Broj: Revr 367/2014-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz V. G., zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku u R., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva D., T. i B. u Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1003/13-2 od 19. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3805/11-23 od 27. ožujka 2013., u sjednici održanoj 20. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

              II. Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              „1. Poništava se tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od dana 09.09.2011.g. kojom se otkazuje Ugovor o radu zaključen dana 05.10.2010.g. između tužiteljice i tuženika radi obavljanja poslova Voditeljice Odjela za administraciju i računovodstveno praćenje portfelja financijske imovine (Back office) u Službi za upravljanje financijskom imovinom, Sektor za financije i kontroling te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto Voditeljice Odjela za administraciju i računovodstveno praćenje portfelja financijske imovine (Back office) u Službi za upravljanje financijskom imovinom, Sektor za financije i kontroling.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica, pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda zajedno s presudom suda prvog stupnja preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudio trošak zajedno s troškom revizije. Podredno predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući je neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije tražeći i troškove sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa tako niti ona sadržajno navedena u reviziji iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev nađen neosnovanim.

              Naime, predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi nezakonitom odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 9. rujna 2011.

              U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što je tužiteljica s obzirom na radno mjesto na kojem je radila, kao Voditeljica Odjela za administraciju i računovodstveno praćenje portfelja financijske imovine u Službi za upravljanje financijskom imovinom, Sektor za financije i kontroling, grubo kršila Pravilnik o radu tuženika pogodujući društvu A. s. d.o.o. tako da su dugovanja tog društva nisu naplaćivana čak po dvije godine. K tome tužiteljica nije obavijestila tuženika o činjenici da je sklopila brak s direktorom A. s. d.o.o.

              Zaključci nižestupanjskih sudova o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog njezinog skrivljenog ponašanja nisu dovedeni u sumnju revizijskim navodima.

              Prvostupanjski je sud utvrdio, a drugostupanjski sud prihvatio sva utvrđenja prvostupanjskog suda koja su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u postupku i kojima je utvrđeno da je tužiteljica počinila povrede zbog kojih je uslijedio otkaz, pa je utoliko pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09) kada je tužiteljici redovitim otkazom prestao radni odnos.

              Stoga ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća pravnu ocjenu drugostupanjskog suda i njegove razloge u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva zbog čega se sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na te razloge.

              Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 2. ZPP stoga će uz ovu odluku na internetskim stranicama ovog suda biti objavljena i presuda suda drugog stupnja.

              Iz navedenih je razloga zato valjalo odbiti reviziju tužiteljice i tako odlučiti kako u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

              Trošak odgovora na reviziju tuženiku nije dosuđen jer je ocijenjeno da on nije bio potreban sukladno odredbi iz čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

Zagreb, 20. veljače 2019.