Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Put Supavla 1.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke
Nataše Brajević, u upravom sporu tužiteljice M. S., OIB: ….,
P. .., Z., zastupana po opunomoćeniku J. K., odvjetniku u
D., V. …, protiv tuženika pod 1. Dubrovačko-neretvanske županije,
OIB: …, Upravni odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Vukovarska
16, Dubrovnik i pod 2. Općina Konavle, OIB: …, Upravni odjel za prostorno
planiranje i zaštitu okoliša, Cavtat, dana 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika pod 1.
Dubrovačko-neretvanske županije, OIB: .., Upravni odjel za zaštitu
okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-03/21-02/08, Urbroj: 2117/1-09/5-21-2,
od 16. kolovoza 2021. te za poništenje rješenja tuženika pod 2. Klasa: UP/I-363-01/19
04/29, Urbroj: 2117/02-06/1-21-4, od 15. siječnja 2021.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tuženika pod 2. Općina Konavle, OIB:
.., Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni
odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-03/21-02/08, Urbroj:
2117/1-09/5-21-2, od 16. kolovoza 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice
izjavljena protiv rješenja Općine Konavle, Upravnog odjela za prostorno uređenje i
zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-01/19-04/29, Urbroj: 2117/02-06/1-21-4, od 15.
siječnja 2021., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev M. S. (ovdje tužiteljice),
investitora izgradnje višeobiteljske stambene zgrade (S+P), na čest. zem. 720/10 (s.i.),
odnosno na k.č.729/20 (n.i.) k.o. C., za povrat razlike uplaćenog komunalnog

2 Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

doprinosa po rješenju o komunalnom doprinosu, Klasa: UP/I-363-01/09-02/74 i
Rješenju Klasa: UP/I-363-01/09-02/75 od 21. prosinca 2009.

2.Tužiteljica citirana rješenja pobija iz svih zakonom propisanih razloga. U tužbi
se naime navodi da je kao razlog odbijanja žalbe, u obrazloženju Rješenja, naveden
članak 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu, ,,kojim nije propisan povrat
komunalnog doprinosa već samo uračunavanje istog u novi obračun komunalnog
doprinosa, koji se obračunava temeljem novog akta za gradnju, žaliteljica nema pravo
na povrat već plaćenog komunalnog doprinosa već samo na uračunavanje istog u novi
obračun komunalnog doprinosa a što je i uračunato, te je stoga i žalbeni prigovor u
tom pogledu neosnovan." Takvo pravno stajalište drugostupanjskog tijela, kao i
prvostupanjskog, tužiteljica da drži pogrešnim. Nadalje, u tužbi se navodi da je
odredbom članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se plaćeni
komunalni doprinos za građenje građevine na temelju građevne dozvole ili drugog akta
za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije ni započeto, uračunava kao plaćeni
dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na
području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog
doprinosa odnosno investitor, međutim, u tom Zakonu da ne stoji niti da to znači da se
više plaćeni komunalni doprinos u tom slučaju ne vraća, ako to zatraži obveznik
komunalnog doprinosa odnosno investitor, a u ovom slučaju tužiteljica da je baš to
zatražila. Tužiteljica da je po Građevnoj dozvoli koja je prestala važiti jer građenje nije
ni započeto platila Općini Konavle na ime komunalnog doprinosa iznos od 112.213,60
kn, a po novoj građevnoj dozvoli da joj je uračunato 34.273,60 kn ranijeg plaćenog
doprinosa, dok da joj je uskraćeno vraćanje razlike između ta dva iznosa od 77.940,00
kuna, za koji iznos da se Općina Konavle neosnovano obogatila odnosno da ga je
neosnovano stekla. Stoga da je tužiteljica zatražila vraćanje tog iznosa, a što da je
Općina Konavle odbila učiniti, a koju da je odluku potvrdilo i drugostupanjsko tijelo iz
navedenih razloga. U međuvremenu tužiteljica da je izgradila svoju zgradu po novom
aktu za građenje te da joj predstoji tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole.
Nadalje se ističe da jednako kao što bi Općina Konavle, u slučaju da je iznos
komunalnog doprinosa po novom aktu za građenje bio veći od ranije plaćenog,
naplatila razliku, tako da je dužna i u slučaju kada je iznos ranije plaćenog komunalnog
doprinosa bio veći, razliku trebala vratiti investitoru odnosno tužiteljici. U ovom slučaju
za pravilnu odluku da je od značaja članak ZOO 1111. Zakona o obveznim odnosima,
kojim je propisano vraćanje onoga što je stečeno bez osnove ili ako je osnova kasnije
otpala ili ako se nije ostvarila. U predmetnom slučaju da se upravo o tome radi, što da
je tuženo upravno tijelo jednako kao i prvostupanjsko potpuno zanemarilo kod
odlučivanja o zahtjevu tužiteljice. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim
zahtjevom traži da se poništi citirano rješenje tuženika kao i citirano rješenje
prvostupanjskog tijela te da tužena pod 2. bude obvezana na ime povrata više
uplaćenog komunalnog doprinosa isplatiti joj iznos od 77.940,00 kuna sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama. Zatražila je i da se tuženicima naloži da joj naknade
troškove spora.

3.Tuženik pod 1. Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za zaštitu
okoliša i komunalne poslove u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da
ustraje u pobijanom rješenju te ističe razloge iz istog s prijedlogom da se tužba odbije
kao neosnovana.

4.Tužiteljica se nije očitovala na navedeni odgovor na tužbu, koji joj je uredno dostavljen putem njenog opunomoćenika.

5.U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je

3 Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih
pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.Iz navoda tužbe, obrazloženja pobijanog rješenja odnosno iz podataka spisa
dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi, te među strankama nije sporno,
-da je sukladno odredbi članka 120. stavak 3. točka 2. Zakona o gradnji
(„Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju
Dubrovačko-neretvanske županije, Sjedište u Dubrovniku, dostavio prvostupanjskom
tijelu Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/17-01/228 Urbroj: 2117/1-23/1-2-19-8
od 30. siječnja 2019. kojom je tužiteljici dozvoljeno građenje više obiteljske stambene
građevine, građenje pomoćne građevine (bazena) i građevine pripadajuće bazenske
tehnike sve na novoformiranoj građevnoj čestici, oznake čest. zem. 720/10 tj. kat. čest.
729/20 k.o. C., površine 880,0 m², formiranoj od čest. zem. 718/14, 718/16,
720/10, 720/12, 720/13 (s.i.), tj. kat. čest. 729/22, 729/19, 729/20 i dijela 730/1 (n.i.)
k.o. C.;

-da je temeljem odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o
komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Konavle, broj: 07/09) prvostupanjsko
tijelo donijelo rješenje, Klasa: UP/I-363-03/19-04/29 Urbroj: 2117/02-06/1-19-2 od 18.
ožujka 2019. kojim je tužiteljici, investitorici izgradnje više obiteljske stambene zgrade
(S+P) na čest. zem. 720/10 (s.i.) odnosno na k.č. 729/20 (n.i.) k.o. C., utvrdilo da
je dužna na ime komunalnog doprinosa uplatiti u korist Općine Konavle iznos od

34.273,60 kn;

-da je protiv navedenog rješenju o komunalnom doprinosu tužiteljica izjavila
žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj nije omogućeno da sudjeluje u postupku, da je
temeljem akata za gradnju koji su tijekom 2009. godine izdane za gradnju lamele A i
B uplatila ukupno 112.213,60 kn, no, da po izdanim aktima za gradnju nije postupila
te da su ista prestali važiti, odnosno da su zamijenjeni su Građevinskom dozvolom
izdanom 30. siječnja 2019. a temeljem koje da je i donijeto prethodno navedeno
rješenje o komunalnom doprinosu te je zatražila da joj se sukladno članku 87. i 89.
Zakona o komunalnom gospodarstvu izvrši povrat više plaćenog iznosa od 77.940,00
kn te da je posebnim zahtjevom od 12. listopada 2020. zatražila isplatu navedene
razlike;

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po žalbi tužiteljice donijelo rješenje
Klasa: UP/I-363-01/19-04/29 Urbroj: 2117/02-06/1-21-3 od 15. siječnja 2021. kojim je
zamijenilo rješenje, Klasa: UP/I-363-03/19-04/29 Ur.broj: 2117/02-06/1-19-2 od 18.
ožujka 2019. te donijelo novo kojim je odredilo tužiteljici obvezu plaćanja komunalnog
doprinosa za predmetnu zgradu u iznosu od 34.273,60 kn te utvrdilo da je taj iznos već
plaćen;

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužiteljice za povrat više
uplaćenih sredstava komunalnog doprinosa donijelo rješenje Klasa: UP/I-363-01/19
04/29, Urbroj: 2117/02-06/1-21-4, od 15. siječnja 2021., kojim je odbijen zahtjev
tužiteljice, investitora izgradnje višeobiteljske stambene zgrade (S+P), na čest. zem.
720/10 (s.i.), odnosno na k.č.729/20 (n.i.) k.o. C., za povrat razlike uplaćenog
komunalnog doprinosa po rješenju o komunalnom doprinosu, Klasa: UP/I-363-01/09-
02/74 i rješenju Klasa: UP/I-363-01/09-02/75 od 21. prosinca 2009.;

-da je tužiteljica na navedeno rješenje izjavila žalbu, koja je pobijanim rješenjem
tuženika 16. kolovoza 2021. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja
Klasa: UP/I-363-01/19 04/29, Urbroj: 2117/02-06/1-21-4, od 15. siječnja 2021.
7.Sporna je zakonitost navedenih rješenja.

4 Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

8.S obzirom na podatke spisa predmeta odnosno prednja nesporna utvrđenja,
po ocjeni ovog suda, osporena rješenja su pravilna i zakonita, dok tužbeni prigovori
nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
9.Naime, odredbom članka 87. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne
novine“ broj 68/2018, 110/2018, 32/2020) propisano je da će upravno tijelo izmijenit
po službenoj dužnosti ili po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno
investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako
izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji
utječe na obračun komunalnom doprinosa (stavak 1.). Rješenjem o izmjeni rješenja o
komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. tog članka obračunat će se komunalni
doprinos prema izmijenjenim podacima i odrediti plaćanje odnosno povrat razlike
komunalnog doprinosa u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u skladu s kojom
je rješenje o komunalnom doprinosu doneseno (stavak 2.). Obveznik komunalnog
doprinosa odnosno investitor u slučaju iz odredbe stavka 1. i 2. tog članka nema pravo
na kamatu od dana uplate komunalnog doprinosa do dana određenog rješenjem za
povrat doprinosa (stavak 3.).

10.Nadalje, odredbom članka 88. Zakona o komunalnom gospodarstvu
propisano je da će upravno tijelo poništiti po zahtjevu obveznika komunalnog
doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom
doprinosu ako je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje oglašen ništavim
ili poništen bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora (stavak 1.). Rješenjem o
poništavanju rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. tog članka
odrediti će se i povrat uplaćenog komunalnog doprinosa u roku koji ne može biti dulji
od dvije godine od dana izvršnosti rješenja (stavak 2.). Obveznik Komunalnog
doprinosa odnosno investitor u slučaju iz odredbe stavka 1. i 2. tog članka nema pravo
na kamatu od dana uplate komunalnog doprinosa do dana određenog za povrat
doprinosa (stavak 3.).

11.Odredbom članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se
iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske
dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije
započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na
zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa
koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne
samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor
(stavak 1.). Obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor nema pravo na
kamatu za iznos koji je uplaćen niti na kamatu na iznos koji se uračunava kao plaćeni
dio komunalnog doprinosa kojim se plaća građenje na istom ili drugom zemljištu
(stavak 2.).

12.Polazeći od citiranih zakonskih odredbi te prednjih nespornih utvrđenja, a
posebno od činjenice da potvrde na glavni projekt (Klasa: 360-02/11-03/57 Urbroj:
2117/1-23/6-1-12-15 od 27. rujna 2012. za gradnju lamele A i Klasa: 360-02/11-03/58
Urbroj: 2117/1-23/6-1-12-15 od 27. rujna 2012. za gradnju lamele B) nisu izmijenjene,
da gradnja objekata nije započeta u propisanom roku odnosno da su potvrde prestale
važiti jer po njima nije postupljeno u zakonskom roku te da je donijeta nova
Građevinska dozvola , Klasa: UP/I-361-03/17-01/228 Urbroj: 2117/1-23/1-2-19-8 od

30. siječnja 2019., to, po ocjeni ovoga suda, tuženik pod 1. Dubrovačko-neretvanska
županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove, pravilno pobijanim
rješenjem potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje koje prihvaća
i ovaj sud, da, u bitnome, odredbom članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu
nije propisan povrat komunalnog doprinosa već samo uračunavanje istog u novi

5 Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

obračun komunalnog doprinosa, radi čega tužiteljica nema pravo na povrat plaćenog
komunalnog doprinosa već samo na uračunavanje istog u novi obračun komunalnog
doprinosa a što joj je, nesporno, i uračunato.

13. Obzirom da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne regulira pitanje povrata
komunalnog doprinosa već samo uračunavanje istog u novi obračun komunalnog
doprinosa, kako što je to učinjeno u konkretnom slučaju, tužiteljica tužbenim navodima,
a koji su u bitnom istvojetni navodima tužiteljice iznesenim tijekom upravnog postupka,
po ocijeni ovog suda, nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja u predmetnom
upravnom postupku odnosno utvrđenja tuženika pod 1. Dubrovačko-neretvanske
županije, Upravni odjel za zaštitu okoliša i komunalne poslove, iznesena u
obrazloženju osporenog rješenja pa prigovore tužiteljice ovaj sud ne nalazi osnovanim
niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14.U svemu izloženom, osporena rješenja su zakonita, u upravnom postupku
nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari,
činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni
propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128.
stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje
sud pazi po službenoj dužnosti.

15.Stoga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev
tužiteljice za poništenje pobijanih rješenja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno
presuditi kao u izreci ove presude.

16.Tužba u odnosu na tuženika pod 1. nije dopuštena.

17.Naime, prema odredbi članka 3. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena
zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili
pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno
izjaviti redovni pravni lijek, dok prema članku 18. istog zakona tuženik je javnopravno
tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo
postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

18.Člankom 18. ZUS-a je propisan krug osoba koje mogu biti tuženik u
upravnom sporu. Tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, po pravnom shvaćanju ovog
suda, upravni spor, kada se pokreće protiv pojedinačne odluke, može se pokrenuti, u
pravilu, protiv upravnog tijela koje je takvu odluku donijelo u drugom stupnju, a iznimno,
protiv upravnog tijela koje je pojedinačnu odluku donijelo u prvom stupnju samo ako
protiv odluke toga tijela nije dopuštena žalba, što ovdje nije slučaj.

19.Slijedom navedenog, a budući u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke
za vođenje upravnog spora u odnosu na tuženika pod 2. Općinu Konavle, Upravni odjel
za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, dakle prvostupanjskog upravnog tijela, valjalo
je, na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZUS-a, odbaciti tužbu u tom dijelu kao
nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci rješenja.

20.Odluka o troškovima spora je izostala obzirom da isti nije popisan.

U Splitu, 30. ožujka 2022.

S U T K I NJ A

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, pisano, u roku od 15 dana od dana
dostave presude.

6 Poslovni broj: 18 UsI-3095/21-4

DNA:

-opunomoćeniku tužiteljice J. K., odvjetniku u D., V. ...
-tuženiku Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša i
komunalne poslove, Vukovarska 16, Dubrovnik

-u spis.

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana