Broj: Revr 387/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. C., odvjetnik u S., protiv tuženika V. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-570/2017-2 od 7. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-882/14-10 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja T. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka tuženika od 23. 10. 2014. o otkazu ugovora o radu radniku T. M. zbog skrivljenog ponašanja i Odluka tuženika od 3. 12. 2014. o zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava radnika T. M. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad i omogućiti mu obavljanje poslova sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj ... od 9. 9. 2011.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju sve troškove postupka.“

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.700,00 kn.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-882/14 od 6. ožujka 2017.“

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tuženika, da tužitelju radni odnos nije prestao i vraćanjem na rad.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na navode revidenta kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja odgovoriti da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude nižestupanjski sudovi daju valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nadalje, tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ukazuje da sud prvog stupnja nije primijenio načelo otvorenog pravosuđenja u vezi s istražnim načelom (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP) te u činjenici da je odbio izvođenje svih dokaza predloženih od strane tužitelja, uključujući i saslušanje tužitelja kao parnične stranke te da nižestupanjski sudovi unatoč pozivanju na čl. 8. ZPP nisu prilikom donošenja odluka pristupali na način da su savjesno i brižljivo ocijenili svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te da se presude temelje na arbitrarnom postupanju suda.

Na navode tužitelja valja odgovoriti da je još Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) napuštena odredba po kojoj je sud imao inkvizitorna ovlaštenja potpuno i istinito utvrditi činjenično stanje, a suglasno čl. 7. st. 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a što je ponovljeno i u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP. Zbog svega toga ovaj sud ne nalazi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom (suglasno čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP) mogla biti ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 2. ZPP na koju revident ukazuje sadržajem revizije.

Nadalje, na navode revidenta valja navesti i da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a time što u svezi takvog postupanja revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi, nižestupanjski sudovi nisu počinili postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP na koju se u reviziji ukazuje.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. rujna 2011. na radnom mjestu strojara KV, SSS,

- da se tužitelj 13. travnja 2012. ponašao na radnom mjestu tako da je voditelj C. „R.“ posumnjao da je tužitelj pod utjecajem alkohola i opijata zbog čega pozvao referenta zaštite na radu M. G. koji je upozorio tužitelja da u takvom stanju ne može obavljati radne zadatke, predložio mu odlazak u ambulantu na liječnički pregled, što je tužitelj odbio, a nakon čega ga je voditelj C. „R.“, I. P. iz radno sigurnosnih razloga udaljio s radnog mjesta,

- da je tužitelj 26. travnja 2012. došao na radno mjesto sumnjivog ponašanja (nepravilan hod, dezorijentiranost, nepovezan govor) na način i u mjeri da je dežuran strojar Ž. K. procijenio da neće moći izvršiti radne zadaće zbog čega je o tome izvijestio referenta Odsjeka zaštite na radu M. G. i pomoćnicu direktora R. J.,

- da su po dojavi Ž. K. 26. travnja 2012. na lice mjesta izašli R. J., M. G., Ž. K., J. M. (voditelj Odsjeka zaštite na radu) te radnici S. M. i Z. P. nakon čega je pomoćnica direktora R. J. naložila tužitelju odlazak na zdravstveni pregled u ovlaštenu ambulantu radi utvrđenja uzroka takvog ponašanja, što je tužitelj odbio već je sjeo u svoj osobni automobil i odvozio nekoliko krugova oko pogona-svog radnog mjesta, nakon čega je izašao iz automobila, preskočio zaštitnu ogradu i pobjegao u nepoznatom pravcu,

- da je tuženik 31. svibnja 2012. tužitelja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu u slučaju ponavljanja navedenih, sličnih ili drugih povreda obveza iz radnog odnosa,

- da je tuženik 13. studenoga 2013. izdao Uputnicu kojom upućuje tužitelja na izvanredni liječnički pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika (tužitelja) navodeći da tužitelj kao radnik radi u smjenama u crpnim stanicama, samostalno otklanja manje kvarove i zastoje uređaja i opreme na crpnim stanicama, kojom prilikom je u urinu tužitelja utvrđena prisutnost opijata morfina, kodeina i metadona,

- da je dr. D. B., spec. medicine rada 14. studenoga 2013. utvrdila da je tužitelj zdravstveno privremeno nesposoban za rad zbog pozitivnog testa na droge od 13. studenoga 2013. zbog čega je daljnju provjeru zdravstvene sposobnosti potrebno obaviti najkasnije do 13. svibnja 2014.,

- da je tužitelju 21. studenoga 2013. izvršena analiza krvi i urina tužitelja kod Kliničkog bolničkog centra S. te je utvrđena prisutnost metadona, metabolita, diazepama, nordazepama, promazina, fenotiazina i kafeina u organizmu tužitelja,

- da je voditeljica odsjeka zaštite na radu tuženika, T. S., 21. studenoga 2013. izdala uputu voditelju VCS i klorinatori I. P. i direktoru sektora tehničke operative G. P., da udalji tužitelja s radnog mjesta zbog njegove privremene zdravstvene nesposobnosti,

- da je tužitelj 22. studenoga 2013. iznio pisanu obranu kojom je priznao da je zbog bolova u predjelu kralježnice i lijeve noge konzumirao lijek B., ali da je konzumirao i M. i T. bez liječničkog odobrenja,

- da je poslodavac proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem koje je na sjednici donijelo Odluku iz koje proizlazi da tužitelja treba rasporediti na manje odgovorno radno mjesto gdje nema izravan doticaj s opasnim tvarima i strojevima.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu ocjenjujući da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa time što je unatoč zabrani uzimao sredstva ovisnosti odnosno opijate prije i tijekom rada zbog čega je tuženik imao opravdani razlog da tužitelju otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a time što tuženik odluku nije donio neposredno nakon što je saznao za kršenje obveze radnih obveza od strane tužitelja, već nakon toga, ne predstavlja pravno odlučnu činjenicu budući je odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga, kao i okolnost je li tužitelj radio poslove radnog mjesta iz ugovora o radu ili je bio privremeno raspoređen na obavljanje poslova arhivara.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika ocjenjujući da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju opravdano otkazan ugovor o radu jer je tuženik dokazao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja kao i da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj 13. travnja 2012. došao na posao pod utjecajem opijata, a na što je ukazivalo i njegovo ponašanje čime je doveo u opasnost sebe i druge radnike. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je imao sklopljeni novi ugovor o radu za radno mjesto arhivara, sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik istome otkazao nepostojeći ugovor o radu, odnosno da bi sklapanjem novog ugovora prethodni stavljen izvan snage.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Kada se otkazuje ugovor o radu na temelju čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR-a uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac mora dokazati da je upravo radnik kojem se otkazuje ugovor o radu svojim ponašanjem povrijedio odredbe Ugovora o radu, Pravilnika o radu poslodavca, Kolektivnog ugovora ili odredbe Zakona o radu, dakle, u konkretnom slučaju dokazati da je tužitelj poduzeo radnje protivne pravilima poslovanja tuženika na način kako je navedeno u Odluci o otkazu.

Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način da je uzimao sredstva ovisnosti prije i tijekom rada (tužitelj je 26. travnja 2012. odbio postupiti po nalogu nadređene osobe i testirati se na prisutnost droga u organizmu i pobjegao je s radnog mjesta), da je tuženik pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze (upozorenjem od 31. svibnja 2012.) te da je kod tužitelja nakon pisanog upozorenja poslodavca ponovno utvrđena prisutnost sredstava ovisnosti odnosno opijata u organizmu tužitelja (13. studenoga 2013. i 21. studenoga 2013.), da je poslodavac omogućio radniku da iznese pisanu obranu i proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, prema ocjeni ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, ocjenjujući da je tuženik, na kojem je teret dokaza, dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radniku tužitelju zbog skrivljenog ponašanja zbog čega se suprotna izlaganja u reviziji ukazuju neosnovanima.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 13. veljače 2019.