Broj: Revr 1954/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženika M. B. iz O., vlasnika B. M.-trgovačkog obrta, kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u O., radi utvrđenja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1650/2014-2 od 29. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-87/2012-38 od 3. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1650/2014-2 od 29. svibnja 2014. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-87/2012-38 od 3. veljače 2014. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu sastava pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. M. iz O., ..., OIB:... koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se:

- da je dana 23. prosinca 2011.g. između tužitelja M. M. iz O., ..., OIB:... i tuženika M. B. iz O., ..., OIB:..., vlasnik B. M.-trgovački obrt, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

- da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu za poslove – dostave plina u kućanstvu uz montažu i kontrolu;

- da će tužitelj ugovorene poslove obavljati u O. i bližoj okolici;

- da tjedno radno vrijeme tužitelja iznosi uz 40 sati;

- da mjesečna bruto plaća tužitelja iznosi 4.854,00 kn bruto;

- da se pravo tužitelja na plaćeni godišnji odmor utvrđuje u skladu s odredbama Zakona o radu.

 

II/ Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika od 10. veljače 2012. godine nije dopušten i zakonit i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove koje je obavljao temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. prosinca 2011. godine.

 

III/ Nalaže se tuženiku da izvrši prijavu tužitelja nadležnim tijelima MIO i HZZO od 23. prosinca 2011. godine, te da tužitelju dostavi zakonom propisani primjerak prijave.

 

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće od 23. prosinca 2011. godine, pa do vraćanja tužitelja na posao, u iznosu od 4.854,00 kn bruto zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena do dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka od 15.625,00 kuna, sve u roku od osam dana.«

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»Žalba tužitelja djelomično je osnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. broj Pr-87/2012-38 od 3. veljače 2014. u odnosu na glavni tužbeni zahtjev a preinačava rješenje o trošku postupka sadržanom u presudi tako da isto sada glasi:

 

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno iste preinači na način da u cijelosti prihvati  tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući navedenu presudu ovaj sud je utvrdio da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući presuda nema jasne razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni međusobno su proturječni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme; zahtjev da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 10. veljače 2012., te da se naloži tuženiku da tužitelj izvrši prijavu tužitelja nadležnim tijelima MIO i HZZO-a, kao i da mu naknadi plaću za razdoblje od 23. prosinca do vraćanja tužitelja na posao.

 

Sudovi prvog i drugog stupnja odbili su tužbeni zahtjev navodeći kako iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da volja tuženika nije bila da s tuženikom sklopi ugovor o radu, već da isti sklopi usmeni dogovor oko pripremanja za rad, te da je tužitelj s tuženikom dogovorio dnevnicu od 200,00 kn po danu za obavljeni rad, što bi po ocjeni sudova imalo obilježje ugovora o djelu, a ne ugovora o radu.

 

S takvim shvaćanjem suda prvog stupnja za sada se ne slaže ovaj revizijski sud.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj u razdoblju od 23. prosinca 2011. do 10. veljače 2012. obavljao poslove iz djelatnosti tuženika – dostava plina u kućanstva, unos, montažu i kontrolu;

 

- da je po prijavi tužitelja od 3. svibnja 2012. Državni inspektorat Područne jedinice Osijek, Odjel za nadzor, izvršio inspekcijski nadzor, u kojem je utvrdio povrede propisa iz čl. 12. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 – dalje: ZR), te čl. 4. podst. 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 116/08, 123/08, 49/11).

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZR ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Prema st. 2. istog članka propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje valjanosti tog ugovora. Prema st. 3. istog članka ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.

 

U konkretnom slučaju utvrđeno je da tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.

 

Također je utvrđeno da je tužitelj presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-10/80-12 od 6. veljače 2003. oglašen krivim zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 129. st. 2. KZ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca uz primjenu uvjetne osude.

 

Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Osijeku poslovni broj Pp 16 J-280/2012-13 od 28. svibnja 2012. utvrđeno je da je tužitelj oglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iz razloga što je tužitelj M. B. (tuženika) više puta udario zatvorenim dijelom šake u predjelu lica i to 10. veljače 2012., kada mu je tužitelj pokazao rješenje o novčanoj kazni za prekršaj koji je počinio vozilom prilikom obavljanja posla.

 

Nadalje, sudovi smatraju da nije došlo do sklapanja ugovora o radu jer tužitelj nije ishodio liječnički nalaz tzv. ADR da može samostalno raditi s opasnim tvarima i da nije bio osposobljen za rad na siguran način. Također smatraju da je tužbeni zahtjev nepravilno postavljen jer je valjalo u konkretnom slučaju postaviti tužbu na utvrđenje postojanja radnog odnosa, a ne na utvrđenje sadržaja samog ugovora o radu.

 

Za sada su nejasni razlozi sudova prvog i drugog stupnja da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor na neodređeno vrijeme, već da je sklopljen ugovor o djelu.

 

Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZR radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Prema st. 2. ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

 

Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

Ugovor o djelu razlikuje se od ugovora o radu. Naime, ugovor o djelu podrazumijeva preuzimanje obveze izrade ili popravka neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., uz obvezu naručitelja da izvođaču za to plati naknadu. Ugovor o radu trajni je obvezni odnos, na neodređeno ili određeno vrijeme, podrazumijeva osobni rad zaposlenika prema uputama poslodavca, a poslodavac mu je za obavljeni rad obavezan isplatiti plaću.

 

Nejasno je kako su sudovi na temelju činjenica utvrđenih u postupku zaključili da su u konkretnom slučaju tuženik i tužitelj sklopili ugovor o djelu, a ne smatra se da su sklopili ugovor o radu, te razlozi koji su dani u presudi su nedostatni, nejasni i time je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

S obzirom da sada nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost presude u pogledu utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu, nemoguće je ispitati pravilnost presude u pogledu dopuštenosti otkaza ugovora o radu.

 

Podredno se napominje da je pravilno drugostupanjski sud zauzeo stav da se prema odredbi čl. 187. ZPP ne može podnijeti tužba na utvrđenje sadržaja samog ugovora o radu, kako je to zatražio tužitelj.

 

Prema odredbi čl. 2. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

 

S obzirom da je u postupku stavljen zahtjev na utvrđenje da je sklopljen ugovor o radu, sud je imao ovlasti u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prihvatiti dio tužbenog zahtjeva, a ostali odbiti ili odbaciti, ovisno o podobnosti za postupanje.

 

Kako se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke, te dati jasne i valjane razloge u pogledu odlučnih činjenica, te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Zagreb, 26. veljače 2019.