1              Poslovni broj: II Kž-139/2022-5

Poslovni broj: II Kž-139/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-46/2022. (K-14/2022.) od 25. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-46/2022. (K-14/2022.) od 25. ožujka 2022. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Š. po zakonskoj osnovi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja, optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. listopada 2021. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju odvjetniku Z. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu te ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno da ga preinači i zamijeni predloženom mjerom opreza".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi pobija postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

6. Protivno žalbenim navodima optuženika, postojanje opće zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a što je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio, proizlazi iz potvrđene optužnice te iz personalnih i materijalnih dokaza na kojima se optužnica temelji, pa stoga u žalbi iznesena obrana optuženika navodeći: "…da je u vezi terećenog mu djela, poduzimao samo one radnje u samoobrani koje su imale svrhu da se odbije protupravni napad", nije odlučna za odluku o istražnom zatvoru, već o tome, po provedenoj raspravi, odlučuje raspravno vijeće pri odluci o krivnji optuženika.

 

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da na strani optuženika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, ističući da optuženik nije u roku provjeravanja po pravomoćnoj presudi činio kaznena djela, dok je u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku poduzimao samo one radnje da bi se oslobodio od agresivnog nasrtaja oštećenika pa da se u konkretnom slučaju ne može zaključiti da na strani optuženika egzistira visoki stupanj upornosti i kriminalne volje.

 

7.1. Suprotno navodima žalitelja, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da na strani optuženika egzistiraju upravo one okolnosti koje ukazuju na opasnost od povrata. Naime, nakon proteka roka kušnje iz uvjetne osude, optuženik se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, dakle, istovrsno kazneno djelo, što uz okolnosti počinjenja kaznenog djela, visok stupanj kriminalne volje i agresivnosti te dijagnosticiranu ovisnost o alkoholu i poremećaj ličnosti sa dominantnim disocijalnim obilježjima, u svom zbiru ukazuje da na strani optuženika egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

8. Isto tako, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

 

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 7. travnja 2022.