- 1 -              Poslovni broj: Usž-92/22-3

Poslovni broj: Usž-92/22-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. D. iz L., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici I. Ž., M. B. i L. A., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o., Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L., L., radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-604/19-10 od 29. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-604/19-10 od 29. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-604/19-10 od 29. listopada 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu  klasa: UP/II-112-07/18-01/646, urbroj: 566-01/10-19-5 od 14. siječnja 2019. i rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L., klasa: UP/I-112-02/18-02/8, urbroj: 514-08-03-02-01-18-2 od 6. kolovoza 2018. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L., klasa: UP/I-112-02/18-02/8, urbroj: 514-08-03-02-01-18-2 od 6. kolovoza 2018., kojim se tužitelju,  neraspoređenom državnom službeniku, utvrđuje prestanak državne službe po sili zakona s danom 8. lipnja 2018. (točka 1. izreke). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (točka 2. izreke).

3.              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da je sud nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Nadalje ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje budući da nije uzeo u obzir da je nakon provedenog javnog natječaja utvrđeno da udovoljava svim pretpostavkama za prijam u državnu službu, a temeljem dokumentacije koja je  predana Ministarstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav, Kaznionici u L., dok je uvid u istu imala i Komisija za javne natječaje kao i Središnji ured Uprave za zatvorski sustav koji je dao prethodnu suglasnost na njegov prijem  na službeničko mjesto. Smatra da je sud propustio uvidjeti kako je u rješenju o prijemu u državnu službu utvrđeno kako je udovoljavajući svim uvjetima javnog natječaja za prijam na radno mjesto "strukovni učitelj – keramičar – pečar" uz dano obrazloženje. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ističe da su mu konačnim i pravomoćnim rješenjem o prijemu u državu službu te pravomoćnim rješenjem o rasporedu na radno mjesto priznata prava i određene obveze, a koje je uredno ispunjavao te je njegov rad kao državnog službenika uvijek bio ocjenjivan pozitivnom ocjenom, a što ukazuje na kontinuirani, više nego zadovoljavajući rad u Kaznionici u L. Ipak nakon deset godina uspješnog rada je doneseno rješenje o prestanku državne službe po sili zakona. Ukazuje na odredbu članka 12. stavka 1. Zakona o državnim službenicima te smatra da je njegovim prestankom rada u državnoj službi u potpunosti nezaštićen pred državnim tijelima da mu  time tuženik krši ustavno pravo na rad. U odnosu na bitne povrede odredaba postupka ističe da nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da nije bilo potrebno izvesti dokaz njegova saslušanja s obzirom da tužbom osporava primjenu prava, ali i činjenice iz kojih proizlazi da mu je trebalo biti omogućeno raspravljanje i usmeno obrazlaganje navoda iz tužbe. Smatra da je  sud povrijedio odredbe postupka na njegovu štetu  time što  mu je onemogućio sudjelovanje na raspravi. Predlaže da se pobijana presuda poništi i presudom riješi stvar na način da se tužbeni zahtjev usvoji.

4.              Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da smatra da nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za presuđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva sa napomenom da žalitelj nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te ne postoji nikakva povreda odredaba upravnog postupka na način kako to iznosi tužitelj budući da su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju dokumentacije u spisu tuženika. Ponovno napominje da je člankom 137. stavkom 1. točkom 7. Zakona o državnim službenicima propisano da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona ako se sazna da u vrijeme prijema u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijem u državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom te kako je nakon provjere isprava o stupnju obrazovanja tužitelja utvrđeno da tužitelj ima nižu stručnu spremu, a koje utvrđenje tijekom upravnog spora tužitelj nije osporio zbog čega ne ispunjava uvjete za prijem u državnu službu u Kaznionicu u L. na službeničko radno mjesto "strukovni učitelj – keramičar – pečar" te osnovom čega nije ni povrijeđen zakon na njegovu štetu. Naime, zakonodavac je navedenom odredbom zakona jasno i izričito propisao da državna služba prestaje po sili zakona ako se sazna da u vrijeme prijema u državu službu državni službenik nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu službu propisane tim ili drugim zakonom, a koji uvjet je ispunjen u predmetnom slučaju pa je tužiteljevo pozivanje na načelo zaštite stečenih prava neosnovano. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana te da se tužitelja obveže na snošenje svih prouzročenih troškova povodom upravnog spora.

5.              Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.               Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8.              Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. To stoga jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim uvidom u sudski spis i spis tuženika, te  nakon održanog ročišta, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski upravni sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a radi otklanjanja bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog propisa te posljedično kršenje ustavnog prava tužitelja na rad.

9.              Ni time što prvostupanjski upravni sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnosti navedene u tužbi jer je njegovo izvođenje ocijenio nepotrebnim s obzirom da su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju dokumentacije u spisu tuženika, a navodima tužbe nisu dovedene u pitanje, ne znači da sud nije utvrdio sve relevantne činjenice niti da je time povrijedio postupovna pravila na štetu tužitelja onemogućavanjem sudjelovanja na raspravi. Naime, kako je već navedeno, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u sudskom postupku na održanom ročištu 28. listopada 2021., a sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaze kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), ali je dužan izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka odnosno razlozima odbijanja izvođenja predloženih dokaza (članak 60. stavak 4. ZUS-a) što je prvostupanjski upravni sud i učinio.

10.              Prema ocjeni ovoga suda, tuženik pravilno ocjenjuje da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo otklonilo uočene nedostatke glede pribavljanja relevantnih isprava, koje sada prileže dostavljenom spisu predmeta, te izvršilo uvid u isprave koje je tužitelj priložio uz prijavu na javni natječaj i u isprave koje je naknadno priložio u vezi s prijavom za polaganje državnog stručnog ispita. Tako je utvrđeno da tužitelj uz prijavu na javni natječaj nije dostavio presliku svjedodžbe već uvjerenje o stručnoj osposobljenosti Hrvatske gospodarske komore za zanimanje keramičar,  što nije dokaz o stečenoj stručnoj spremi, a u vezi s prijavom za polaganje državnog stručnog ispita je dostavio Ispis iz evidence za spričevalo o zaključku izobražavanju, 200/09 od 16. ožujka 2009. iz kojega je proizlazi da je obrazovanje za zanimanje vozač stekao 1983./1984. godine pa se radi o kvalifikaciji stečenoj prije 8. listopada 1991., a slijedom čega ista ne podliježe postupku priznavanja od strane Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u smislu odredbe članka 19. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 158/03., 198/03., 138/06. i 45/11.).

11.              Dakle, u ponovnom je postupku, uz omogućavanje tužitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, izvršen uvid u isprave koje je tužitelj priložio uz prijavu na javni natječaj za prijem u državnu službu na neodređeno vrijeme u Kaznionici u L. za radno mjesto "strukovni učitelj – keramičar – pečar" sa propisanim stručnim uvjetima prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa od 20. travnja 2005. srednja stručna sprema – graditeljske ili druge odgovarajuće struke, najmanje 1 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima i položeni državni stručni ispit,  u prijavu koja se odnosi na polaganje državnog stručnog ispita, "Ispis iz evidence" Birotehničke škole M. od 16. ožujka 2009. za zanimanje voznik (vozač), u dopise Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice L. od 14. srpnja 2017. i 3. kolovoza 2017., u dopis Ministarstva uprave Republike Hrvatske, Upravne inspekcije, Sektora za inspekciju državne uprave od 6. listopada 2017., u dopis Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Uprave za konzularne poslove, Sektora za međunarodnu pravnu pomoć, državljanstvo i putne isprave, Službe za međunarodnu pravnu pomoć od 16. veljače 2018., u dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske od 11. svibnja 2018., u dopis Agencije za strukovno obrazovanje odraslih od 28. rujna 2018., zapisnik Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske,  Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L. od 24. prosinca 2018. i oslu priloženu dokumentaciju.

12.              Temeljem tako utvrđenog činjenično stanja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo došlo do saznanja da u vrijeme prijema u državnu službu tužitelj nije ispunjavao uvjete za prijem u državnu službu propisane člankom 48. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17.) i Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa od 20. travnja 2005. za radno mjesto "strukovni učitelj – keramičar – pečar" jer nije imao završenu srednju stručnu spremu kao odgovarajući stupanj obrazovanja, a što niti tužitelj ne osporava, pa su nedvojbeno utvrđene okolnosti bitne za primjenu članka 137. stavka 1. točke 7. Zakona o državnim službenicima.

13.              Naime, prema toj zakonskoj odredbi propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona ako se sazna da u  vrijeme prijema u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijem u državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom ili da je u vrijeme prijema u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana tim zakonom – danom saznanja za to.

14.              Slijedom svega navedenoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da je zakonodavac navedenom odredbom jasno i izričito propisao da državna služba prestaje po sili zakona ako se sazna da u vrijeme prijema u državnu službu državni službenik nije ispunjavao uvjete za prijem u državnu službu propisane tim ili drugim zakonom, a što je nedvojbeno utvrđeno u predmetnom postupku provjere vjerodostojnosti svjedodžbe tužitelja, pa je neosnovano tužiteljevo pozivanje na načelo zaštite stečenih prava.

15.              Stoga proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući tužbene navode na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka jer su dovoljno jasno obrazloženi razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva.

16.              Budući da je odbijen tužbeni zahtjev prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

17.              S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koje bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

18.              Zato je valjalo temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 6. travnja 2022.

                                                                        Predsjednik vijeća

                                                                                            Boris Marković