Broj: Revr 417/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. L., dipl. iur. zaposlena u Hrvatskom sindikatu Pošte, Z., protiv tužene H.-H. p. d.d., Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i radi vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž R-2576/16-2, od 31. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Pr-200/15-30, od 11. studenog 2016., u sjednici održanoj 19. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž R-2576/16-2, od 31. siječnja 2017. te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Pr-200/15-30, od 11. studenog 2016., i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojem je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice B. V., ..., S., broj ... od 14.03.2014.g. koju je donio tuženik H.-H. p. d.d., ..., Z., nije dopuštena, i da radni odnos tužiteljice nije prestao."

II Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z., ..., da tužiteljicu a B. V., ..., S., vrati na rad na poslove radnog mjesta "operater II" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.''.“.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), pozivajući se, kako navodi, „na sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a“ te predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijanu odluku.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revidentica se poziva na „sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a“, iz čega bi proizlazilo da pobijane odluke spori i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred nižestupanjskim sudovima. Međutim, ona takve razloge postupovnopravne naravi, protivno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, određeno ne navodi niti obrazlaže u čemu bi se sastojala konkretna povreda odredbi parničnog postupka, slijedom čega ih ovaj sud, sukladno citiranoj odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a nije mogao uzeti u razmatranje.

Sud je u pobijanoj odluci ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev, uz, u ovoj fazi postupka, bitna činjenična utvrđenja:

- da je tuženik prije donošenja pobijane odluke o otkazu, kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu za radno mjesto „Operater II“, sačinio Program zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. (dalje: Program zbrinjavanja), koji sadrži razloge zbog kojih je prestala potreba za radom radnika na radnim mjestima na kojima je utvrđen višak te vezano uz isto poštivao zakonsku obvezu savjetovanja s Glavnim radničkim vijećem, sukladno čl. 120. i 121. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR);

- da je u Diviziji mreža Grupa područje ..., Sektora upravljanja mrežom u Splitsko-dalmatinskoj županiji na radnom mjestu „Operater II“ od ukupno 342 izvršitelja utvrđen višak u odnosu na njih 60;

- da su Programom zbrinjavanja utvrđeni kriteriji koji će se primjenjivati prilikom izbora radnika, kojima će se, radi utvrđenog viška, otkazati ugovor o radu, s time da su, uz zakonske kriterije utvrđeni i dodatni kriteriji i to učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada te status branitelja Domovinskog rata;

- da je temeljem utvrđenih kriterija tuženik proveo detaljno bodovanje i izvršio komparaciju svih radnika zaposlenih na radnom mjestu „Operater II“ u Splitsko-dalmatinskoj županiji;

- da je poslodavac, postupajući sukladno odredi čl. 107. ZR-a, prednost dao dodatnim kriterijima;

- da je tuženik o višku radnika obavijestio preko 20 drugih poslodavaca u Republici Hrvatskoj, kako bi iste pokušao zaposliti;

- da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz da bi tuženik tijekom 2014. godine zapošljavao radnike na radnom mjestu „Operater II“;

- da nije odlučno što su dvije radnice – G. B. i S. T., iako uvrštene kao tehnološki višak, zadržane na poslu, jer da su one ionako ostvarile veći broj bodova od tužiteljice.

U pogledu dijela revizijskih navoda koji se iscrpljuju u tvrdnjama da nisu postojali gospodarski razlozi za utvrđivanje viška radnika niti da je postojao tehnološki višak radnika, za obrazložiti je da njima revident zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, koja u ovoj, revizijskoj fazi postupka ne mogu biti predmet razmatranja pa ti revizijski navodi nisu uzeti u obzir (arg. iz čl. 385. ZPP-a).

Međutim, osnovano revidentica ističe da nije dokazano da bi bodovanje tužiteljice, a u pogledu dodatnih kriterija bilo provedeno na valjan način, jer da prilikom toga postupka tuženik nije pojasnio način na koji je za konkretnog zaposlenika, konkretno tužiteljicu, došao do vrijednosti bodova dodatnih kriterija.

Naime, nesporno je pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u čl. 107. st. 3. ZR-a, primijeniti i dodatne kriterije; međutim, jednom određene, poslodavac ih je dužan u odnosu na svakog radnika primijeniti i razmotriti, a u slučaju spornosti dostatno pojasniti način primjene konkretnog kriterija na konkretnog radnika.

Kod činjenice da tuženik unatoč zahtjevu radničkog vijeća nije mu pružio zatraženo objašnjenje glede načina primjene kriterija kojima se tuženik rukovodio pri ocjenjivanju radnika (a niti sudu tijekom postupka, iako je učinjeno spornim), posebno što je tuženik, naknadno po izrađenom Programu zbrinjavanja, u odnosu na neke radnike primijenio nove kriterije, a na temelju kojih su oni izuzeti iz postupka otkazivanja ugovora o radu, onda je nužno zaključiti kako je postupak savjetovanja s radničkim vijećem glede Programa zbrinjavanja proveden suprotno odredbi čl. 120. ZR-a. Odnosno nameće se zaključak, da se na temelju Programa zbrinjavanja ne može ispitati pravilnost primjene spomenutih zakonskih te dodatnih kriterija, a kojima se tuženik rukovodio prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu i zavisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici osporenom odlukom.

Pri tome se ne može prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda da isključenje dviju osoba, konkretno G. B. i S. T. od primjene kriterija, tj. njihovo zadržavanje na radu nema utjecaja na dopuštenost odluke o otkazu tužiteljice, jer da one ionako imaju veći broj bodova od tužene.

To prvenstveno zbog mogućeg utjecaja gore obrazloženih nepravilnosti kod postupka bodovanja tužiteljice na eventualnu izmjenu bodova, a što dalje treba dovesti u svezi i sa osnovanim daljnjim revizijskim navodom u pogledu određivanja skupine radnika koji obavljaju iste poslove i kojih se prilikom bodovanja mora uzeti u obzir kao konkurentne tužiteljici.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju mjerodavnu usporednu skupinu radnika (prema Programu zbrinjavanja) čine „Operateri II“ u Splitsko – dalmatinskoj županiji, a nesporno je da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu „Operater II“, Divizija mreža na području Splitsko – dalmatinske županije.

Nije sporno da je tuženik (a što proizlazi i iz odgovora na tužbu, a i iz Programa zbrinjavanja u koji su sudovi izvršili uvid – konkretno, list 219.-220. spisa) međusobno usporedive radnike promatrao prema organizacijskim razinama u kojima radnici obavljaju poslove svog radnog mjesta sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H.-H. p. d.d. te sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme. Također je kao kriterij za utvrđivanje međusobno usporedivih radnika poslodavac uzeo u obzir mjesto rada na način da će međusobno usporedivi biti oni radnici koji imaju ugovor o radu sklopljen za isto mjesto rada (pojedina županija odnosno Grad Zagreb i Zagrebačka županija koji se gledaju zajedno).

Dakle, iz navedenog proizlazi da bi u konkretnom slučaju tužiteljici međusobno usporedivi radnici bili svi radnici bar u Diviziji mreža na području Splitsko-dalmatinske županije, a ne samo oni na radnom mjestu „Operater II“.

Stoga, nižestupanjski su sudovi – slijedeći pravno shvaćanje da prema Programu zbrinjavanja mjerodavnu usporednu skupinu čine radnici tuženika prema radnom mjestu, a ne prema mjestu rada, zbog pogrešnog pravnog pristupa također i u tom smislu (kao i u pogledu valjanosti tuženikovog način obrazloženja u pogledu dodatnih kriterija) – propustili raspraviti odlučne okolnosti glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je valjalo ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U ponovljenom će postupku sudovi, vezani pravnim shvaćanjem na kojemu se ovo rješenje temelji, donijeti novu, zakonitu odluku, sve sukladno čl. 394.a ZPP-a.

Zagreb, 19. veljače 2019.