Poslovni broj: 42 P – 859/18             

    Poslovni broj: 42 P – 859/18

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli broj 9/I

23 000   Zadar                                                                                                    

 

U  I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zadru, po sucu Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. J. S. pok. M iz BnM, U. P. S. broj …, BnM, OIB: …, 2. S. E. kćeri B. rođ. P. žene G. iz BnM, U. P. S. broj …, BnM, OIB: …, 3. G. E. sina F. iz BnM, U. P. S. broj …, BnM, OIB: …, zastupanih po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., Š. u. broj …, P., Z., protiv tuženika R. M. sina P. iz B. S., B. S. kućni broj …, B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., U. I. M. broj …, B., radi raskida ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. veljače 2022. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i  punomoćnice tuženika, na ročištu određenom radi objave presude dana 1. travnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Utvrđuje se da je Ugovor zaključen dana 20. veljače 2013. godine između J. S. iz BnM, U. P. S. …, OIB: …, S. E. iz BnM, U. P. S., OIB: … i G. E. iz BnM, U. P. S., OIB: … kao naručioca radova te R. M. iz B., B. s., OIB: … kao izvođača radova dana raskinut.

 

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 20.900,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 14% godišnje, tekućom od dana podnošenja ove tužbe, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 21.648,00 kuna kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji u tužbi od dana 5. veljače 2015. navode da su stranke dana 20. veljače 2013. godine zaključile Ugovor kojim se tuženik R. M., kao građevinski obrtnik, u svojstvu izvršitelja radova, obvezao izvršiti građevinske radove na krovu zgrade u BnM, na adresi U. P. S. broj …. Riječ da je o krovu iznad stanova tužitelja pod 1. J. S. (prvi stan) i tužiteljice pod 2. S. E. odnosno tužitelja pod 3. G. E., koji su bračni par (drugi stan). U njihove stanove na navedenoj adresi, koji se nalaze pod krovom rečene zgrade da je prokišnjavalo, pa da su sa tuženikom ugovorili izvođenje slijedećih građevinskih radova: skidanje crijepa sa čitave površine krova u etapama (cca 200 m2), izmjena nosača za crijep koji su truli odnosno dotrajali, izmjena dotrajalih letvi, čišćenje i zaštita cjelokupne građe protiv crvotočina, izmjena dotrajalog lima, izmjena dotrajalih kupina, vraćanje postojećeg crijepa koji je ispravan sa novim mortom, izmjena dotrajalih gromobranskih nosača, odvoz šute starog materijala na deponij, nabavka i dovoz novog materijala koji se mijenja na krovu i stavljanje izolacije na betonskoj ploči na mjestima gdje je curilo. Za sve ugovorene radove da je izvođač (tuženik) dao garanciju od dvije godine, a radove da se obvezao izvoditi sa svojim materijalom, osim eventualno novog crijepa koji je trebalo zamijeniti. Sukladno rečenom Ugovoru, tužitelj pod 1. J. S., kao jedan od naručitelja radova, da se obvezao isplatiti izvođaču radova (tuženiku) iznos od 15.000,00 kn i to 50% odmah, a 50% po završetku i pregledu radova, tužiteljica pod 2. S. E. i tužitelj pod 3. G. E. da su se obvezali izvođaču radova (tuženiku) isplatiti iznos od 20.000,00 kn i to 50% odmah, a 50% po završetku i pregledu radova. Tužitelji da su u cijelosti izvršili svoje obveze isplate navedenih iznosa, isplatili su tuženiku ukupni iznos od 35.900,00 kn, o čemu da je tuženik, kao izvođač radova, izdao priznanice i to S. E. i G. E. su platili dana 22. veljače 2013. iznos od 10.000,00 kn i to na ime akontacije za izvođenje radova na renoviranju krova iznad njihovog stana i 1. ožujka 2013. iznos od 5.000,00 kn i to na ime izvršenih radova renoviranja krova iznad njihovog stana, a dana 7. ožujka 2013. daljnjih 5.000,00 kn i to na ime izvršenih radova renoviranja krova iznad njihovog stana.  Tužitelja J. S. je tuženiku dana 21. veljače 2013. isplatio iznos od 7.500,00 kn i to na ime akontacije za izvođenje radova na renoviranju krova iznad njegovog stana, te dana 1. ožujka 2013. dodatnih 8.400,00 kn i to na ime konačne isplate za izvođenje radova na renoviranju krova iznad njegovog stana. Međutim, tuženik da svoje ugovorne obveze nije izvršio, od svih naprijed pobrojanih radova da je izvršio radove čišćenja i zaštite građe protiv crvotočina te odvoz šute starog materijala na deponij. Tuženik da je tužiteljima obećavao, u više navrata, da će ugovoreni posao dovršiti do kraja, ali da svoja obećanja nije ispunio. Tuženik da je čak obećavao vratiti tužiteljima novac koji je primio na ime izvršenja rečenog Ugovora, upravo obzirom da nije izvršio preuzete obveze istim, ali da novac tužiteljima nije vratio, niti djelomično.

 

2. U svom odgovoru na tužbu od 23. lipnja 2015. tuženik je osporio izneseno u tužbi i usprotivio se tužbenom zahtjevu. Tvrdi kako je predmetni Ugovor izvršio u cijelosti, što se vidi i po tome što su mu tužitelji u cijelosti isplatili ugovoreni iznos za ugovorene radove. Također, sve radove da je izvršio u ugovorenom roku i tužitelji da mu zasigurno ne bi isplatili ukupni ugovoreni iznos da nije izvršio ugovorene radove. Potvrđuje isplate vršene dinamikom kako proizlazi iz priznanica koje su priložene tužbi Tužitelji J. S. i G. E. da su, po završetku radova, izvršili pregled istih, nakon čega da nisu imali prigovora na izvedene radove te da su u cijelosti isplatili ugovorenu cijenu istih. Sve ugovorene radove da je izvodio K. V., kao radnik kod tuženika, a isti da je nazočio navedenom završnom pregledu izvršenih radova. Ukazuje na nelogičnost da tužitelji ustaju predmetnom tužbom nakon dvije godine od zaključenja predmetnog Ugovora i traže njegov raskid s tvrdnjom da radovi nisu izvršeni, a isplatili su ugovorenu cijenu u cijelosti. Također da je nelogično da bi tuženik izvršio samo radove zaštite građe od crvotočine i odvoz šute starog materijala, jer da ako nije bilo radova, otkud onda šuta starog materijala.

 

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Ugovor od 20. veljače 2013. (list 6 spisa),  priznanice o vršenim isplatama od strane tužitelja u korist tuženika (listovi 7-11 spisa), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke D. K., struč. spec. ing. aedif. od 30. svibnja 2017. (listovi 33-41 spisa), saslušane su stranke ovoga postupka i to tužitelji J. S., S. E. i G. E., tuženik R. M. te je vještak građevinske struke D. K..

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

4.1. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje je odredbom čl. 221.a ZPP – a propisano da ako se na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

4.2. Županijski sud u Bjelovaru je dana 5. travnja 2018. pod brojem Gž-1513/2017 ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru donesenu pod brojem P-375/2015 od 17. kolovoza 2017. pod točkama II., IV. i V. izreke.

 

5. Predmet spora je prema navodima tužitelja tražbina na utvrđenje raskida ugovora o građenju zaključenog između stranaka dana od 20. veljače 2013. godine, i tražbina na isplatu iznosa od 35.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelji su te zahtjeve postavili pozivom na odredbe čl. 361. st. 1. i čl. 368. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), tvrdeći da je ugovor raskinut ex lege zbog neizvršenje ugovorne obveze tuženika u ugovorenom roku koji je bitni sastojak ugovora, slijedom čega smatraju da im pripada pravo zahtijevati i povrat onog (35.900,00 kuna) što su u izvršenju tog raskinutog ugovora dali tuženiku.

 

6. Među strankama nije sporno da su stranke doista dana 20. veljače 2013. zaključile ugovor (list 6 spisa) o izvođenju građevinskih radova na krovištu zgrade u BnM, u ulici P. S. …, u kojoj zgradi (na IV. katu) se nalaze stanovi tužitelja. Nije sporno ni to da su u točki I. toga ugovora specificirani svi radovi koje se je tuženik obvezao tim ugovorom izvršiti, a u točki II. toga ugovora ugovoreno da radovi trebaju biti obavljeni u roku od 7 dana te da trebaju otpočeti 25.02.2013., a u točki III. je ugovorena cijena u iznosu od 35.000,00 kuna koju su se tužitelji obvezali isplatiti tuženiku za sve izvedene radove.

 

6.1. Među strankama nije sporno niti da su tužitelji svoju ugovornu obvezu izvršili u cijelosti  jer su ugovorenu cijenu isplatili tuženiku, i to polovicu ugovorene cijene prije započinjanja radova, a drugu polovicu naknadno, i to prema potvrdama od dana 01. i 07. ožujka 2013..

 

6.2. Među strankama nije sporno da su tužitelji platili ugovoreni iznos od 35.000,00 kuna, međutim kako proizlazi iz priznanica sa lista 7 do 11 spisa platili i 900,00 kuna preko ugovorenog iznosa.

 

6.3. Među strankama je sporno da li je tuženik svoju obvezu izvršio u skladu sa ugovorom i pravilima posla, odnosno da li je izvršio sve radove koje se obvezao izvršiti točkom I. ugovora i da li je te radove izveo kvalitetno te u skladu sa pravilima struke.

 

7. Očevidom je utvrđeno kako se na navedenoj lokaciji (četvrti kat zgrade) nalaze dva stana i to stan tužitelja pod 1. J. S. (desno od unutarnjeg stepeništa u zgradi) te stan tužiteljice pod 2. S. E. odnosno tužitelja pod 3. G. E. (lijevo od unutarnjeg stepeništa u zgradi.

 

7.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke D. K., od 30. svibnja 2017. u bitnom proizlazi da prema Ugovoru nije izvedeno: na površini krova nema tragova koji bi potvrdili demontažu pokrova sa čitave površine krova cca. 200 m2, nema vidljivih tragova izmjena nosača i nema novih grednih drvenih elemenata unutar postela ze podgleda tavanskog prostora, nema izmjene dotrajalih letvi, na krovu se uočavaju noviji dijelovi lima koji su ugrađeni na tkz. lastavicama izvedenih na način prilagodbe postojećem stanju, lošim spojevima na sljemenim dijelovima – vidljiva rupa na limu na sjeverozapadnom opšavu, horizontalni žlijebovi smješteni u arm. bet.. korita i opšavni limovi dimnjaka i ventilacijskih kanala nisu mijenjani, na opšavima dimnjaka vidljiva upotreba „pur“ pjene za učvršćenje bilo limenih dijelova ili pokrova,  nema vidljivih tragova izmjene niti jednog „kupina“, vezno sredstvo ispod i oko kupina dokazuje veću starost, završna obrada na dijelovima vapnenog morta vrlo neprecizna i „zapackana“, premazana bojom za beton, crijep kako je prethodno opisano zamijenjen u max. površini od 3 m2 ( na krajnje neprofesionalan i neodgovoran način) suprotno pravilima struke, na gromobranskim nosačima vidljivi su tragovi bojanja sprejom za metalne površine, a što se vidi i po tragovima na površinama pokrova, lima i žbuke, pomični, slobodni i vrlo loše učvršćeni na podlogu, sidreni malterom radi opterećenja, fiksiranja i dobivanja na težini, na mjestima prihvata na crijep zaptivani „pur“ pjenom, držači trake ugrađeni na stjenke dimnjaka korodirale zajedno sa vijcima i osvježeni nanošenjem sloja boje – spreja i postava izolacijskog sloja na tavanskoj ploči nije zamijećena niti u vidu ugradnje izolacijske folije niti ugradnjom izolacijskog premaza. 

7.2. Radovi koji su djelomično izvedeni da su zaštita drvene građe od crvotočina 50 % površine i procijenjena površina max.3 m2 i odvoz šute - volumena do 1,0 m3. Niti jedna točka svih navedenih radova člankom I. Ugovora da nije u cijelosti izvedena, štoviše i djelomično izvedeni radovi da su loše i nekvalitetno izvedeni protivno uzancama struke, te se mogu u potpunosti odbaciti i cjenovno ne vrednovati.  U kontekstu navedenog ovi radovi da se mogu promatrati i kao ništetan rad u vidu pogoršavanja postojećeg stanja (pada crijepa, nestabilitet gromobranskog uzemljivača i držača...) pa da je  vrijednost izvršenih radova izražavam u negativnom kontekstu što za ovaj slučaj vrednujem sa 0,00 kn. Dodaje da je žurno potrebno pristupiti pregledu izvedene „sanacije“, izraditi projekt nove sanacije, radove izvesti po ovlaštenom i dokazanom izvođaču radova uz propisani stručni nadzor sve u skladu sa važećom zakonskom regulativom te uz angažiranje predstavnika upravitelja zgrade.

7.3. Prema iskazu vještaka proizlazi da je pod točkom I. svoga mišljenja iz pisanog nalaza jasno utvrdio koji radovi nisu uopće izvedeni. Dalje je pod točkom II. utvrdio da je sa površine krova skinut crijep maksimalno 3 m2, a površina krova je iznosila oko 200 m2, a ta 3m2 su bila napunjena sa pur pjenom te su izvedeni radovi bili ˝katastrofa˝. Ti radovi da su neupotrebljivi kao i radovi zaštite drvene građe oko 50% površine jer da je on naknadno tražio novog majstora koji će zaštitit drvenu građu, taj majstor bi prema pravilima struke trebao zaštititi cijelu površinu. Prilikom zaštite drvene građe, potrebno je inače zaštititi cijelu drvenu građu jer ako se inače cijela ne zaštiti crvotočine će napadati to drvo s one strane gdje drvo nije zaštićeno. Ono što je nesporno je što je upotrebljivo, a to je odvoz šute, a to je 1 kubik, a prosječna procijenjena vrijednost kubika šute je 500,00 kuna. U svom nalazu je napisao da je vrijednost izvedenih radova nula jer je vrijednost izvedenih radova nula i sve je napravljeno i nikakvo. Prema njegovom mišljenju tužitelji su takvim izvođenjem radova pretrpjeli štetu. Ostavlja mogućnost da su tužitelji naknadno zbog vlage koja im je prodirala u kuću, a zbog izvedenih radova, morali angažirati neke druge izvođače da saniraju štetu. Šteta koja je nastala tužiteljima zbog tako izvedenih, odnosno neizvedenih radova, a uslijed kiše koja je u to vrijeme padala, u vidu vlage koja im je ulazila u kuću, jer svako u iznosu većem od 500 kuna. Ne može sada točno reći kolika je šteta bila tužiteljima jer to nije bio niti njegov zadatak. Pur pjena koju je tuženik koristio na krovu kad je skinuo crijep da je bila najjeftinija pur pjena te nije stavljena po pravilima struke jer u vrijeme kad je on gledao tu pur pjenu je ista već pod utjecajem vremena nestala, a kako je to naveo u svom nalazu i mišljenju. Prilikom očevida je čuo kada su tužitelji govorili da im je uslijed tih radova curila voda sa krova i navlažio se zid. Navodi da smatra, a kao ing. građevine da su izvedeni radovi ˝dno dna˝. Problemi su se pojavili odmah nakon prve kiše, odnosno tada se pojavila prva šteta u vidu vlage na zidovima. Smatra da je samo trebalo promijeniti zabatne limove da bi se sanirala ta šteta jer su isti bili dotrajali, međutim da je tuženik prilikom dogovaranja koje će radove sve izvesti napravio puno nepotrebnih stavki u troškovniku, odnosno u ugovoru, te je stoga došlo do ove situacije.

 

7.4. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

 

8. Tužitelji u svome iskazu u bitnome navode da je tuženik određene radove iz članka I. predmetnog Ugovora izvršio odnosno da je očistio i zaštitio građu protiv crvotočina, te odvezao šutu starog materijala na deponij, a i vršio je "neke" radove na krovištu kao i da su tuženik odnosno njegovi radnici radili dva do tri tjedna.  Nadalje navode da su se tuženiku obratili radi sanacije krovišta koje prokišnjava, što da isti u cijelosti nije učinio, jer tužitelji ističu kako je prokišnjavanja bilo i naknadno, tj. nakon dovršetka svih radova od strane tuženika. 

 

8.1. Tuženik je u svome iskazu naveo da je sve što piše u Ugovoru izveo, dotrajalo  je zamijenjeno te su odvezli šutu koja je bila gore. Nakon dva – tri mjeseca ga je J. S. zvao da ponovno dođe jer da mu negdje curi krov i curilo je na prozoru, ali mu nisu dali da izmijeni prozor pa je stavio traku da spriječi curenje.  Jednog dana su ga ponovno zvali da dođe nakon dvije godine što su završeni radovi i E. su mu rekli da im vrati novce na što je on rekao da će on završiti radove ako misle da nije ili da uzmu nekog drugog da završi radove i on da ću to platiti. Da su radili ujutro od 7-8 sati  do 17-17,30 sati  i da je sve radove izvršio da krov ne prokišnjava.

 

9. Kako je tijekom postupka utvrđeno, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu, izveo je građevinske radove na krovištu zgrade tužitelja, ali ih nije izveo u skladu sa ugovorom  - njegovom točkom I., nije ih izveo kvalitetno i u skladu sa pravilima struke. Stoga tužiteljima ne pripada pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja ugovora u roku određenom u ugovoru već temeljem odredbi ZOO o odgovornosti izvođača radova za nedostatke izvedenog djela. 

 

9.1. Prema odredbi čl. 609. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. U skladu sa odredbom čl.610. ZOO, kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim  uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni u primjerenom roku  (st.1. i st.2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svome izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st.3.) s tim da mu ne pripada pravo na raskid ugovora ako se radi o neznatnom nedostatku (st.4.), a u svakom slučaju naručitelju pripada pravo na naknadu štete (st.5.). Osim prava na raskid, tužiteljima kao naručiteljima ne pripada pravo na vraćanje danog u izvršenju ugovora već im, u smislu naprijed navedenih odredbi, pripada  pravo na naknadu štete, koju bi mogao činiti iznos plaćenog rada i utrošenog materijala ukoliko je riječ o takvom izvođenju radova koje ih čini neupotrebljivim u smislu odredbe čl.609. ZOO.

 

9.2. Odredbom članka 1045. st. 1. ZOO  propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

9.3. Da da bi postojala tuženikova odgovornost za utuženu štetu morale bi postojati opće pretpostavke te odgovornosti, subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, protupravnost štetne radnje te uzročna veza između štetne radnje i štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. To znači da ako nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavaka, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

 

 

9.4. Kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka D. K. izvedeni radovi su bili ˝katastrofa˝, radovi su neupotrebljivi i izvedeni radovi su ˝dno dna˝ te su tužitelji takvim izvođenjem radova pretrpjeli štetu koja je u iznosu većem od 500,00 kuna (za koji iznos je priznat trošak odvoza 1 m3 šute, a osim iznosa koji su tužitelji nesporno platili prema priznanicama i to 35.900,00 kuna za izvođenje radova). Uslijed tih radova curila je voda sa krova i navlažio se zid.

 

9.5. Obzirom da je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, detaljnom i vjerodostojnom, da su svi izvedeni radovi s obzirom na način i kvalitetu izvedbe neupotrebljivi, te da tužitelji takvim načinom izvođenja radova pretrpjeli štetu svakako u visini plaćene cijene izvedenih, a neupotrebljivih radova  (35.900,00 kuna) to tužiteljima pripada pravo na raskid ugovora u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi te pravo na naknadu štete u iznosu od 20.900,00 kuna obzirom da je u iznosu od 15.000,00 kuna, za koliko im je ranijom presudom usvojen tužbeni zahtjev, presuda postala pravomoćna, a navedeni iznos je tuženik i isplatio tužiteljima u tri rate po 5.000,00 kuna.

 

9.6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pod I. i II. obzirom da je ovaj sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14), a koji trošak je za zastupanje tužitelja valjalo priznati punomoćniku istih i to za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 30. siječnja 2017., 16. veljače 2017., 3. svibnja 2017., 5. srpnja 2017., 6. studenog 2018., 7. veljače 2022. i 21. veljače 2022.  po 1.000,00 kuna za svako ročište, za sastav žalbe od 1. rujna 2017. 1.875,00 kuna,  uvećano za 20% za zastupanje više osoba (3 tužitelja – 20%) te PDV od 25% iznosi 14.812,00 kuna, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 709,00 kuna, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 709,00 kuna, sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od  1.418,00 kuna te predujam za vještačenje u iznosu od 4.000,00 kuna što ukupno iznosi 21.648,00 kuna.  Ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na "novu presudu" obzirom da se ista prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama ne plaća kao i zahtjev za naknadom 750,00 kuna za sudsku pristojbu na tužbu obzirom da ista prema vrijednosti predmeta spora iznosi 709,00 kuna, koliko je tužiteljima i priznato.

 

U Zadru, 7. travnja 2022. godine

 

                                                                                                                                   S U D A C

 

 

                                                                                                                              Jadranka Nižić - Peroš

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

 

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.