- 1 -              Poslovni broj: I Kž-337/2021-6

Poslovni broj: I Kž-337/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu broj K-17/2019. od 12. ožujka 2021., ispravljene rješenjem istog suda od 18. kolovoza 2021. broj K-17/2019., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog J. B., te zamjenika njegovog branitelja, odvjetnika V. R. i u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 15. ožujka 2021., broj K-17/2019., ispravljenom rješenjem istog suda od 18. kolovoza 2021. broj K-17/2019., Županijski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog J. B. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. u vezi sa stavkom 3. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te ga je, na temelju članka 227. stavak 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom J. B. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" i "C" kategorije u trajanju od 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženom J. B. naloženo je na ime troškova vještaka isplatiti iznos od 10.080,00 kuna te na ime troškova paušala iznos od 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi J. B. po branitelju, odvjetniku M. Ć..

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženom J. B. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

2.2. Optuženi J. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i troškovima postupka te predlaže "usvojiti žalbu". Ujedno, optuženik i branitelj su tražili obavijest o sjednici vijeća.

 

3. Odgovori na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbaci kao nepravodobna, podredno da je se odbije kao neosnovanu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženika J. B. i zamjenika njegovog branitelja V. R., odvjetnika iz Z., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. B. nisu osnovane.

 

7. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika iznijetim u odgovoru na optuženikovu žalbu, žalba optuženika je pravodobna, budući je podnesena u zakonskom roku. U tom kontekstu irelevantan je navod državnog odvjetnika kako nisu postojali zakonski uvjeti dopustiti optuženiku povrat u prijašnje stanje za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude, jer je prvostupanjski sud svojim rješenjem taj povrat dopustio, a protiv takve odluke nije dopuštena žalba (članak 93. stavak 2. ZKP/08.).

 

8. Optuženik u žalbi tvrdi kako je prvostupanjsku presudu donio stvarno nenadležni sud, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 6. ZKP/08., jer je zastupnica optužbe dana 30. rujna 2020. izmijenila optužbu na način da optuženika tereti za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 3. KZ/11., dakle, za djelo iz nadležnosti općinskog suda, pa da shodno tome Županijski sud u Splitu nije bio stvarno nadležan za daljnje postupanje (izmijenjena optužnica na listovima spisa 280 – 281). Međutim, iako su točni prednji navodi optuženika koji se odnose na izmjenu optužnice, isti gubi iz vida odredbu članka 29. stavak 2. ZKP/08. prema kojoj ako u tijeku rasprave viši sud i ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće predmet dostaviti tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti odluku. Shodno tome, kako je pred Županijskim sudom u Splitu rasprava bila u tijeku, ispravno je isti i u uvjetima izmijenjene optužnice dovršio postupak i donio odluku u ovoj kaznenopravnoj stvari, pa je posljedično tome izostala i bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalba optuženika.

 

8.1. Neosnovano optuženik ističe daljnju povredu odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08, budući je, po navodima žalbe, u uvodu pobijane presude navedeno sudjelovanje u suđenju sutkinje porotnice M. B., a na zapisnicima sa ročišta od 12. i 15. ožujka 2021. proizlazi da je na istima kao član sudskog vijeća sudjelovala sutkinja porotnica J. T.. Međutim, riječ je o očitoj pogrešci u pisanju koju je prvostupanjski sud otklonio svojim rješenjem o ispravku nepravomoćne presude (rješenje na listu spisa 333.) nakon čega je izradio novi otpravak prvostupanjske presude i dostavio ga strankama (presude sa dostavnicama na listovima spisa 336 – 351), sve sukladno odredbi članka 462. stavak 3. ZKP/08. Utoliko ne egzistira bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba u izloženom kontekstu.

 

8.2. Točni su žalbeni navodi optuženika kako na raspravnom ročištu od 12. ožujka 2021. i na ročištu za objavu presude 15. ožujka 2021. prvostupanjski sud nije naznačio da su u pitanju javna ročišta. To, međutim, ne predstavlja bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 4. ZKP/08., jer je za postojanje takve povrede uvjet postojanje odnosno donošenje odluke o isključenju javnosti sa rasprave, što prema stanju spisa, a i prema sadržaju žalbe optuženika, nije slučaj. Naime, javnost raspravljanja i prema Ustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/010., 85/10. i 5/14.) i prema odredbi članka 378. stavak 1. ZKP/08. je načelo kaznenog postupka, a isključenje javnosti sa rasprave je iznimka od tog načela. Zato se, ako nije donijeto rješenje o isključenju javnosti sa rasprave, kao što je to konkretno slučaj, ima uzeti da je ista bila javna. Sama objava izreke presude je po slovu zakona uvijek javna (članak 456. stavak 4. ZKP/08.). Stoga, u kontekstu svega izloženog, nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka o kojoj je riječ.

 

8.3. Neosnovano optuženik u žalbi ističe navodnu proturječnost glede opisa stupnja krivnje kojim je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, jer bi djelo prema izreci presude bilo počinjeno neizravnom namjerom, a prema obrazloženju iste (točka 20.1.) svjesnim nehajem, što bi za posljedicu imalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, ta teza obrane temelji se na citiranju samo dijela teksta obrazloženja prvostupanjske presude ("…svjestan da svojim ponašanjem stvara opasno stanje u prometu, ne vodeći računa da time može izazvati konkretnu opasnost…"), a ne cijele rečenice ("…koji je poduzeo vožnju koja upućuje na njegov pristanak na ugrožavanje javnog prometa, te svjestan da svojim ponašanjem stvara opasno stanje u prometu ne vodeći računa da time može izazvati konkretnu opasnost kao što se u ovom slučaju i dogodilo…"), koja daje sasvim određeno značenje glede stupnja krivnje kojim je djelo počinjeno.

 

8.4. Nedosljednosti pobijane presude na koje ukazuje žalba optuženika, a koji se odnose na neodgovarajuće označavanje broja Narodnih novina ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost same presude. Naime, kako nakon kaznenog djela nije bilo promjena kaznenog zakona koje bi bile povoljnije za optuženika, točno je kako se pravna kvalifikacija terećenog djela treba vezati uz vrijeme njegovog počinjenja (23. rujna 2013.), kako je to učinjeno u uvodu ove drugostupanjske presude. Isto tako, očita je pogreška na raspravnom zapisniku od 12. ožujka 2021. (list spisa 290) i na zapisniku za objavu presude od 15. ožujka 2021. (list spisa 300) gdje je navedeno da se rasprava održava i presuda objavljuje "zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. KZ/11", no, sadržaj navedenih zapisnika je izvan toga u cijelosti usklađen sa kvalifikacijom djela u optužnici, za koje djelo je optuženik nepravomoćno proglašen krivim (članak 227. stavak 1. i 3. KZ/11.). Dakle, protivno sugestiji optuženika, u tekstu KZ/11. nije bilo izmjena glede opisa terećenog kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11. koje izmjene bi onda implicirale dužnost suda obrazlagati izrečenu kaznu, sve u kontekstu načela primjene blažeg zakona iz odredbe članka 3 stavak 2. KZ/11. Naime, sudovi su dužni jasno i nedvosmisleno odrediti i navesti pravnu osnovu za donošenje svojih odluka, no, očite pogreške u tom smislu, kada je odluka u suštini jasna, ne predstavlja nedopuštenu arbitrarnost u radu suda.

 

9. Optuženik nalazi povredu kaznenog zakona na njegovu štetu u činjenici da je sud izričući sigurnosnu mjeru primijenio stroži zakon, jer je "odredba članka 72. stavak 3. KZ/11. stupila na snagu 30. 5. 2015. te je teža za okrivljenika nego ona koja je bila propisana u vrijeme počinjenja kaznenog djela". Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda izostala je povreda kaznenog zakona koju ističe optuženik u žalbi, jer novela KZ/11. koja je stupila na snagu 30. svibnja 2015. ("Narodne novine" broj 56/15.) samo konkretizira trajanje predmetne sigurnosne mjere u situaciji kada je počinitelj osuđen na kaznu zatvora, što se ne može dovesti u kontekst primjene blažeg zakona, kako to tvrdi žalba.

 

10. U kontekstu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) optuženik ukazuje na navod izreke pobijane presude u kojoj je koncentracija alkohola u organizmu optuženika označena kao "najmanje 1,68 g/kg", a u obrazloženju iste odluke kao "1,68 g/kg" (točka 10.1. obrazloženja pobijane presude). Polazeći od točnosti iznijetih žalbenih tvrdnji, ovaj drugostupanjski sud smatra kako navedenom terminološkom nedosljednošću prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu koncentracije alkohola u organizmu optuženika u vremenu počinjenja terećenog kaznenog djela. Naime, izričaj "najmanje 1,68 g/kg" iz izreke pobijane presude ne isključuje i nije protivan navodu "1,68 g/kg" u spomenutoj točki 10.1. obrazloženja iste odluke. Time je u isto vrijeme prvostupanjska presuda lišena i proturječnosti uslijed koje se ne bi mogla ispitati, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

10.1. To što je prvostupanjski sud u izreci svoje odluke naveo kako optuženik "nije obraćao pažnju na druge sudionike prometa", a da pritom nije označio odgovarajući propis koji bi ga na to obvezivao, ne predstavlja propust suda. Naime, te navode je raspravni sud uporabio u opisivanju krivnje optuženika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela, pri čemu je također činjenično i pravno jasno naveo prekršene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11. i 80/13. - dalje: ZSPC) kojih se kao blanketnih odredbi optuženik nije pridržavao kritične prigode na inkriminiranom mjestu.

 

10.2. Kada u žalbi upire na pogrešno utvrđenje činjenice nepravodobnosti uočavanja oštećenog L. Z. kao vozača mopeda od strane optuženika, odnosno, nepostojanja dokaza za tu činjenicu, optuženik gubi iz vida, zanemaruje sadržaj provedenog medicinskog vještačenja, jer iz nalaza istog proizlazi da je optuženik u kritičnom trenutku bio pod utjecajem alkohola 1,68 g/kg, u kojem dolazi do "smanjenja dubinske oštrine vida i krive procjene udaljenosti među predmetima, treperenja očnih jabučica…smanjenja akomodacije i vidnog puta…", što je po ocjeni ovog žalbenog suda sasvim dostatno glede utvrđenja činjenice o nepravodobnosti uočavanja oštećenog Z., posljedično, kašnjenja u reakciji optuženika na uočenu opasnost. K tome, pravilno je prvostupanjski sud sa navedenim medicinskim vještačenjem doveo u vezu i rezultate provedenog prometno tehničkog vještačenja glede dinamike predmetne prometne nesreće po kojem je optuženik na uočenu opasnost (uključivanje oštećenog Z. sa sporedne na glavnu cestu) reagirao intenzivnim kočenjem i otklonom volana ulijevo na udaljenosti 36,52 m od mjesta sudara vozila, za što mu je trebalo 2,13 sekundi, sve u uvjetima kada se optuženikovo vozilo kreće brzinom od 82 km/h, a zaustavilo bi se prije sudara pri svakoj brzini manjoj od 60 km/h. Inače, brzina kretanja vozila na kritičnom mjestu prometnim znakom ograničena je na 50 km/h.

 

10.3. Daljnje pogrešno činjenično utvrđenje po navodima žalbe optuženika odnosi se na kvalifikaciju ozljeda oštećenog Z., budući su istom, prema činjeničnom opisu djela, nanijete "osobito teške i po život opasne ozljede", a žalba tvrdi da takva kvalifikacija nema uporište u provedenom medicinskom vještačenju. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud se u više navrata na ozljede oštećenog Z. referirao kao na osobito teške, koja kvalifikacija ozljeda predstavlja bitno obilježje terećenog kaznenog djela. Tako je vještak upravo razdor slezene s izljevom krvi u trbušnu šupljinu oštećenika opisao kao "osobito tešku i po život opasnu ozljedu" (točke 9.5. i 9.6. obrazloženja pobijane presude). Tu kvalifikaciju prihvatio je i raspravni sud (točke 18. i 20. obrazloženja presude), pa je uvodno spomenuti žalbeni navod neosnovan, jer je navedena ozljeda kao osobito teška (razdor slezene i izljev krvi u trbušnu šupljinu) navedena u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude, kao takva je i opisana kao osobito teška tjelesna ozljeda, što je svoj odraz našlo i u odgovarajućoj pravnoj kvalifikaciji djela koje je u pitanju. To što su u činjeničnom opisu djela navedene i druge ozljede oštećenika ne predstavlja zapreku za razumijevanje ove ozljede, koja je opisana i kvalificirana kao osobito teška.

 

10.4. U pravu je žalitelj kada tvrdi da nije bilo razloga na početku rasprave dana 12. ožujka 2021. čitati prvotno podignutu, a potom i izmijenjenu optužnicu, no, time nije dovedena u pitanje zakonitost provedene rasprave, budući je na raspravi optuženik izjavio da je "razumio optužnicu i izmijenjenu optužnicu" (list spisa 290), a sud je u presudi također naznačio da se rasprava održala povodom izmijenjene optužnice (točka 20. obrazloženja pobijane presude).

 

11. Kada u žalbi optuženik ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir "sve okolnosti", ne navodeći o kojim izostavljenim okolnostima je riječ, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu glede pravilnosti utvrđivanja i valorizacije okolnosti koje su navedene u prvostupanjskoj odluci (točke 23. do 26. obrazloženja). S druge strane, državni odvjetnik smatra kako je sud precijenio olakotne, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti.

 

11.1. Protivno takvo suprotstavljenim i oprečnim žalbenim tvrdnjama stranaka ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je bezuvjetna zatvorska kazna u njezinom zakonom propisanom najkraćem trajanja u suglasju sa svrhom samog kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), te sa propisanim pravilima odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11.), te da kao takva dostatno izražava društvenu osudu radi počinjenog djela, ostvaruje svrhu specijalne i generalne prevencije, te omogućava optuženiku ponovno uključivanje u društvo po izdržanoj kazni.

 

11.2. U tom kontekstu valja napomenuti kako prvostupanjski sud pogrešno uzima otegotnim to što je predmetnim "…kaznenim djelom…smrtno stradala jedna mlada osoba…" (točka 25.1. obrazloženja), budući je optuženik proglašen krivim za učin kaznenog djela protiv sigurnosti prometa iz članka 227. stavak 1. i 3. KZ/11., koje djelo ima za posljedicu osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, ne njezinu smrt. Iako državni odvjetnik u svojoj žalbi ovu okolnost ne ističe izrijekom, ipak, opet neosnovano, sugerira da bi valjalo uzeti otegotnim da je optuženik "…ugrozio zaštićeno dobro, mladi ljudski život, koji se naposljetku i ugasio". Kada naglašava precijenjenost olakotnih okolnosti osnovano državni odvjetnik navodi da iskreno kajanje optuženika bez jednovremenog priznanja učina kaznenog djela ne može biti uzeto kao olakotna okolnost. Međutim, ovaj žalbeni sud smatra kako u konkretnim okolnostima nije u pitanju kajanje, preduvjet kojeg je priznanje počinjenog djela, već žaljenje zbog konačne posljedice inkriminiranog i naknadnih događaja, što je modalitet ponašanja počinitelja nakon počinjenog kaznenog djela, kako je to navedeno i u spomenutoj odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11. Pritom je unutar istog zakonskog kriterija prvostupanjski sud to žaljenje stavio u kontekst odnosa optuženika prema oštećenikovoj obitelji (nakon oštećenikove smrti iskazao sućut dolaskom u njegovu obitelj, više puta naknadno dolazio u istu, sve prema iskazu oštećenikove majke, svjedokinje M. Z. u točki 17. obrazloženja pobijane presude). Kada se tome dodaju druge dokazane olakotne okolnosti (neosuđivanost, dragovoljac Crvenog križa, dobrovoljni davatelj krvi, status dragovoljca Domovinskog rata i HRVI, otac u višečlanoj obitelji) i otegotnu ( jačina povrede zakonom zaštićenog dobra koja se manifestira kroz povredu blanketnih propisa, koji uključuju značajno prekoračenja dopuštene koncentracije alkohola u organizmu i dopuštene brzine), izrečena vrsta i mjera bezuvjetne zatvorske kazne pokazuje se adekvatnom tako utvrđenim okolnostima. U tom slijedu, iako optuženik ispravno navodi kako je nastupila tzv zakonska rehabilitacija glede prekršaja navedenih u izvatku iz prekršajne evidencije (članak 77. stavak 2. Prekršajnog zakona – "Narodne novine" broj 107/77., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ta činjenica po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na izrečenu kaznu. Pri svemu navedenom, iako se to propustilo navesti u prvostupanjskoj presudi, treba imati na umu i doprinos oštećenika nastanku inkriminirane prometne nesreće, sve prema prihvaćenom mišljenju vještaka prometne struke, jer je "…na početku uključivanja (sa sporedne ceste na cestu sa prednošću prolaza) jasno mogao uočiti teretno vozilo u nailasku i prekinuti uključivanje u raskrižje" (točka 10.6. obrazloženja pobijane presude).

 

11.3. Slijedom izloženog i pravilnom valorizacijom svih olakotnih i otegotne okolnosti u skladu sa odredbom članka 47. KZ/11. temeljem kojih se individualizira kazna, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena svim okolnostima kaznenog djela i osobi optuženika, te da će se istom postići svrha kažnjavanja.

 

12. Odluka o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima donijeta je i obrazložena sukladno odredbi članka 72. stavak . i 3. KZ711., a odluka o troškovima postupka utemeljena je i obrazložena na odredbi članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. točka 1. i 6. ZKP/08.

 

13. Slijedom izloženog, te ne nalazeći postojanje povreda odredaba kaznenog postupka ili povredu zakona na štetu optuženika (članak 476. ZKP/08.), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 5. travnja 2022.