Broj: Revr 1237/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T., OIB: ..., iz S., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženika I. I. n. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva I., O. P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-111/2016-2 od 17. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-93/2015 od 14. srpnja 2015., u sjednici održanoj 12. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 220.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 21.582,50 kuna (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odlučeno da se tužiteljici ne dosuđuje trošak žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze glede ocjene postojanja uzročno posljedične veze između bolesti koja je prouzročila smrti supruga tužiteljice i njegova rada kod tuženika, sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužiteljica, jer je drugostupanjski sud ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

Tužiteljici je za ukazati da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi smrti njezina supruga koji je bio radnik tuženika.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je suprug tužiteljice bio radnik tuženika od 1976.,

- da je od 6. veljače 2006. obavljao poslove radnog mjesta Vatrogasac u PC Z., PVP Ispostava P.,

- da je preminuo ... od zloćudne bolesti,

- da ne postoji uzročno posljedična veza između poslova koje je obavljao suprug tužiteljice i njegove bolesti.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev za naknadu štete neosnovanim iz razloga što bolest koja je prouzrokovala njegovu smrt nije u uzročno posljedičnoj vezi s radom kod tuženika., pozivom na odredbu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO), a u svezi s odredbama čl. 103. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, u daljnjem tekstu: ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 57/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, u daljnjem tekstu: ZZR).

Tužiteljica u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to sadržajno odredbe čl. 1063. ZOO, u svezi s odredbama čl. 103. st. 1. ZR i čl. 15. ZZR.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Odredbom čl. 103. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na ili u svezi s radom.

Odredbom čl. 15. ZZR propisano je da poslodavac odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti.

Slijedom navedenog, a kako je u postupku, nakon provedenog vještačenja po vještaku medicine rada, utvrđeno da bolest koja je uzrokovala smrt supruga tužiteljice nije u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim radom kod tuženika, i po ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 1063. ZOO, u svezi s odredbama čl. 103. st. 1. ZR i čl. 15. ZZR, kada su ocijenili tužbeni zahtjev za naknadu štete neosnovanim.

U reviziji tužiteljica osporavajući zakonitost drugostupanjske presude obrazlažući bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu pozivom na čl. 393. ZPP.

Zagreb, 12. veljače 2019.