Broj: Gž R-267/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, te izvjestiteljice Vesne Bjelousov i Mire Čavajde, članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tužene H. r., Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2995/2015-22 od 10. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

                            "I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz Z., …, OIB: …, koji glasi:

                            "1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju D. M. od 26. listopada 2015. koju je dao tuženik H. r., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

                            2. Nalaže se tuženiku H. r. da tužitelja D. M. vrati na njegovo radno mjesto snimatelj tona, kao i da mu naknadi trošak, sve u roku od 8 dana."

II./ Nalaže se tužitelju D. M. iz Z., …, OIB: …, da tuženiku H. r., Z., …, OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu.

U odgovoru na žalbu, tužena je osporila utemeljenost žalbenih navoda tužitelja. Predložila je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

Nema niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a, jer kada sud odbije izvođenje određenog dokaza i za to pruži valjane razloge kao što je to učinio na 6. stranici 2. odlomku pobijane presude, tada nisu povrijeđene odredbe ZPP-a.

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze kojima je utvrdio pravne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tužena dana 26. listopada 2015. godine donijela Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, jer da karticu INE za bezgotovinsko plaćanje goriva za službeno vozilo u razdoblju od studenog 2014. do listopada 2015. godine tužitelj nije koristio u tu svrhu, već je platio tom karticom 6621,89 l goriva koje u vozilo nije nikada utočeno.

Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi je li Odluka o otkazu Ugovora o radu donesena pravovremeno, te je li poslodavac imao opravdani razlog iz čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., dalje ZR).

Rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu počinje teći u trenutku kada je poslodavac saznao za osobito tešku povredu radne obveze, a to je kada je odgovorna osoba saznala za takve činjenice. U ovom slučaju je to dan 16. listopada 2015. godine kada je to saznao svjedok B. S. koji je u to vrijeme bio ravnatelj poslovanja i nadređena osoba tužitelju, tako da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 26. listopada 2015. godine donesena pravovremeno, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i utvrdio. Stoga se neosnovano žalbenim navodima upućuje na suprotno, te upućuje na kontradiktornosti koje u konkretnom slučaju u Odluci o otkazu ugovora o radu ne postoje, s obzirom da se datumi koji se navode odnose na naloge u kojima je tužitelj bio vozač službenog vozila, dok je jasno određeno razdoblje u kojem su utvrđene nepravilnosti.

Pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je tužitelj bio na godišnjem odmoru kada ga je poslodavac pozvao iznijeti obranu nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, s obzirom da se radi o prekluzivnom roku od 15 dana za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Tužitelju je mogućnost iznošenja obrane u svakom slučaju omogućena i putem zahtjeva za zaštitu prava koji je podnio.

Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na nalozima za vožnju proizlazi da je tužitelj zadužen za vozilo reg. oznake … na osnovi kojih je utvrdio datume vožnje, relacije, stanje brojila, vrijeme polaska, dolaska, a koje je vozač i potpisivao, dok je na osnovi računa po INA kartici za to vozilo utvrdio datum, vrijeme i izdavanje, a na osnovi popisa događaja položaja i kretanja vozila u sporno vrijeme, a iz kojih proizlazi da je kartica korištena u trenutku kada se vozilo nije nalazilo na benzinskoj postaji.

Pravilnom ocjenom dokaza, odnosno navedene materijalne dokumentacije tužene, te rekapitulacije tužene na str. 33. do 36. sudskog spisa proizlazi da je tužitelj na taj način u razdoblju od studenog 2014. do listopada 2015. platio INA karticom 6621,89 litara goriva koje nije nikada utočeno u službeno vozilo, te je na taj način tuženoj počinio štetu u iznosu od 63.037,19 kn.

Prvostupanjski sud je takve činjenice u bitnom utvrdio i na osnovi iskaza svjedoka B. S., D. B. i N. B., dok iskazu tužitelja pravilno nije poklonio vjeru, s obzirom da su njegove tvrdnje kako nije počinio teške povrede radne dužnosti koje mu se stavljaju na teret u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalne propise, a odluka je argumentirana i utemeljena na zakonu.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a i pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze, a takva utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Žalbeni navodi tužitelja u osnovi se svode na preocjenjivanje dokaza suprotno od onoga što je prvostupanjski sud pravilno učinio, te analizu činjenice koje bi mu mogle ići u prilog, a o čijem postojanju zaključuje na osnovi tako preocijenjenih dokaza.

S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i tužena, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Osijeku 21. veljače 2019.