Broj: Gž Ovr-477/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. R. javna ustanova, Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika O. K., kao nasljednik iza pok. V. D. iz K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj 29 Pu Ovr-1564/15 od 22. ožujka 2019., 12. rujna 2019.,
r i j e š i o j e
Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj 29 Pu Ovr-1564/15 od 22. ožujka 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha u ovoj ovršnoj stvari određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilješkinje J. Š. iz Z., posl.br. Ovr-514/10 od 13. kolovoza 2010. općenito na imovini ovršenika pok. V. D. iz K. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.
Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., – dalje: OZ).
U bitnome navodi da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pritom prekoračivši svoje ovlasti procjenjujući tko se i u kojim slučajevima jednostranom izjavom može kao nasljednik osloboditi preuzimanja postupka. Također, navodi da sud prvog stupnja nije valjanim argumentima obrazložio zašto smatra da je ovrha postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, nego da se pristrano priklonio izjavi ovršenika.
Također, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 215. ZPP-a.
Iz tih razloga predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U odgovoru na žalbu ovršenik ističe da se kao nasljednik pok. V. D. očitovao da ne preuzima postupak u predmetnoj ovršnoj stvari, a ukoliko sud prvog stupnja omogući nastavak ovršnog postupka da se poziva na odredbu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, u nastavku teksta: ZN).
Žalba je osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 19. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrdio je da donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka nije ostvarena, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrdio je da je ovršenik tijekom postupka preminuo pa da je rješenjem od 17. ožujka 2015. postupak prekinut. Nadalje, utvrđuje da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-341/13 od 6. listopada 2014., O. K. u cijelosti predana ostavinska imovina, slijedom čega da je rješenjem od 9. svibnja 2016. donio rješenje o nastavku postupka kojim da je utvrđeno da je imovina pok. V. D. prešla na O. K., a koja je pak pozvana da se u roku od 15 dana očituje da li kao nasljednik preuzima postupak u ovoj ovršnoj stvari, slijedom čega da se podneskom od 27. svibnja 2016. O. K. očitovala da kao nasljednik pok. V. D. ne preuzima postupak u predmetnoj stvari.
Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da je zaključkom od 13. lipnja 2016. pozvao ovrhovoditelja da u roku od 30 dana stavi shodan prijedlog za nastavak postupka protiv nasljednika ovršenika, obzirom da je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno, jer da će u protivnom ovrhu obustaviti. Stoga, kako se ovrhovoditelj nije očitovao u navedenom roku, utvrđuje da je daljnje provođenje ovrhe nemoguće pa pozivom na odredbu čl. 72. st. 2. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
Ovom sudu nije prihvatljiv navedeni zaključak suda prvog stupnja.
Odredbom članka 67. stavka 2. OZ-a, sud prvog stupnja pogrešno navodi članka 72. st. 2. OZ-a, propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Stav je ovog suda da je takvim svojim postupkom sud prvog stupnja pogrešno primijenio relevantne odredbe OZ-a. Sud nije ovlašten obustaviti ovrhu zbog toga što se ovrhovoditelj nije očitovao, odnosno podnio shodan prijedlog za nastavak postupka.
Naime, prema citiranoj odredbi čl. 67.st. 2. OZ-a ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Iz sadržaja pobijanog rješenja, a niti iz stanja prvostupanjskog predmeta nije vidljivo na osnovu kojeg relevantnog činjeničnog supstrata je sud prvog stupnja zaključio da je ovrha postala nemoguća odnosno da se iz nekih drugih razloga (jer prvostupanjski sud ne navodi zbog kojih) ne može provesti. Eventualno nepokoravanje ovrhovoditelja zaključku suda da se očituje, odnosno podnese shodan prijedlog, ne predstavlja razlog na osnovu kojeg je moguće zaključiti da je ovrha postala nemoguća ili da se iz nekih drugih razloga ne može provesti
Navedeno ukazuje osnovanim žalbene navode ovrhovoditelja kojima pobija prvostupanjsko rješenje.
Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja usvojiti kao osnovanu i pobijano rješenje ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 19. st. 1.OZ-a, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 12. rujna 2019.
