- 1 -              Poslovni broj: Usž-426/22-2

 

Poslovni broj: Usž-426/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. L., S., koju zastupa opunomoćenik M. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. N., K. L., kojeg zastupa opunomoćenik D. V., odvjetnik iz K. K., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsIgr-397/20-7 od 26. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I                            Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsIgr-397/20-7 od 26. veljače 2021.

II                            Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/20-02/169, urbroj: 531-09-2-1-20-4 od 14. rujna 2020. te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog spora i nalaže joj se da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak spora u iznosu od 3.125,00 kn. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv građevinske dozvole S.-d. županije, Grada K., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za izdavanje akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, klasa: UP/I-361-03/19-01/00099, urbroj: 2134/01-07-01/7-20-0011 od 6. veljače 2020., kojom se investitoru M1. N., ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljava građenje građevine – zgrade stambene namjene, 2b. skupine, jednokatnice s jednim stanom i pomoćne građevine – bazena na građevnoj čestici k.č.z. 609/7 k.o. K. L. u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP:042019, sve na način i pod uvjetima iz te dozvole.

2.              Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na sadržaj obrazloženja presude, koje, da kao ni pobijano rješenje, nije na zakonu osnovano. Nesporna je činjenica da je nekretnina, za koju je izdana građevinska dozvola zainteresiranoj osobi, bila vlasništvo njegovog prednika M2. N., koji je istu za života darovao zainteresiranoj osobi. Tužiteljica je, sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju, u ostavinskom postupku iza pok. M2. N., dala nasljedničku izjavu prema kojoj je zatražila vraćanje dara u ostavinu, čime su ostvareni uvjeti za prekid postupka izdavanja građevinske dozvole do pravomoćnog okončanja tog ostavinskog postupka. Izdavanje pravomoćne dozvole i odobrenje gradnje, uz nepobitnu činjenicu postojanja mogućnosti promjene vlasničkih odnosa, protivno je pozitivnim propisima i načelu zaštite prava stranaka i načelu ekonomičnosti. Naime, u slučaju da tužiteljica uspije sa svojim zahtjevom postavljenim u ostavinskom postupku, izvođenje radova temeljem izdane dozvole značilo bi veliku štetu kako na strani tužiteljice, tako i na strani zainteresirane osobe, o kojim se činjenicama sud u pobijanoj presudi nije očitovao, pa, budući ona, u tom dijelu, ne sadrži valjano očitovanje, presuda se ne može niti ispitati. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da postavljeni zahtjev za vraćanje dara u ostavinu predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom predmetu, sukladno odredbi članka 55. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. – dalje u tekstu: ZUP), jer upravno tijelo, kao niti upravni sud, ovo pitanje ne može samo riješiti niti je nadležno za donošenje odluke o takvim pitanjima. Ne utvrđujući odlučne činjenice, sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a potpuno pogrešnim tumačenjem odnosno propuštanjem tumačenja mjerodavnih zakonskih odredaba, pogrešno je primijenio materijalno pravo pa su ostvareni i ovi žalbeni razlozi. Radi svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu da usvoji njenu žalbu, preinači pobijanu presudu i poništi rješenje tuženika te ga obveže na podmirenje troškova postupka, podredno, usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.

3.              Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, spori tvrdnju tužiteljice da je nasljedničkom izjavom zatražila vraćanje dara u ostavinu iza pok. oca M2. N., jer je u izjavi navela sasvim suprotno od onoga što ističe u ovom postupku. Smatra da nije potrebno prethodno raspraviti pitanje vlasništva, jer je nasljednička izjava neopoziva i nema mjesta zaključku da bi u trenutku smrti ostavitelja navedena nekretnina predstavljala zajedničko vlasništvo. Naime, nesporno je utvrđeno kako je investitor još za života svoga oca, temeljem ugovora o darovanju, stekao predmetnu nekretninu, a što je potvrdila i tužiteljica u svojoj nasljedničkoj izjavi. Iako to nije izrijekom navedeno, iz sadržaja očitovanja proizlazi da zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu žalbu odbiti.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7.              Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8.              Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi za poništavanje predmetne građevinske dozvole. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, jer je utemeljena na dokazima koji prileže svezu spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

9.              Naime, odredbom članka 108. stavka 2. ovdje mjerodavnog Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je što sve investitor mora priložiti zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole pa tako, pored ostalog, i dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole (točka 7.), s tim da je odredbom članka 109. stavka 1. toga Zakona detaljnije razrađeno što se smatra takvim dokazom pa tako, pored ostalog, izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici na kojoj se namjerava graditi (točka 1.), odnosno pisana suglasnost vlasnika zemljišta (točka 5.), dok je odredbom članka 110. stavka 3. u vezi stavka 1. istog Zakona određeno da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu ako u postupku utvrdi da je udovoljeno svim propisanim uvjetima iz te odredbe (da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom i dr.).

10.              Tužiteljica u žalbi niti ne iznosi prigovore da bi građenje stambene i pomoćne građevine, odobreno na način i pod uvjetima iz predmetne građevinske dozvole, bilo u suprotnosti s citiranim Zakonom o gradnji i s odredbama mjerodavnog prostornog plana, već se izdavanju iste protivi iz razloga vlasničke naravi, smatrajući da je pokretanje postupka za vraćanje dara (predmetne nekretnine) u ostavinu, dostatno za prekid postupka izdavanja građevinske dozvole u smislu članka 55. stavka 1. ZUP-a.

11.              Navedeni prigovor, međutim, Sud nalazi neosnovanim, jer postojanje pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u smislu članka 109. stavka 1. Zakona o gradnji nije prethodno pitanje kakvo ima u vidu članak 55. stavak 1. ZUP-a, već uvjet koji, temeljem izričite zakonske odredbe, mora biti ispunjen da bi se građevinska dozvola mogla izdati, a kojem uvjetu je zainteresirana osoba u cijelosti udovoljila, jer je za gradnju odobrenih građevina dostavila pisanu suglasnost zemljišnoknjižnog vlasnika predmetne nekretnine. Stoga je prvostupanjsko tijelo, nakon što je utvrdilo da su ispunjeni svi uvjeti propisani odredbom članka 110. Zakona o gradnji, bilo dužno izdati zatraženu građevinsku dozvolu, jer bi u suprotnom povrijedilo zakon na štetu investitora. Ovo tim više što, sukladno odredbi članka 107. stavka 2. citiranog Zakona, građevinska dozvola nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini za koju je izdana i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine.

12.              Kako, dakle, tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13.              Sud nije našao osnovanim ni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu, pa joj, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 1. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.