1              Poslovni broj: I Kž-63/2022-5

Poslovni broj: I Kž-63/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-128/2020. (K-28/2017.) od 9. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog D. D. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019. – dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog D. D. V. za obnovu kaznenog postupka.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni D. D. V., putem branitelja M. G., odvjetnika u K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže uvažiti njegovu žalbu i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3. O sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda, iako je to zahtijevao, nije izvješten optuženik ni njegovi branitelji, odvjetnik M. G. i odvjetnica S. D., sve obzirom na to da se u konkretnoj situaciji radi o žalbi protiv rješenja, u kojem se postupku primjenjuje članak 495. ZKP/08. koji ne predviđa primjenu članka 475. stavka 2. ZKP/08. i pozivanje stranaka na sjednicu vijeća.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Naime, osuđeni D. D. V. je na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2017. broj K-28/17. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. rujna 2018. broj I Kž-372/2018., a kojom je zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od 14 (četrnaest) godina. Ukratko, kazneno djelo počinio je na način da je dana 21. travnja 2016., u Zagrebu, a nakon što je prethodno, radi vraćanja duga, dogovorio susret sa oštećenim F. O., koji je toga dana doputovao iz O. u Z., kako bi mu osuđenik vratio 10.000 eura koje mu duguje, u skladu s ranijim dogovorom susreo se s njim, pa je u namjeri da oštećenog liši života, ispalio u njega jedno zrno streljiva koje je u svojoj putanji pogodilo oštećenog u zatiljni dio glave, nanijevši mu strijelnu ranu glave s ozljedom mozga, što predstavlja tešku i po život opasnu ozljedu, od koje je oštećenik na mjestu događaja preminuo, da bi potom, kroz obližnji park, trčeći odbacio pištolj i udaljio se u nepoznatom smjeru.

 

7. Zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenik prvenstveno temelji na forenzičnoj 3D rekonstrukciji koju je, na zahtjev obrane, izradio stalni sudski vještak za balistiku, mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzičnu 3D rekonstrukciju, mag. phys. V. M., te je u bitnome naveo da je taj nalaz i mišljenje, odnosno forenzična 3D rekonstrukcija, onaj novi dokaz koji je prikladan da dovede do njegovog oslobođenja. Isto tako, kao novi dokaz naveo je i poziv VIII. policijske postaje Zagreb od 8. studenog 2017. koji mu je upućen u svezi privremeno oduzetog oružja, odnosno plinskog pištolja marke BLOW model F 92 kalibra 9 mm PAK, TV. broj …, a iz kojeg je poziva, po njegovom mišljenju, razvidno da je već ranije bio u doticaju s GSR česticama, a zbog čega smatra da su u potpunosti bili ispunjeni uvjeti da se prihvati njegov zahtjev za obnovu postupka.

 

8. Osuđenik je, kako u zahtjevu, tako i u razlozima žalbe, ustrajao u svojim tvrdnjama, uporno osporavajući valjanost i vjerodostojnost provedenih dokaza u pravomoćno okončanom postupku. U žalbenim razlozima o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, osuđenik "prvenstveno smatra da je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud raspravljao o zahtjevu osuđenika koji je bio samo djelomičan, jer da je u istom nedostajalo nekoliko stranica (5. i 6. stranica zahtjeva) na kojima se spominju novi dokazi, a koji su sami za sebe i u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da dovedu do oslobođenja osuđenika."

 

8.1. No, nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud, kako prilikom prvog odlučivanja o zahtjevu osuđenika, tako i u ponovljenom postupku, postupali na temelju potpunog zahtjeva za obnovu postupka, budući se potpuni zahtjev nalazi u "spisu broj K-28/17 koji je priklopljen uz spis Kv I-128/20 (ranije Kv I-60/19)". U navedeno, uvjerio se i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, jer se u spisu K-28/17. nalazi u cijelosti zahtjev osuđenika D. D. V. (listovi 1421- 1444), a na stranicama 5 i 6 tog podnesenog zahtjeva za obnovu postupka (list 1435 spisa), elaborira se o nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za balistiku, mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja V. M., mag.phys., te o forenzičkoj 3D rekonstrukciji, čahuri i o pozivu VIII. policijske postaje Zagreb od 8. studenog 2017. u svezi privremeno oduzetog oružja, plinskog pištolja marke BLOW model F 92 kalibra 9 mm PAK, da je već ranije bio u doticaju s GSR česticama. Stoga nema govora o tome da je sud odlučivao na temelju nepotpunog zahtjeva za obnovu postupka, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

 

9. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 12. prosinca 2017., broj K-28/17, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. rujna 2018., broj I Kž-372/18., pogrešno osuđen, bez valjanih i odlučnih činjenica. Osuđenik je u podnesenom zahtjevu za obnovom kaznenog postupka, a potom i u žalbi, zapravo u bitnome iznio okolnosti na koje je upirao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, dok je vještak V. M., mag.phys., u svom nalazu i mišljenju prvenstveno preocjenjivao već izvedene i analizirane dokaze, a što je potvrdio i u ponovljenom postupku, kada je neposredno ispitan na sjednici vijeća prvostupanjskog suda. Posebice se to odnosi na iskaze svjedoka i vještaka iz pravomoćno dovršenog kaznenog postupka, pri čemu je, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, vještak polemizirao s razlozima te presude te upirao na pogreške i propuste u izvođenju dokaza, dok je u manjem dijelu prikazao podatke dobivene mjerenjem, fotografiranjem i tumačenjem činjenica, primjenjujući pri tome svoje stručno znanje, a koje je potom suprostavio već pravomoćno ocijenjenim dokazima u postupku. Prilikom neposrednog ispitivanja u ponovljenom postupku, vještak je potvrdio, kako je svoju analizu temeljio upravo na podacima koji su i sudu i vještacima, koji su obavljali vještačenje, bili poznati tijekom postupka, pri čemu je naveo da je novi nalaz i mišljenje donio na temelju podataka iz spisa koji su mu bili dostupni, a potom iste povezao sa svojim mjerenjima na mjestu događaja i to po zahtjevu osuđenog.

 

10. Naime, a kako to navodi prvostupanjski sud, te sam žalitelj, da bi se dopustila obnova po navedenoj osnovi iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., nužno je da se u zahtjevu iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. Međutim, iako se osuđenik u svojem zahtjevu poziva na nove činjenice i nove dokaze koji proizlaze iz nalaza i mišljenja, odnosno forenzične 3D rekonstrukcije koju je na njegov zahtjev izradio stalni sudski vještak za balistiku, mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzičku 3D rekonstrukciju, V. M., mag.phys., u pravu je prvostupanjski sud, kada zaključuje da se u tom vještačenju ne iznose nove činjenice i novi dokazi, već se u stvari analiziraju i preispituju činjenična utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, pri čemu je vještak iznio svoju ocjenu, kako je trebalo, a na temelju dokaza koji se već nalaze u spisu predmeta, utvrditi drugačije činjenično stanje. Uporište za takvo svoje stajalište vještak nalazi u svojim mjerenjima sa lica mjesta, koja mjerenja je potom stavio u 3 D rekonstrukciju i "došao do posve drugih spoznaja". No, kako je već navedeno, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje da taj "novi dokaz" daje samo različite interpretacije pravomoćno utvrđenih činjenica te da vještak na temelju takvih svojih interpretacija sam izvodi zaključke, koje potom obrazlaže određenim stručnim stajalištima na temelju svoje izrađene 3D rekonstrukcije događaja.

 

10.1. Pri tome valja istaći da je prvostupanjski sud, a sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja I Kž-102/2020-4 od 17. rujna 2020., ispitao stalnog sudskog vještaka V. M., mag.phys, pa je potom nakon pregleda CD snimke priložene uz zahtjev za obnovu postupka te čitanja i pregledavanja nalaza i mišljenja vještaka, kao i usmenog izlaganja vještaka, ocijenio da vještak u svom nalazu i mišljenju ne iznosi ništa novo u pogledu odlučnih činjenica, a što već ranije nije utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku.Tako je vještak, po pitanju čahure koja se prema njegovoj gruboj procjeni, nalazi na udaljenosti preko 10 metara u odnosu na lokaciju mrtvog tijela oštećenika i položaja tragova njegove krvi, iskazao kako smatra da čahura na tako daleku udaljenost nikako nije mogla dospjeti samo pucanjem iz pištolja već je, prema njegovom mišljenju, moguće da je strijelac tu ispaljenu čahuru, u trku, dodatno pomaknuo udarcem noge i slično te da je najvjerojatnije, nakon opaljenja hica, bježao u desnu stranu, gdje je našao zaklon iza parkiranog automobila, pa iz toga zaključuje, da je "…vrlo vjerojatno svjedok M. bio u pravu kada je iskazao da se strijelac morao kretati upravo u tom smjeru,..". Isto tako, zaključak vještaka "… da osoba visine osuđenika nije mogla nanijeti strijelnu ranu koja je nastala u konkretnom slučaju…", vještak objašnjava na način da se slaže s mišljenjem sudskomedicinskog vještaka P. B., dr.med. da se zbog izvanredne pokretljivosti glave ne može preciznije govoriti o položaju žrtve u odnosu na počinitelja, ali "… ako se dodatno uzme u obzir i prvi dio iskaza svjedoka M., …. a odnosi se na dio iskaza svjedoka koji jasno navodi da je u trenutku koji prethodi pucanju hodao pognute glave, tada navedeno ima ključni utjecaj na rekonstrukciju događaja" te nadalje da "…općenito, potpisani sudski vještak izbjegava prikazivanje dinamike događaja metodom forenzične 3D animacije, međutim, u konkretnom slučaju … da bi to bilo korisno za prikaz iznenadnog događaja kako ga opisuje svjedok M.…", iz čega proizlazi da prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako se vještak V. M., mag.phys. u bitnome oslanja na iskaz svjedoka koji su sudovi u pravomoćnoj presudi već ocijenili, te da, ne samo da preocjenjuje iskaz svjedoka M. i nalaz vještaka B., već daje i različite interpretacije tog iskaza i vještačenja, a što nije zadaća vještaka, već suda.

 

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u cijelosti prihvaća potpunu i cjelovitu analizu prvostupanjskog suda o svakom pojedinačno istaknutom dokazu, a koji žalitelj suprostavlja onome što se navodi u "novom vještačenju" (točke 8.2.1.- 8.7 pobijane odluke), pa se radi nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na isto. Isto tako, što se tiče poziva VIII. policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-UP/I-106217/17 GL od 8. studenog 2017., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o novom dokazu, jer je taj dokaz osuđenik već ranije dostavio sudu te se pozivao na isti i u žalbi protiv presude (list 1358 spisa), a o čemu je već pravomoćno odlučeno.

 

12. Stoga je posve jasno, da osuđenik u podnesenom zahtjevu za obnovu postupka, u biti ponovno preocjenjuje već pravomoćno ocijenjene dokaze, pa nasuprot tvrdnjama žalitelja, njegova osobna analiza i mišljenje, bez obzira na "novo vještačenje", ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, jer se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju novih činjenica, nego o tvrdnjama koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, a osuđenikovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ne može biti razlog za obnovu postupka.

 

13. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08., pa je zbog navedenog na temelju članka 507. stavak 1. ZKP/08. zakonito odbijen zahtjev osuđenog za obnovu pravomoćno okončanog postupka.

 

14. Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. travnja 2022.