Broj: Revr 47/2018-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o. iz Z., Š., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D., T. & B. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanje na rad, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1200/17-2 od 5. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-721/16-23 od 14. lipnja 2017., u sjednici održanoj 20. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom roku) od dana 18.2.2016. godine tuženika društva E. d.o.o. sa sjedištem u Z., Š., ...., OIB: ....

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu nesmetano obavljanje poslova ugovorenih Ugovorom o radu od dana 31.8.2015 godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka  o otkazu ugovora o radu od dana 18. veljače 2016. tuženika društva E. d.o.o. sa sjedištem u Z., Š., ..., OIB: ....

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje s danom 30.6.2016. godine.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju naknadu bruto plaće:

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 16.865,29 kuna, s pripadajućom kamatom koja teče od dana 16. travnja pa do isplate,

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 16.865,29 kuna, s pripadajućom kamatom koja teče od dana 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 16.865,29 kuna, s pripadajućom kamatom koja teče od dana 16. lipnja 2016.  pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 16.865,29 kuna, s pripadajućom kamatom koja teče od dana 16. srpnja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.595,87 kuna na ime naknade štete  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana 1.7.2016. godine pa do isplate i to sve u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate i sve to u roku od 8 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kn u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za daljnji iznos od 625,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Tuženik je zatražio trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega je pobijane presude moguće ispitati.

Jednako tako nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer su izvedeni dokazi po prvostupanjskom sudu brižljivo ocijenjeni i to svaki zasebno i svi dokazi zajedno, dakle u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pa je i drugostupanjski sud pravilno prihvatio takvu ocjenu izvedenih dokaza.

Nadalje, tužitelj u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 5. ZPP. Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je koristio ovlaštenje iz naprijed citirane zakonske odredbe i nije posebno obrazlagao presudu budući je prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP). Dakle, time što je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 5. ZPP, jer je postupao sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 18. veljače 2016. o otkazu tužiteljeva ugovora o radu i za vraćanjem na rad, a ukoliko sud nađe da taj zahtjev nije osnovan, tužitelj zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti predmetne odluke, sudski raskid ugovora o radu s danom 30. lipnja 2016., isplatu naknade plaće u utuženom iznosu te naknadu štete u iznosu od 50.595,87 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za otkaz tužiteljeva ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a što prema odredbi čl. 53. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Pritom se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka niti ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i to činjenicu da se radniku otkazuje zbog nezadovoljstva na probnom radu, a kako je to u konkretnom slučaju tuženik i učinio (u tom smislu i ovaj sud u Revr 25/12-2 od 17. prosinca 2015.).

Tužitelj u reviziji u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća nižestupanjske presude, kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana (st. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 20. veljače 2019.