1

 

   Poslovni broj: 6 Us I-1327/2021-7

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-1327/2021-7

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz O., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ul. grada Vukovara 78,  kojeg zastupa M. H., službena osoba tuženika, radi statusa njegovatelja, 1. travnja 2022., 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-555-05/21-03/55, URBROJ: 524-11-02/2-21-2 od 11. listopada 2021. i radi poništenja rješenja Centra za socijalnu skrb Osijek, KLASA: UP/I-555-05/20-04/152, URBROJ: 2158-017-03/7-21-3 od 17. ožujka 2021.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-555-05/21-03/55, URBROJ: 524-11-02/2-21-2 od 11. listopada 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Osijek, KLASA: UP/I-555-05/20-04/152, URBROJ: 2158-017-03/7-21-3 od 17. ožujka 2021.  kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na status njegovatelja M. L. iz O., OIB: …, u odnosu na brata I. L., primjenom odredbe članka 63. stavak 3. i članka 64. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 157/2013, 152/2014, 99/2015, 52/2016, 16/2017, 130/2017, 98/2019, 64/2020; dalje u tekstu: Zakon).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja radi pogrešne primjene članka 64. Zakona. U bitnome za ovaj upravni spor ističe da je brat I. L. koji je osoba sa invaliditetom, odnosno osoba sa više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih i osjetilnih oštećenja), koja je potpuno ovisna o drugoj osobi i po pitanju zadovoljavanja osnovnih potreba i u svakom drugom pogledu, te je potpuno lišen poslovne sposobnosti na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: R1-55/08-3 od 27. ožujka 2008., s kojim tužitelj živi u zajedničkom kućanstvu, dok su oba roditelja - otac T. L. i majka M. L. preminuli. Tužitelj ističe da je također i skrbnik brata I. L., sukladno rješenju Centra za socijalnu skrb Osijek, KLASA:  UP/I- 552-02/17-05/2,  URBROJ:  2158-017-03/5-17-3  od  7. veljače 2017. Slijedom navedenih (nespornih) činjenica smatra da su ispunjene sve propisane pretpostavke za priznavanjem predmetnog prava. Smatra da je osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje doneseno pogrešnim tumačenjem materijalnog prava, odnosno cilja i svrhe odredbe čl. 63. i čl. 64. Zakona, bez uporišta u ratio legis propisa kojima se uređuju pretpostavke za priznavanjem odnosnog prava, odnosno materijalno pravo je primijenjeno arbitrarnim i proizvoljnim tumačenjem u gramatičkom i teološkom smislu pravne norme u pravcu da je tuženik utvrdio značenje odnosne pravne norme protivno i izvan okvira njezina cilja. Smatra da je navedenim postupanjem povrijeđena odredba članka 58. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život. Ističe da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom kojoj je svrha promicanje, zaštita i ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljenih sloboda svih osoba s invaliditetom, promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva, bez diskriminacije bilo koje vrste. Smatra da je u postupku propušteno utvrditi da je: socijalna pravda među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava (čl. 3. Ustava Republike Hrvatske); da je u članku 58. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba, dok je stavkom 2. navedenoga članka određeno da država posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni živo; da Ustav Republike Hrvatske u članku 64. stavak 1. propisuje da je dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe. Ističe da je načelo socijalne skrbi načelo dostupnosti prema članku 10. Zakona kao i načelo individualizacije, smisao kojih je omogućavanje osobi ovisnoj o pomoći drugih ispunjavanje životnih potreba, kada takvoj osobi nije pružen odgovarajući stupanj institucionalne pomoći i njege. Smatra da iz odredbi Zakona proizlazi da se status njegovatelja može priznati i jednom od članova obitelji s kojim osoba s poteškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom živi u obiteljskoj zajednici pod pretpostavkom da su oba roditelja umrla (prema odredbi članka 64. stavak 1. Zakona). Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari te da sud prizna tužitelju predmetni status, odnosno podredno da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istome. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.1. Primjenom članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14, 96/16, 29/17 i 110/21 – dalje: ZUS) sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, te je sud ovaj spor riješio bez održavanja rasprave. Radi omogućavanja izjašnjavanja u smislu članka 6. ZUS-a sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, te je tužitelj 13. siječnja 2022. dostavio očitovanje u kojemu je u bitnome ostao kod navoda iz tužbe, navodeći da je na mrežnim stranicama portala e-građani (https://gov.hr) navedeno da „pravo na status njegovatelja se priznaje jednom od članova obitelji s kojim dijete u teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom živi u obiteljskoj zajednici, u slučajevima kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom, ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog svog psihofizičkog stanja.“

4.2. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je priložena spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužitelja od 7. srpnja 2020. radi priznanja prava na status njegovatelja za brata I. L.

7. 1. Nije sporno da tužitelj i njegov brat žive zajedno u kućanstvu.

7.2. Također nije sporno da iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda Osijek, evidencijski broj vještačenja: 540403 od 27. siječnja 2021. proizlazi da kod I. L. postoji više vrsta teških oštećenja (intelektualne i govor), teški invaliditet, trajna promjena u zdravstvenom stanju i prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu. Nije sporno niti da je tužitelj skrbnik I. L., sukladno rješenju Centra za socijalnu skrb Osijek, KLASA:  UP/I- 552-02/17-05/2,  URBROJ:  2158-017-03/5-17-3  od  7. veljače 2017.

8. Prema članku 63. Zakona pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta: a) potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen, b) u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala, c) ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba (stavak 1.). Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja (stavak 2.). Pravo na status njegovatelja priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.).

9. Člankom 64. Zakona propisano je, iznimno, kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog svog psihofizičkog stanja, status njegovatelja može se priznati jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici (stavak 1.). Pravo na status roditelja njegovatelja, umjesto roditelju, može se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili roditelja osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona s kojim živi u obiteljskoj zajednici (stavak 2.). Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja iz članka 63. ovog Zakona može se priznati, osim roditelja, i jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici (stavak 3.).

10. Među strankama je sporno može li se po prethodno citiranim odredbama Zakona tužitelju priznati status njegovatelja za brata koji je stariji od 18 godina.

11. O postavljenom pitanju u vezi ostvarivanja prava na status njegovatelja prema članku 63. stavka 3. Zakona na sjednici Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, održanoj 23. studenoga 2020., zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem se status njegovatelja za osobu s invaliditetom ne može priznati osobi izvan kruga ovlaštenika prava na status njegovatelja iz članka 63. stavka 3. Zakona.

12. Pravno pitanje, primjenjivo i u ovoj upravnoj stvari, odnosno može li status njegovatelja za odraslu osobu ostvariti sestra, ujedno i član obitelji koji sa korisnikom živi u obiteljskom kućanstvu, Visoki upravni sud Republike Hrvatske razmatrao je u presudi pod poslovnim brojem: Usž-1038/2021-2 od 12. listopada 2021. u kojoj se navodi "Suprotno navodima tužitelja, niti odredba članka 64. Zakona, s obzirom na njezin izričaj, ne propisuje mogućnost priznavanja statusa njegovatelja osobe s invaliditetom članu obitelji s kojim ta osoba živi u obiteljskoj zajednici. Naime, odredbom stavka 1. toga članka omogućeno je ostvarivanje navedenog prava iznimno i članu obitelji za njegu djeteta s teškoćama u razvoju, s kojim živi u obiteljskoj zajednici, pri čemu se sukladno članku 4. točki 6. toga Zakona djetetom smatra osoba do navršenih 18 godina života. Također, u konkretnom slučaju nije primjenjiva niti odredba stavka 3. navedenog članka 64. Zakona, kojom se uređuje mogućnost priznavanja statusa roditelja njegovatelja i jednom od članova obitelji s kojima djeca s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom žive u obiteljskoj zajednici u jednoroditeljskoj obitelji. Zakonska uređenja predviđena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 16/17.) u kojem je u članku 63. dodan stavak 3., ne ukazuje na intenciju zakonodavca i na daljnje proširenje kruga ovlaštenika iz toga članka niti iz članka 64. istog Zakona."

13. Uvažavajući zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2020. te pravno mišljenje iz presude, poslovni broj: Usž-1038/2021-2 od 12. listopada 2021., ovaj sud nema osnove zaključiti kako je osporavanim aktom tuženika pogrešno primijenjen Zakon na štetu tužitelja.

14. 1. Primjenom članka 9. ZUS-a valja istaknuti da Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 18/22. – dalje: Zakon o socijalnoj skrbi/22), koji je na snazi od 17. veljače 2022., u odredbi članka 63. stavak 1. propisuje da ako dijete s teškoćama u razvoju nema roditelja, ako roditelji ne žive s njim ili zbog psihofizičkog stanja nisu u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu, pravo na status njegovatelja može se priznati bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, životnom ili neformalnom životnom partneru roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, srodniku u ravnoj lozi i srodniku u pobočnoj lozi do zaključno drugog stupnja srodstva koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se pravo na status njegovatelja priznaje osobi po izboru osobe s invaliditetom uz njezinu suglasnost, odnosno suglasnost njegovog zakonskog zastupnika, koja živi u zajedničkom kućanstvu s osobom s invaliditetom. Sukladno odredbi članka 136. stavak 2. navedenog zakona pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja priznaje se s danom izvršnosti rješenja.

14.2. Stoga je tužitelju na dispoziciji podnijeti novi zahtjev za priznaje prava na status njegovatelja, o kojem će biti odlučeno primjenom Zakona o socijalnoj skrbi/22.

15. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 1. travnja 2022.

 

Sutkinja

          Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.