uz predmetne nekretnine formirani radom drugih osoba koje
nemaju veze s tužiteljem. Pred ovim sudom da je u tijeku parnični postupak pod
brojem II. P. 2105/99. po tužbi tužitelja M. P. i M. F., protiv istih
tuženika, radi isplate. Taj parnični postupak da se temelji na istoj činjeničnoj osnovi
kao i ovaj, tužiteljima P. i F. svjedok je B. B. – tužitelj, a tužitelju B.
B. jedini svjedoci u ovom postupku da su P. i F.. Njih trojica da su u
očiglednom dogovoru da od tuženika iskamče nepripadnu materijalnu korist.

Svojim podneskom od dana 19. prosinca 2011. godine tužitelj konačno
uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da od tuženika solidarno potražuje iznos od

120.158,70 EUR-a protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan
isplate zajedno sa kamatama koje na ovaj iznos teku od 30. prosinca 1999. godine
do isplate (tzv. deviznim kamatama i zakonskim zateznim kamatama).

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom kalkulacije tužitelja priložene
tužbi na ukupan iznos od 235.010,00 DEM; predugovora o prodaji nekretnina
zaključenog dana 16. veljače 1998. godine između tuženika s jedne strane kao
prodavatelja te M. P. i M. F. s druge strane kao kupaca; saslušanjem

3 P. 3986/21

parničnih stranaka; potvrde o primitku kapare od 27. siječnja 1998. godine;
kupoprodajnih ugovora zaključenih dana 19. prosinca 1997. godine dostavljenih u
sudski spis od strane tuženika ad. 1; potvrde ispuštene od strane tuženika ad. 1 dana

13. prosinca 2001. godine T. J. M.; saslušanjem svjedoka M. P.;
pregledom fotografija lica mjesta; saslušanjem svjedoka T. K., Z.
K., I. G., Z. T., V. Š., R. G.; pregledom
prijedloga buduće parcelacije za predio H. u k. o. M. izrađenog i u sudski spis
dostavljenog od strane svjedoka Z. K.; očevidom na licu mjesta uz
sudjelovanje sudskog vještaka za građevinarstvo J. M.; pregledom nalaza i
mišljenja sudskog vještaka J. M. sa dopunom tog nalaza i mišljenja;
pregledom predmeta ovog suda br. II. P. 453/02. te pregledom predmeta ovog suda
II. P. 2349/05. (ranije broj II. P. 2105/99.).

Dana 3.siječnja 2012.godine donesena je prvostupanjska presuda pod brojem IIP.2722/99, izreka iste je glasila:

"1.Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju solidarno
isplatiti iznos od 7.905,70 € protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a
na dan isplate zajedno sa kamatama koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na
devizne štedne uloge po viđenju u DEM a koje na iznos od 15.485,69 DEM teku od

30.prosinca 1999.godine do 28.veljače 2002.godine, na iznos od 7.905,70 € teku od

1.ožujka 2002.godine do 31.prosinca 2005.godine, te zakonskim zateznim kamatama
na dosuđeni iznos glavnice od 7.905,70 € od 1.siječnja 2006.godine do 31.prosinca

2007.godine, a od 1.siječnja 2008.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
pet postotnih poena; dok se više zatraženi iznos od 112.253,00 € sa kamatama od

30.prosinca 1999.godine zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, te se odbija i zahtjev
tužitelja za naknadom parničnog troška spram tuženika ad.1. i ad.2.

2.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj
Gžx.815/12. Protiv iste tužitelj i tuženik ad.1 podnijeli su reviziju, dana 22.travnja

2015.godine doneseno je rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-x-598/14 kojim je
revizija tuženika ad.1 odbačena kako nedopuštena, a po reviziji tužitelja ukinuta je
drugostupanjska presuda i prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen
tužiteljev zahtjev za isplatu 112.253,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim
kamatama i troškovima postupka, u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom
sudu na ponovno odlučivanje.

U obrazloženju odluke VSRH navodi se da je predmet spora zahtjev tužitelja
za naknadu koristi koju su tuženici imali nakon raskida ugovora o djelu između
stranaka u smislu odredbe čl. 132.st.4. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91,
73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO). U obrazloženju odluke VSRH navodi se da je
u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pored dosuđene naknade za koristi koju
tuženici imaju od njegovog rada i pravo na naknadu koristi za dodatne radove koji su
se sastojali u čišćenju terena od makije i stabala. Sud prvog stupnja da je odbio
dokazni prijedlog s obrazloženjem da se neće moći utvrditi koliko je šiblja tuženik
posjekao, koliko je stabala posjekao i panjeva iščupao te odrezao grana. Tužitelj da

4 P. 3986/21

je predlagao provođenje vještačenja po vještaku šumarske struke koji prijedlog je sud prvog stupnja i odbio.

Dana 12.siječnja 2016.godine donesena je nova prvostupanjska presuda
kojom je sud odbio u cijelosti zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 112.253,00 €
protuvrijednosti u kunama sa kamatama, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj
parnični trošak. Protiv ove presude stranke su podnijele žalbe, dana 1.ožujka

2018.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-3422/2017,
istim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na
ponovni postupak. U obrazloženju te odluke navodi se da činjenično stanje nije u
potpunosti utvrđeno te da u ovoj fazi postupka žalbeni sud ne može prihvatiti tvrdnju
prvostupanjskog suda da je predloženi dokaz od strane tužitelja, koji bi se odnosio
na vještačenje po vještaku šumarske struke valjalo odbiti.

U daljnjem tijeku postupka, sud je pored već izvedenih dokaza, odlučio izvesti
i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za šumarstvo dipl.ing.G. R.,
sudski vještak naveo je da nije u mogućnosti izraditi vještvo, zbog zauzetosti, sudu je
kao pomoć priložio Cjenik kalkulativnih i eksternih prodajnih cijena radova u
šumarstvu, šumskom građevinarstvu i usluga strojeva, vozila H. š. d.o.o.
za 2019.godinu. Sud je pribavio takav Cjenik društva H. š. d.o.o. u primjeni
od 1999.godine. V. R. je vraćajući sudu spis naveo i to da u ovom predmetu
nije moguće dati egzaktno i kvalitetno vještvo, zbog manjka činjenica od kojih u
nalazu treba poći, pa je odlučio sudu pomoći dostavljajući Cjenik društva H.
š., držeći da ništa drugo ne može napraviti za potrebe postupka. Sud je uputio
dopis Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša S. tražeći da isti obavijeste
sud o tome koji bi se ing. šumarstva ili ovaj Institut kao pravna osoba, prihvatio
vještačenja u ovom predmetu. Zaprimljen je negativan odgovor ovog Instituta, dakle,
navedeno je da se zbog zauzetosti šumarskih stručnjaka nisu u mogućnosti prihvatiti
zadatka vještačenja u ovom predmetu. Sud je odlučio izvesti ovaj dokaz
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu i šumarstvo
dipl.ing.M. B., i taj sudski vještak pregledao je spis i dostavljenu
dokumentaciju, navodeći da zbog zauzetosti nije u mogućnosti izraditi vještvo u ovom
predmetu, dakle, i ovog vještaka sud je odlučio osloboditi dužnosti vještačenja
vezano za doneseno rješenje, jer je sudu jasno, a to su navedeni vještaci usmeno
naveli nakon pregleda spisa, da ovaj zadatak ne mogu kvalitetno provesti pa im se
zadatak vještačenja ne može niti dati, a da bi ga uopće mogli izvršiti. To proizlazi i iz
vještva sudskog vještaka J. M. (građevinske struke) koji je citirao navod
vještaka za poljoprivredu sa kojim se konzultirao pri izradi svog vještva, a koji da je
naveo da na licu mjesta točno treba utvrditi broj posječenih stabala te površinu
prokrčene makije, sud ponavlja da je ovo nemoguće utvrditi, dakle, nije moguće niti
provesti dokaz vještačenjem po vještaku šumarske struke.

U tijeku postupka preminuo je tuženik ad.1 G. T. Š., sud je pozvao
nasljednicu istog da preuzme postupak iza njegove smrti, nastavljen je postupak,
sada je tužena ad.1 nasljednica ranijeg tuženika ad.1.

Dana 22.veljače 2022.godine zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem
predlaže vještačenje provesti po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo
mr.sc.I. G. iz K.. Podredno da sud dosudi visinu naknade tužitelju
primjenom slobodne ocjene dokaza.

5 P. 3986/21

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Za ponoviti je sva utvrđenja iz ranije prvostupanjske presude, sud u cijelosti
ostaje kod svojih ranijih navoda iz obrazloženja i zaključaka.

Dakle, među strankama nije sporno da je između ranijeg tuženika ad.1 i
tuženika ad.2 (dalje: tuženika) s jedne strane kao prodavatelja te M. P. i M.
F. s druge strane, kao kupaca, dana 16. veljače 1998. godine zaključen
predugovor o prodaji nekretnina u kojem je pretpostavljeno da su tuženici vlasnici
nekretnina položenih u k. o. M., otok B., u naravi pašnjak. Tužitelj je bio
svjedokom ovog predugovora i na istom je razvidan njegov potpis, a temeljem točke

3. ovog predugovora utanačena je obveza prodavatelja izgraditi sve puteve širine 4
metra do svake parcele, puteve nasuti sitnim žalom kako bi se moglo prometovati, te
je utanačeno da će baš tužitelj reći kada su putevi završeni na način kako su se
ugovorne strane dogovorile. Naime, prodavatelji su se obvezali predmetnu
nekretninu isparcelirati u površine cca 1000 m2.

Utanačenje iz ovog predugovora o prodaji nekretnina od 16. veljače 1998.
godine potkrjepljuje navod tužitelja kako je baš on sa tuženicima kao naručiteljima
sklopio sporazum o izvođenju radova na sređenju puteva koji su navedeni u
predugovoru, te da su mu se oni obvezali te radove platiti. Između tužitelja i tuženika
nije zaključen pisani ugovor o djelu, međutim, trebalo je utvrditi jesu li oni postigli
usmeni dogovor koji bi bio u potpunosti izvršen od strane tužitelja. Sud je stava da su
stranke usmeni sporazum zaista zaključile, da je baš od tužitelja kao izvođača
naručeno djelo, odnosno izgradnja i sređenje pristupnih puteva, te da su mu se oni
kao naručitelji obvezali platiti naknadu nakon izvršenog posla.

U svom iskazu u ovom postupku tužitelj navodi kako su mu tuženici kazali da
su vlasnici zemljišta velike površine u M. na otoku B., da imaju namjeru prodaje
tog zemljišta na način da se od tog kompleksa formiraju manje parcele površine cca
1000 metara svaka, koje bi zatim prodali. Navodi da se radilo o zapuštenom zemljištu
u potpunosti zaraslom i pokrivenom stablima sa mjestimično postavljenim
suhozidima, navodi da je on 1998. godine sa tuženicima zaključio ugovor o tome da
će im on sa svoje strane srediti i počistiti čitav kompleks zemljišta na način da će im
srediti i napraviti puteve tako da svaka od tih novoformiranih čestica ima svoj
pristupni put koji je trebao biti u takvom stanju sređenosti da bi se tim putevima
moglo pristupiti osobnim automobilom do zemljišta. Putevi su trebali biti nasuti,
navodi da je trebao počistiti šiblje i raslinje na tim nekretninama te porušiti stare
suhozide. Za sve ovo da nisu dogovorili fiksnu cijenu za sve radove prilikom
zaključenja dogovora, on da je sa svoje strane trebao napraviti ovaj posao, a tuženici
da su mu po prodanoj čestici trebali platiti na ime ovih poslova iznos od 1 DEM po
m2 prodanog zemljišta. Ove poslove da je radio po prilici mjesec dana, pri obavljanju
poslova da je surađivao s geometrom K. kojeg su angažirali tuženici, navodi
da je on osobno za obavljanje ovih poslova angažirao svoje radnike i to po prilici 30
radnika. Nakon formiranja manjih čestica od po 1000 m2 da je trebalo nastati preko
70 takovih manjih čestica. Nakon što je sve radove napravio tuženici da su počeli

6 P. 3986/21

prodavati nekretnine, da mu nisu htjeli platiti ništa na ime obavljenog posla te je bio
prisiljen ustati tužbom. U troškovniku koji je priložio tužbi da su specificirani svi radovi
koje je napravio, ovu specifikaciju da nije predao tuženicima. Navodi da je on
prekinuo s obavljanjem poslova i da nije napravio sve što je između stranaka
dogovoreno, navodi da više nije imao svojih sredstava, kako mu tuženici nisu htjeli
ništa platiti, to da je prestao s obavljanjem poslova, povukao se s te nekretnine i
napravio specifikaciju koja točno predočava ono što je do tog trenutka napravio.
Navodi da je ove poslove za tuženike radio privatno kao fizička osoba.

Raniji tuženik ad.1, prednik tužene ad.1, iskazuje kako je tužitelj s njim i
tuženikom ad. 2 (njih dvojica su bili suvlasnici predmetnih nekretnina) u vezu doveo
potencijalne kupce P. i F. s kojima su zaključili predugovor o prodaji
nekretnina kojem je bio nazočan i tužitelj kao svjedok. Tuženik ad. 1 negira da bi
tada bilo s tužiteljem dogovoreno da tužitelj za tuženike obavi poslove na sređenju
puteva i čišćenju nekretnina, prema njegovom saznanju tužitelj da to nije ni radio.
Navodi da je prilikom zaključenja predugovora bilo dogovarano da će se zemljište
parcelirati i srediti pristupni putevi, da nije bilo dogovoreno tko će snositi troškove
parcelacije i sređenja pristupnih puteva, taj dio da je ostavljen u pogledu dogovora za
kasnije. Navodi da ga je tužitelj doveo u vezu s geometrom K. te da je K.
trebao napraviti sve poslove vezano za parcelaciju predmetne nekretnine, plan
izgradnje puteva za svaku pojedinu manju česticu. S. P. i F. da nikada
nije zaključen konačni kupoprodajni ugovor, da je dio nekretnine prodan kupcu A.
Z.. N. predmetnoj nekretnini da se zaista nešto radilo po pitanju sređenja i
čišćenja nekretnine, pristupnih puteva, međutim, da je to radio T. M. kojeg
je ovaj tuženik osobno angažirao u tu svrhu i to nakon zaključenja predugovora sa
P. i F..

Tuženik ad. 2 iskazuje da je zaista zaključen predugovor o prodaji nekretnina
sa P. i F., da je zaključenju bio nazočan tužitelj kao svjedok koji je dosta
poslova obavljao za P. i F.. N. da nikada nije bilo dogovoreno ni sa
tužiteljem, niti sa P. i F., da tužitelj napravi pristupne puteve i čišćenje
zemljišta. T. da je to trebao nadzirati, međutim, s obavljanjem poslova te
izvođenjem istih da nije imao nikakve veze. N. toga da je došlo do problema
između tuženika s jedne strane te P. i F. s druge strane, tuženik ad. 1 i on da
su počeli sa izgradnjom puteva, napravili dobar dio tih puteva i to preko M. i
nekih privatnih firmi. D. posla vezano za parcelaciju i sređenje puteva prema
dogovoru sa P. i F. da su zaista trebali napraviti tuženici, što je tužitelj
trebao kontrolirati. P. zaključenja predugovora od 16. veljače 1998. godine
zaista da je sa P. i F. strane rečeno da bi se i tužitelju nešto trebalo dati
na ime kupoprodaja s obzirom na njegov angažman u čitavoj stvari, da je
dogovoreno da će novim kupcima pojedinih čestica P. i F. podići cijenu za 1
DEM po m2, da će baš taj dio biti predan tužitelju na ime njegovih usluga, ali da je to
trebalo biti ukoliko bude tih kupoprodaja i novih kupaca. Sa P. i F. da je
dogovoreno da će oni tuženicima po tim kupoprodajama predati novac i da će
tuženici taj novac predati tužitelju. Nikakvih isplata sa strane tuženika tužitelju da nije
bilo. Od strane tuženika da je angažiran geometar K. u pogledu poslova vezanih
za parcelaciju i plan sređenja puteva. Tužitelj da nije radio na sređenju puteva, a da li
je bilo što radio po nalogu P. i F., da on ne zna i da bi to predstavljalo njihove

7 P. 3986/21

posebne poslove. K. u vezu s tuženicima da je doveo baš tužitelj koji je K. i plaćao za njegove usluge.

Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. P., dokaz saslušanjem
M. F. u svojstvu svjedoka nije mogao biti izveden, jer je M. F.
preminuo u kolovozu 2001. godine.

Svjedok M. P. potvrđuje navode stranaka vezano za zaključenje
predugovora o prodaji nekretnina. Svjedok navodi da je u društvu ugovornih stranaka
te prigode bio i tužitelj, a između tužitelja i tuženika da je dogovarano da će zahvate
na česticama, čišćenje, probijanje i sređenje puteva, sređenje suhozida i krčenje
terena napraviti baš tužitelj s obzirom da je isti imao strojeve kojima se to moglo
napraviti. Od strane tužitelja da je tada navedena približna cijena koštanja zahvata
od cca 200.000 DEM, stranke da su se dogovorile da će tužitelj ove zahvate
napraviti, da s obavljanjem posla može početi odmah, a da bi to trebalo završiti za
nekih mjesec dana. Tužiteljeve troškove da su trebali platiti tuženici, ovaj svjedok i
F. da nisu imali ništa sa plaćanjem, da je spominjana cijena zahvata od po prilici
1 DEM po m2 zemljišta. Nekoliko dana nakon zaključenja predugovora svjedok da je
otišao na lice mjesta te na predmetnim česticama zatekao tužitelja i neke ljude koji su
ucrtavali puteve, tužitelj da je počeo sa radom. Nekih 10 – 15 dana nakon ovog
tužitelj da mu se javio i kazao da mu sa strane tuženika nije predan nikakav novčani
iznos da bi mogao nastaviti sa radom i podmiriti svoje troškove, 20–ak dana nakon
ovog susreta tužitelj da mu je javio da prekida sa radovima, da nema sredstava, a da
je do tog trenutka napravio na predmetnim česticama po prilici 800 – 1000 m puta,
posjekao borovinu i sl., da mu nije kazao koliko su njegovi troškovi bili. Prilikom
navedenog odlaska na predmetnu nekretninu o kojem je svjedok iskazivao, na licu
mjesta da je zatekao nekakav bager i na terenu po prilici 10-ak ljudi, da mu je rečeno
kako stroj ne može početi sa radom dok ljudi ne popilaju makiju i šiblje.

Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. K., geometra, koji
iskazuje da je sa tuženikom ad. 2 sklopio usmeni dogovor da će za tuženike napraviti
prijedlog parcelacije zemljišta veće površine u k. o. M.. Navodi da je bio na licu
mjesta, na parcelama tuženika u tom trenutku da nisu bili započeti radovi, po prilici
pola godine nakon dogovora i izlaska na lice mjesta da je isparcelirao jednu parcelu
odnosno napravio prijedlog parcelacije, navodi da je na parceli tuženika vidio
nekakav bager, ali da ne može biti siguran jesu li tada bili započeti radovi na
uređenju puteva. Navodi da je stekao dojam da bi tužitelj za tuženike trebao raditi
sređenje i probijanje puteva na parcelama tuženika, navodi da ne zna za dogovor
stranaka, kakve je isti naravi, ne zna što je tužitelj napravio po pitanju puteva. Do
realizacije svjedokovog dogovora sa tuženikom ad. 2 da nije došlo u potpunosti i da
jednostavno nisu nastavili daljnju suradnju.

Naknadno je ovaj svjedok, sukladno traženju suda dostavio u sudski spis
prijedlog parcelacije za predmetne čestice u mjerilu 1:2880, ovaj prijedlog je korišten
prilikom očevida na licu mjesta.

S. T. K. zv. „K.“ navodi da je sa tuženikom ad. 2 dogovorio da
će strojem na parceli u uvali O. napraviti pristupni put, posuti isti tucanikom i
sve skupa poravnati, a što da je i napravljeno. Prije ovog svjedoka nitko drugi da nije

8 P. 3986/21

radio na pravljenju puteva na ovoj nekretnini, svjedok da nije posao napravio do
kraja, nakon svjedoka da se nastavilo sa izgradnjom puta. Svjedok iskazuje da je za
vrijeme dok je on radio na nekretnini, na istoj bilo nekih ljudi koji su čistili šiblje i
makiju, ali da u pogledu toga ništa drugo ne zna te da ne zna za nekakve moguće
dogovore između stranaka odnosno poslovni odnos između stranaka.

Iz iskaza svjedoka I. G., Z. T., V. Š. i R.
G. proizlazi da su isti radili za tužitelja na sređenju zemljišta tuženika
položenog u M., proizlazi da je radnicima dogovoreno plaćanje dnevnice od strane
tužitelja, da je tužitelj dnevnice isplatio i da su radnici radili po nalogu tužitelja na
krčenju makije, pilanju grana itd., a bager da je gurao kamenje te vršio poravnavanje
terena.

Svjedok R. G. posebno iskazuje da je tužitelja upoznao na proljeće

1998. godine, da je svjedok tada bio radnik firme „D. m.“, kao zaposlenik te firme
da je radio na poslovima upravljanja kombiniranim strojem vlasnosti tog poduzeća.
Kombinirani stroj da je stroj koji u sebi sadržava četiri stroja, da se može koristiti kao
bager, viljuškar, utovarivač i stroj za ravnanje terena. U proljeće 1998. godine
poslodavac da je svjedoka poslao u M. na B., stroj da je prebacio trajektom i
tamo upoznao tužitelja. Svjedoka da je plaćao njegov poslodavac, svjedok da je
smješten u jednoj kući zajedno s radnicima koji su kod tužitelja bili na nadnici, da je
bilo otprilike 10-ak ljudi koji su radili za tužitelja na čišćenju terena. Navodi da njega
nisu previše zanimale okolnosti posla, da se radilo o nepreglednoj parceli zarasloj u
šikaru, tužitelj da mu je kazao da ista ima po prilici 100.000 m2 površine. Navodi da
je svakodnevno radio po čitav dan, nadničari da su motornim pilama čistili teren za
geometre koji su postavili koce na parcelu, a svjedok da je od postojećih suhozida
koristio kamenje, isto postavljao na tlo i ravnao strojem. Za ovo vrijeme da je
napravio po prilici 1500-1600 m puta, da se radilo o putevima koji nisu bili uži od 2 m,
a isti da su bili napravljeni na način da se njima može proći osobnim vozilom. Navodi
da nije napravljen čitav posao probijanja puteva, jedan dio posla da je ostao
nedovršen, a da mu je tužitelj kazao kako zbog neurednog plaćanja nastavak posla
više nije moguć te ga otpustio. Od strane tužitelja da je dobio potpis na listu rada i
napustio lice mjesta. Navodi da ne zna koji bi iznos tužitelj dogovorio s njegovim
poslodavcem u pogledu cijene sata korištenja stroja, niti bilo što vezano za plaćanje
rada stroja. Za svog poslodavca da je vodio evidenciju odnosno tzv. „knjigu stroja“.

Sud je stava da se u ovom slučaju radi o ugovoru o djelu zaključenom između
stranaka, tužitelja kao izvođača te tuženika kao naručitelja. Odredbom čl. 600.
Zakona o obveznim odnosima („NN“ 51/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) ugovorom o
djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke
stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu
za to naknadu. Radi se o dvostranoobveznom, konsenzualnom ugovoru, bitni
sastojci tog ugovora su obavljanje određenog rada i plaćanje naknade za taj rad.
Kada je isti sklopljen u usmenom obliku valjan je, za ugovor o djelu nije potreban
pisani oblik jer ga zakon ne propisuje, dakle, ukoliko isti nije sklopljen u pisanoj formi
svejedno je valjan. Sud je stava da se ovdje ne radi o ugovoru o građenju koji mora
biti sklopljen u pisanom obliku, ono što je dogovoreno da će tužitelj izvesti nije
građevina, jer se pod građevinom podrazumijevaju ceste, a u ovom slučaju nisu
ugovorene nikakve ceste koje bi trebalo napraviti, nego makadamski putevi, dakle,

9 P. 3986/21

stranke su ugovorile probijanje i poravnanje kao i nasipanje zemljanih puteva, a ne
ceste kao građevine. Radi navedenog je ugovor o djelu zaključen između stranaka u
vrijeme kada su tuženici sa P. i F. zaključili predugovor o prodaji
nekretnina, u veljači 1998. godine, valjan i proizvodio je pravne učinke. Kada bi se
ipak radilo o ugovoru o građenju koji temeljem odredbe čl.630.st.2. mora biti sklopljen
u pismenoj formi, za navesti je da ugovor o građenju koji je sklopljen u usmenom
obliku a koji se nije počeo ostvarivati nema pravni učinak. U ovom slučaju tužitelj je
prije raskida ugovora zaključenog među strankama izvršio dio ugovorenog posla,
tako da je ovaj ugovor zaista proizvodio pravne učinke, bez obzira što je isti zaključen
u usmenom obliku.

Dakle, za zaključiti je da su tuženici sa P. i F. zaključili citirani
predugovor o prodaji nekretnina u veljači 1998. godine, da su tuženici kao
prodavatelji prema P. i F. preuzeli obvezu kompleks zemljišta svoje vlasnosti
isparcelirati u manje čestice površine cca 1000 m2, geodetski sve parcele obraditi te
unijeti u katastar i ishoditi katastarska rješenja za sva. Prodavatelji – tuženici su se
spram P. i F. obvezali izgraditi sve puteve širine 4 m do svake parcele,
puteve nasuti sitnim žalom kako bi se moglo nesmetano prometovati, kako je to i
utanačeno u predugovoru o prodaji nekretnina. D., sve ovo bila je obveza
tuženika spram P. i F., te su oni tu obvezu trebali izvršiti i ispuniti o svom
trošku, jer su svi zajedno imali namjeru prodavati te manje parcele pojedinim
kupcima tako da su i bili potrebni pristupni putevi do svake.

Tužitelj je bio svjedok ovom predugovoru zaključenom između tuženika te
P. i F.. U samom ugovoru se navodi da će tužitelj reći kada su putevi
završeni na način kako su ugovorne strane dogovorile, dakle, nije navedeno da će
puteve raditi upravo tužitelj niti je navedeno išta po pitanju njegove naknade za taj
posao. Međutim, sud drži utvrđenim, što proizlazi iz svih izvedenih dokaza, da su se
tužitelj i tuženici sporazumjeli i u tom pravcu sačinili usmeni ugovor o djelu po kojem
su tuženici od tužitelja naručili uređenje puteva i obrađivanje terena, te da su se
upravo tuženici obvezali platiti naknadu tužitelju za taj rad, jer u samom predugovoru
stoji utanačenje da je upravo obveza tuženika izgraditi sve puteve, a ne P. i
F..

Tužitelj je naveo u svom iskazu da su mu tuženici po prodanoj čestici trebali
na ime poslova platiti iznos od 1 DEM po m2 prodanog zemljišta, taj navod
potkrijepio je i svjedok P. u svom iskazu, a kada se analizira iskaz tuženika ad. 2
dade se zaključiti isto. Dakle, naknada za izvršeno djelo tužitelju od strane tuženika
trebala je biti plaćena nakon obavljenog rada odnosno izvršenja istog, na način da
tužitelju bude isplaćen 1 DEM po m2 prodanog zemljišta. Među strankama nije
sporno da mu tuženici nisu platili ništa na ime obavljenog posla. Iz svih izvedenih
dokaza proizlazi da je tužitelj započeo sa radom na predmetnom zemljištu, da je
angažirao i platio radnike za čišćenje istog od šiblja i stabala, angažirao radni stroj i
radnika za micanje postojećih suhozida i ravnanje terena, proizlazi da je tužitelj ovim
poslovima pristupio neposredno nakon zaključenog predugovora o prodaji odnosno
zaključenog usmenog ugovora o djelu između stranaka, te da su radnici po njegovom
nalogu i na njegov trošak određeno kraće vrijeme izvršavali ugovoreno djelo. Sam
tužitelj navodi da nije napravio sve ugovorene radove, da je prekinuo obavljati posao
za tuženike, jer nije imao više svojih sredstava te da se povukao sa nekretnine. Ovo

10 P. 3986/21

potvrđuje i svjedok P. svojim iskazom. Dakle, tužitelj je nakon što je obavio
određenu količinu zadataka prekinuo rad na izvršenju svog djela te djelo nije izvršio
do kraja. Razlog što isti nije imao novaca nije relevantan u ovoj stvari, jer su mu
tuženici trebali naknadu platiti nakon izvršenog čitavog posla. Međutim, očito je došlo
do poremećaja poslovnih odnosa između tuženika s jedne strane te P. i F. s
druge strane, čiji je tužitelj bio suradnik, što je sve skupa rezultiralo time da tužitelj
shvati da će biti problema u plaćanju izvršenog rada, te se odlučio na raskid ugovora.

Iz predmeta ovog suda br. IIP-2349/05 (sada P-4470/21), koji je započeo po
tužbi M. P. i M. F. protiv istih tuženika, proizlazi da je dana 11.ožujka

2022.godine donesena prvostupanjska presuda, protiv ove presude podnesena je
žalba, taj postupak nije pravomoćno okončan. Iz tog predmeta proizlazi da je tužitelj
u tom predmetu M. P. (svjedok u ovom) iskazao kako je susretima stranaka bio
nazočan i B. B., koji je trebao biti zadužen za parcelaciju i prilazne puteve, a
kojeg su angažirali prodavatelji (dakle tuženici). T. B. B. (svjedok u tom
postupku) iskazao je kako su putevi trebali biti napravljeni u roku od mjesec dana od
dana potpisivanja predugovora, da je on temeljem predugovora trebao na zemljištu
izraditi puteve na način da oni budu prohodni za aute, on da je počeo krčiti šumu i
raditi puteve nakog čega su ga tuženici izvijestili da će te poslove raditi neki drugi
izvođač, sveukupno da je napravljeno oko 1 km puteve.

D., sud je zaključio da je došlo do raskida ugovora o djelu, sporazumom
parničnih stranaka, ugovorne strane odnosno tužitelj i tuženici sporazumno su
raskinuli svoj ugovor o djelu, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih
obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 132. ZOO-a). Ako je jedna strana ispunila
ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Svaka strana
duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je
dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Tuženici tužitelju nisu isplatili nikakav novac,
tužitelj je obavio određenu količinu radova na nekretnini tuženika. Nakon što je
ugovor između stranaka raskinut i tužitelj prestao sa obavljanjem zahvata u smislu
uređenja puteva, tuženici su očito angažirali treće osobe da to naprave.

Iz predmeta ovog suda II. P. 453/02. (kasnije Pi.767/13) po tužbi društva
F. d.o.o. S., protiv istih tuženika, radi isplate, a u predmetu je donesena
presuda dana 23. srpnja 2010. godine, koja je ukinuta, a postupak je okončan
rješenjem o obustavi postupka, dakle, u tom postupku nije donesena pravomoćna
presuda, tuženici u tom postupku nisu podlegli. Iz ovog predmeta proizlazi da su
tuženici sa tužiteljem u tom predmetu ugovorili izvođenje istih radova koje su prije
toga ugovorili sa tužiteljem za istu nekretninu. Z. z. društva F. d.o.o. je
upravo T. J. M.. Tuženici su od tužitelja u tom predmetu naručili
izvedbu iste vrste radova koje su ranije naručili od tužitelja B. B., a nakon što
je usmeni ugovor sa B. raskinut. D. tog trenutka B. je očistio jedan dio
kompleksa zemljišta i uredio makadamske puteve, sud je izveo dokaz očevidom na
licu mjesta u M., uvala O. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo
J. M. koji je utvrdio stanje na terenu. Prilikom utvrđenja što je tužitelj za
tuženike napravio sud i vještak koristili su se skicom geometra K., očevidu je
nazočio tužitelj i tuženik ad. 2, tužitelj je predočio trasu formiranih puteva te očišćenih
puteva. Sudski vještak izvršio je fotografiranje terena, sud je prihvatio da je ono što je
navedeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. pod stavkama „probijanje

11 P. 3986/21

novih puteva“, „čišćenje postojećih puteva“ te „čišćenje postojećih puteva sa
proširenjem“ upravo u iskazanim dužinama i m2 nađeno na terenu te obavljeno baš
od strane tužitelja, tako da iz nalaza proizlazi da je tužitelj za tuženike do raskida
ugovora o djelu izvršio zahvate na ukupno 1.618,56 m2 površine. Sudski vještak dao
je troškovnik radova na probijanju puteva prema prosječnim jediničnim cijenama
radne snage i materijala koje su važeće na području M. u prvoj polovici 1998.
godine i na dan izrade vještva. Cijena sa porezom 1998. godine bila bi ukupno

74.172,10 kn, dok bi cijena sa porezom na dan izrade vještva bila ukupno 81.146,59
kn. U ovom slučaju kod raskida ugovora među strankama tuženici tužitelju nisu dali
ništa, dok je tužitelj za njih izvršio posao djelomično, tužitelj ima pravo na povrat
onoga što je u tom smislu dao tuženicima, temeljem raskinutog ugovora, baš u
iznosu cijene koštanja napravljenih po cijenama u mjestu izvođenja radova u vrijeme
njihovog izvođenja – 1998.godine. To je ono što bi tužitelju netko treći platio za iste
radove i što bi tuženici za baš te radove platili trećoj angažiranoj osobi. Radi se o
iznosu od ukupno 60.796,80 kn, jer je tužitelj za tuženike radio kao fizička osoba, „na
crno“, isti u ovom slučaju nije obveznik plaćanja PDV-a. Dakle, tuženici su u obvezi
tužitelju platiti radove koje je isti napravio na ime probijanja novih puteva, čišćenja
postojećih puteva te čišćenja postojećih puteva sa proširenjem novog dijela na širinu
od 3 m, po cijenama u to vrijeme u mjestu gdje su se radovi izvodili. To je iznos od

60.796,80 kn prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. M., sud njegovo
vještvo drži logičnim, stručnim i uvjerljivim, te su ovaj iznos tuženici dužni solidarno
isplatiti tužitelju.

Nedvojbeno je tužitelj obavio i poslove sječe drveća te čišćenja šiblja u gustoj
makiji, što je vještak M. naveo u svom vještvu, međutim, ovaj vještak navodi
da nije u mogućnosti dati procjenu radova na sječenju stabala i krčenju šiblja jer je to
u djelokrugu poslova vještaka za poljoprivredu. V. navodi da se konzultirao sa
vještakom za poljoprivredu mr. Z. Š. koji mu je naveo da na licu
mjesta točno treba utvrditi broj posječenih stabala te površinu prokrčene makije.
Tužitelj je predložio da se provede dokaz vještačenjem po vještaku šumarske struke
na okolnosti izvedenih radova od strane tužitelja na predmetnim nekretninama
vezano za čišćenje stabala, rezanje stabala te vađenje panjeva. Sud je ranije odbio
izvođenje ovog dokaza smatrajući da se provođenjem istog neće moći točno utvrditi
koliko je šiblja tužitelj posjekao, koliko je posjekao stabala i iščupao panjeva te
odrezao grana. Zbog proteka vremena tako nešto nije moguće ni utvrditi, tužitelj je za
ove poslove angažirao radnike, ali nije vodio nikakvu evidenciju u smislu dnevnika
izvođenja radova niti tzv. građevne knjige, tako da nije moguće utvrditi što je tužitelj
po pitanju radova iz domene vještaka za poljoprivredu na nekretninama tuženika
napravio, a tužitelj nije niti inicirao postupak osiguranja dokaza, što je mogao i trebao,
prema stavu ovog suda. Iz utvrđenja u predmetu ovog suda II. P. 453/02. proizlazi da
je tužitelj u tom postupku F. d.o.o. S. radove obavljao i izvodio 1999.
godine i 2000. godine, tužitelj i F. d.o.o. S. nisu radili na istoj dionici, iako
su radili na nekretninama vlasnosti tuženika u uvali O.. U tom predmetu
izveden je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima za geodeziju Z.
R. te za graditeljstvo R. V.. V. geometar Z. R. je na
avio snimku promatranog područja žutim linijama prikazao puteve koji su uređeni od
strane društva F. d.o.o. S., te je jasno da se ne radi o istim putevima koji
su pregledani na očevidu koji je sud održao na ročištu za očevid dana 10. studenog

2008. godine na licu mjesta, a koji su na tom očevidu predočeni od strane tužitelja u

12 P. 3986/21

nazočnosti tuženika ad. 2. Na tom očevidu sud se koristio skicom geometra K.
priloženog u sudski spis, te je prema stavu ovog suda točno utvrđeno što je od
puteva tužitelj za tuženike napravio i očistio te 1998. godine, a to nije bilo predmet
procjene u predmetu ovog suda br. II. P. 453/02. U tom predmetu sud nije izvodio
dokaz vještačenjem po sudskom vještaku poljoprivredne odnosno šumarske struke
iako je i tamo izvođač trebao ukloniti šiblje te posjeći stabla i iščupati panjeve. Sud je
stava da to i u predmetu tužitelja odnosno po zahtjevu B. B. spram tuženika
ne bi bilo moguće utvrditi, niti bi vještačenje dalo konkretnog rezultata koje bi
predočilo stvarne troškove tužitelja na obavljanju ovog dijela poslova što bi mu
tuženici trebali platiti, jer sud tuženike ne može obvezati da plate bilo što više od
onoga što bi stvarno bili dužni.

Tužitelj u prvom redu prvenstveno traži izvođenje dokaza vještačenjem po
vještaku šumarske struke na okolnost količine izvedenih radova od strane tužitelja i
vrijednosti istih u vrijeme izvođenja. Međutim, prema stavu ovog suda, koji se nije
promijenio od ranije prvostupanjske odluke, dapače, da bi bilo koji vještak, pa i
vještak šumarske odnosno poljoprivredne struke dao svoje mišljenje, treba imati
potreban materijal za vještačenje, odnosno u određenoj mjeri precizne podatke koji bi
bili sastavni dio njegovog nalaza temeljem kojeg će iznijeti mišljenje odnosno
procjenu. U ovom slučaju upravo je na tužitelju dužnost pripreme tog materijala u
smislu dnevnika radova, fotografija lica mjesta nakon izvedenih radova, ucrtanja
obavljenog u preris plana, kvalitativnih i kvantitativnih navoda napravljenog, dakle,
preciznog označavanja što je točno napravio za tuženike, a što tužitelj ni na kakav
način nije pripremio u ovom postupku i što ne postoji. Dakle, prijedlog za
provođenjem ovog dokaza sud je odbio jer smatra da se time ne bi ništa postiglo,
protivno je načelu ekonomičnosti postupka, upravo tužitelj treba svoje činjenične
tvrdnje potkrijepiti dokumentacijom iz koje proizlazi da je provođenje dokaza
svrsishodno i da može dati rezultate. Zbog nepostojanja bilo kakove dokumentacije
na strani tužitelja za vrijeme izvođenja predmetnih zahvata, činjenice proteka
vremena, činjenice da je sud na licu mjesta sam uvidio da vještačenje ne bi dalo
relevantne rezultate, jer ne bi mogao obvezati tuženike da plate nešto za što nije
točno utvrđeno da predstavlja naknadu tužitelju, sud je stava da nema mjesta
provođenju dokaza vještačenjem te je taj prijedlog valjalo odbiti. Tužitelj nije vodio
dnevnik radova niti ima relevantnu dokumentaciju, a njegova specifikacija priložena
tužbi ni od koga nije ovjerena tako da se u dokazne svrhe i ne može koristiti,
tuženicima je ranije nije niti predočio. Za navesti je da je sve rađeno „na crno“, dakle,
mimo pozitivnih propisa, a da bi očito po mišljenju tužitelja sud putem vještaka trebao
obaviti sve ono što je tužitelj propustio, a što jednostavno rečeno, tehnički i
matematički nije moguće. Dakle, na licu mjesta se ne može utvrditi, a tužitelj nije
dokazao što je točno po pitanju količine i kvantitete napravio vezano za radove sječe
šiblja, rezanja stabala i grana te vađenja panjeva. To je sudu naveo i vještak R.,
dakle, u ovom predmetu se vještaci nisu mogli prihvatiti zadatka vještačenja jer taj
zadatak ne bi mogli kvalitetno izvršiti, sud drži i čitavo vrijeme navodi da je to radi
propusta samog tužitelja, a što ne može ići na štetu tuženika. I. tako, sud sam ne
može primijeniti C. društva H. š. d.o.o., jer se ponovno nema od čega
poći da bi se primijenio C. za promatrani period, jer ne postoji građa na koju bi se
C. mogao primijeniti, ponovno, krivnjom tužitelja. U. ovom slučaju, što je više puta
navedeno, tužitelj zaista nije vodio nikakav dnevnik radova, građevinski dnevnik, nije
dostavljao tuženicima na znanje dokaze o izvedenim radovima, nije inicirao postupak

13 P. 3986/21

osiguranja dokaza, u tužbi je postavio zahtjev koji je kasnije jednostavno smanjio,
dakle, uopće nije naveo a kamoli dokazao što je to točno napravio u smislu izvedenih
radova uklanjanja panjeva, sječe šume i makije, da bi se moglo provesti vještačenje
ili primijeniti Cjenik H. š.. U ovom slučaju radi se o radu „na crno“, situaciji
da se nešto ugovorilo, da nije dokazano što je napravljeno i da se to zaista više ne
može utvrditi nikakvim vještačenjem, jer vještak jednostavno nema od čega poći
prilikom vještačenja. Svakako, u tom slučaju, viši sud može pokloniti vjeru navodu
samog tužitelja vezano za njegov postavljeni zahtjev, ovaj sud drži da je teret dokaza
na tužitelju i da on ništa od potrebnog nije dokazao niti to vještačenjem više uopće
može dokazati, svojom krivnjom odnosno propustima. Ništa od navedenog i potrebno
tužitelj nije napravio, isti je sastavio na jednom listu papira svoj obračun radova
priložen uz tužbu, a prema svom iskazu pred ovim sudom, taj papir nije prije utuženja
dostavio tuženicima da bi se sa time složili ili navode iz tog popisa osporili. Dakle, za
ponoviti je da se u ovom slučaju vještačenje po vještaku šumarske struke
jednostavno rečeno ne može provesti radi propusta samog tužitelja, vezano za
nedostatak dokaza i parametara što je na licu mjesta obavio, ne radi se o situaciji da
to ovaj sud ne želi izvesti. Nemoguće je sudskom vještaku, bilo kojem, dati nalog i
zadatak vještačenja kada vještak ne zna što je napravljeno i što to treba vještačiti, što
je općepoznato i životno. Kako se nema od čega poći prilikom vještačenja, kako
tužitelj apsolutno ništa po pitanju izvedenog (a što je predmet ovog zahtjeva) nije
dokazao, to se taj dokaz ne može provesti, a podredno se ne može od strane ovog
suda primijeniti Cjenik H. š., jer se, jednostavno rečeno, nema na što
primijeniti. U svakom slučaju, ovaj sud drži da su izvedeni svi dokazi koje je bilo
moguće izvesti i kako se radi o kontradiktornom postupku, to ovakvo postupanje
tužitelja ne može ići na štetu tuženika, sud u ovom slučaju zaista ne može ništa
drugo nego suditi temeljem stanja u spisu, primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Činjenično stanje ovaj sud je utvrdio onoliko koliko je to bilo objektivno moguće, te
nije bilo mjesta odgađanju ročišta i prolongiranju postupka.

Radi navedenog sudu nije preostalo ništa drugo nego zaključiti glavnu
raspravu i donijeti ovu presudu, tužitelju je ranije pravomoćno dosuđen onaj iznos koji
je dokazao, jednostavno rečeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zahtjev
tužitelja za daljnji iznos valjalo je ponovno odbiti kao neosnovan odnosno odlučiti kao
u izreci ove presude.

Dakle, radi navedenog tužitelju daljnji iznos od 112.253,00 € protuvrijednosti u
kunama sa kamatama ne pripada, istom je već dosuđen iznos od 7.905,70 €
protuvrijednosti u kunama sa pripadajućim kamatama, te je radi svega navedenog
valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.2. i čl. 155. Zakona
o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i
57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Sporni su bili i osnov i visina
tužbenog zahtjeva, stranke su popisale parnični trošak, većina izvedenih dokaza
odnosila se na osnov potraživanja, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, sve
okolnosti slučaja, uspjeh stranaka u sporu, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj
parnični trošak, pa i trošak nakon donošenja odluke VSRH i kasnije ukidne
drugostupanjske odluke. Dakle, sud drži da svaka stranka snosi svoj parnični trošak,
sve vezano za trošak stranaka potreban za vođenje postupka, v.p.s., radnje koje su

14 P. 3986/21

bile potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja i uspjeh stranaka u cjelokupnom postupku.

U Splitu, 8. travnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene ad. 1

3. Pun. tuženika ad. 2