Broj: Revr 312/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T., OIB ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., protiv tuženika U. l. C. d.o.o., OIB ..., iz Z., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-206/15 od 6. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-632/14 od 14. svibnja 2015., u sjednici održanoj 27. veljače 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2011., naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na obavljanje poslova voditelja u poslovnici u S., sve sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2007., kao i anexima ugovora o radu odnosno na obavljanje drugih odgovarajućih poslova, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 497.999,47 kn s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 131.775,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 93.130,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj iz revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revident bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP dovodi u vezi s povredama odredaba čl. 373.a, čl. 366. st. 2. ZPP odnosno čl. 373.b. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

Navedene povrede, smatra revident, počinjene su jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda razlikuje od one koju je dao prvostupanjski sud stoga je drugostupanjski sud trebao sukladno čl. 366. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu presudu ili izvesti dokaze prema čl. 373.b ZPP pred drugostupanjskim sudom, umjesto primjene čl. 373.a ZPP koja je dovela drugostupanjski sud do pogrešne ocjene dokaza.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je imao pravo iskoristiti ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP i ocijeniti izvedene dokaze u spisu primjenjujući čl. 8. ZPP.

 

Prema ocjeni ovog suda ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene čl. 8. ZPP stoga revizijskim navodima ocjena dokaza izvedena po drugostupanjskom sudu, nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud obzirom da je, sukladno ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, imao pravo utvrditi činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu te ocijeniti dokaze i utvrditi drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, nije morao, kako ustraje revident ukinuti pobijanu presudu sukladno čl. 366. st. 2. ZPP, već je zaključivši da je tužbeni zahtjev neosnovan imao ovlaštenje preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

 

Slijedom iznesenog neosnovani su navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8., čl. 373.a i čl. 366. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za povratak na rad i isplatu naknade plaće.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2007. kojim je u članku 2. ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove voditelja Poslovnice u S., unutar Sektora prodaje – maloprodaje, kao i sve s time povezane pripremne i završne poslove, te će postupati prema uputama i nalozima poslodavca,

 

- da je odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2011. tužitelju otkazan ugovor o radu s pripadajućim aneksima,

 

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je utvrđeno da su radnici u poslovnici u S. krivotvorili dokumentaciju koja se koristi u najbitnijim i svakodnevnim poslovnim procesima poslodavca, jer da je poslodavac utvrdio da su isti u postupku dobivanja odobrenja za plaćanje kupoprodajne cijene dobavljačima za objekte leasinga, dostavljali krivotvorenu dokumentaciju, s ciljem dovođenja u zabludu zaposlenika poslodavca koji izvršavaju kontrolu, kako se ne bi uočili nedostaci na dokumentaciji koji bi mogli rezultirati neizvršenjem plaćanja, a da se radilo o krivotvorenju preslika instrumenata osiguranja plaćanja, stoga poslodavac nema valjane instrumente osiguranja potraživanja po tim ugovorima o leasingu, a postoji opasnost i da će nastati šteta u slučaju ako će poslodavac imati potrebu za naplatu potraživanja putem predmetnih instrumenata osiguranja,

 

- da iz odluke o izvanrednom otkazu proizlazi zaključak tuženika da je tužitelj imao saznanja o navedenim radnjama zaposlenika poslovnice u S., te da nije ništa učinio da se to spriječi,

 

- da je navedene nepravilnosti poslodavac utvrdio 17. ožujka 2011. te je zbog istih izgubio povjerenje u tužitelja i donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

- da je protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2011. tužitelj podnio u zakonskom roku, zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio,

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da njegovo radno mjesto nije obuhvaćalo kontrolu plaćanja objekta leasinga, već da su referenti prikupljali dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o leasingu i nakon toga pribavljali zadužnice, odnosno sredstava osiguranja, da nikada nije dobio podatak da je postojala neka krivotvorena kopija zadužnica, a kontrolu plaćanja da je cijelo vrijeme vodio Odjel kontrole plaćanja u Z.,

 

- da je zakonski zastupnik tuženika E. P. K. u iskazu opisao da su se prilikom kontrole od 17. ožujka 2011. u poslovnici u S. utvrdile nepravilnosti koje su upućivale na krivotvorenje dokumentacije i to interno od zaposlenika tuženika, da se utvrdilo da nedostaje dio dokumentacije, na temelju čega je izvršeno plaćanje, da se kopirao potpis s jednog ugovora na drugi, žig s jednog dokumenta na drugi, da su nedostajali ugovori i zadužnice, da je tuženik zaključio da se radi o kršenju osnovne procedure kojom je garantirana opstojnost rada tuženika, a radi čega je izgubio povjerenje u tužitelja, kao voditelja poslovnice,

 

- da iz iskaza V. J., D. F. i J. B., djelatnika u poslovnici u S., proizlazi da su referenti prikupljali instrumente osiguranja plaćanja, provjeravali njihov sadržaj i ovjeravali istinitost sadržaja svojim potpisom, sve prije slanja Odjelu kontrole plaćanja u Z., a tužitelj da je dolazio u doticaj s ovim dokumentima jednom mjesečno, i to kad bi ih dostavio tuženiku u Z,

 

- da su navedeni svjedoci iskazali da nemaju saznanja o krivotvorenju dokumentacije, a u slučaju krivotvorenja instrumenata osiguranja, referenti, niti voditelj poslovnice ne mogu imati koristi,

 

- da iz iskaza J. B., djelatnika poslovnice u S., proizlazi da je pristao na sporazumni raskid ugovora o radu, misleći da će tako lakše doći do novog posla, a djelatnik D. F. je naveo da su direktori tuženika došli na prepad u S., da su prijetili kaznenim progonom, a on da se kao pojedinac nije mogao suprotstaviti velikom sistemu te da je iz tog razloga prihvatio sporazumni raskid ugovora o radu,

 

- da su svjedoci B. D. i M. J., djelatnici tuženika, naveli kako su u razgovoru sa Z. V., djelatnicom tuženika koja je iz S. prebačena na rad u Z., saznali da su se krivotvorili potpisi na dokumentaciju u S. i da je voditelj poslovnice u S., odnosno tužitelj znao za navedene nepravilnosti u radu,

 

- da iz potpisane izjave Z. V. od 21. ožujka 2011. proizlazi da su se krivotvorili potpisi na aneksima, da je postojala knjiga (tzv.„crna knjiga“) s potpisima i pečatima klijenata, da ako je primjerice napravljena greška u ugovoru, izmijenila bi se prva stranica ugovora, krivotvorio se potpis na prvoj stranici i poslalo na plaćanje, a naknadno bi se ishodio ponovni potpis klijenta, te da joj je tužitelj prije odlaska u Z. rekao da ne smije govoriti o stvarima koje se događaju u S,

 

- da iz iskaza koji je Z. V. dala tijekom sudskog postupka proizlazi da je predmetnu izjavu, kojom je teretila djelatnike i voditelja poslovnice u S., sačinila jer su joj nadređeni prijetili da će je kazneno prijaviti zbog povreda Pravilnika o radu, zastrašivali je otkazom, kao i da su joj sugerirali što će napisati, pa je to i napisala, ali da pisana izjava nije istinita, te da nije imala informacije o tome da bi tužitelj, bio odgovoran za bilo kakvu nepravilnost u radu poslovnice u S.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da nepravilnosti u radu zaposlenika kojima je tužitelj bio nadređen nisu dokazane na nedvojben način, a niti je dokazano da je tužitelj imao saznanja o eventualnim nepravilnostima. Okolnost što su radnici priznali nepravilnosti i potpisali sporazumne raskide ugovora o radu, po mišljenju prvostupanjskog suda, nije od značaja i ne ukazuju na tužiteljevu odgovornost za povrede radne obveze koju mu tuženik stavlja na teret. S druge strane, svjedoci koji su proveli postupak otkazivanja su, po ocjeni prvostupanjskog suda, zainteresirani za ishod postupka u korist tuženika te u tom kontekstu valja cijeniti njihove iskaze. Prvostupanjski sud je zaključio da iako u pisanoj izjavi Z. V. stoji da joj je tužitelj, u nekoliko navrata "napomenuo da ne smije govoriti o stvarima koje se dešavaju u S.", iz njena uvjerljiva kazivanja, na koje je nakon upozorenja na posljedice, prisegla pred sudom proizlazi kako je pisanu izjavu sačinila na nagovor nadređenih. Prvostupanjski sud je ocijenio da nije dokazano da je tužitelj znao da su radnici u poslovnici u S. krivotvorili dokumente koji se koriste u poslovnim procesima tuženika slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, stoga je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP, uz obrazloženje:

 

- da je u postupku dokazano da su počinjene nepravilnosti, odnosno prepravljanja i krivotvorenja od djelatnika u poslovnici u S. jer su u podnesku tuženika od 11. srpnja 2012. nabrojeni i dokumentirani predmeti u kojima su djelatnici poslovnice u S. nepravilno postupali (prepravljali zadužnice tako da su korektorom izbrisali jedan i upisali drugi broj, da su korektorom ispravljali adrese na zadužnici, da su na zadužnicu vlasnika koja nije potpisana prekopirali potpis sa zadužnice obrta, da je žig dobavljača na zapisniku o primopredaji objekta leasinga kopiran s računa dobavljača, da su žigovi na zapisniku od dobavljača kopirani sa ponude i drugo), osim toga svjedok D. F., bivši zaposlenik u poslovnici u S., priznao je da je ispravljao zadužnice stoga je drugostupanjski sud istaknuo da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da u poslovnici u S. nisu dokazane nepravilnosti u poslovanju od strane referenata već je ocijenio da je tuženik dokazao niz nepravilnosti u postupanju djelatnika u poslovnici u S., kojima je bio nadređen tužitelj,

 

- da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da nije od značenja što su radnici koji su bili prozvani za navedene nepravilnosti prihvatili sporazumne raskide ugovora o radu s tuženikom, već je drugostupanjski sud, uz utvrđenje da je jedan radnik i priznao ispravljanje zadužnice ocijenio da radnici tuženika B. P., J. B. i D. F. ne bi prihvatili sporazumne raskide ugovora o radu da se nisu smatrali odgovornim za ono za što ih se teretilo,

 

- da ne može prihvatiti ocjenu prvostupanjskog suda da je iskaz Z. V. koji je dala tijekom postupka pred sudom istinit, dok je pisanu izjavu Z. V. od 11. srpnja 2012. prvostupanjski sud ocijenio neistinom samo zato jer je Z. V. iskazala da je izjavu sačinila pod prijetnjom nadređenih,

 

- da je drugostupanjski sud ocijenio da je pisana izjava Z. V. od 21. ožujka 2011. u kojoj je ukazala na sustavno i organizirano kršenje procedure u poslovnici u S. (njenu izjavu je potvrdila i kontrola tuženika što je dokumentirano podneskom tuženika od 11. srpnja 2012.), te da je u pisanoj izjavi potvrdila da je tužitelj znao za sve nepravilnosti u poslovnici i dopuštao ih, uvjerljiva, dok je iskaz Z. V. dat tijekom prvostupanjskog postupka ocijenio kao neuvjerljiv i proturječan pisanoj izjavi,

 

zaključio da je tužitelj znao za nepravilnosti u obavljanju poslova od strane djelatnika u poslovnici, a da je kao voditelj poslovnice bio odgovoran za zakonito obavljanje poslova od strane zaposlenika stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je opravdana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, dalje: ZR) i preinačio je prvostupanjsku presudu odbivši zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

Revident ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu sukladno čl. 111. st. 2. ZR.

 

Prema čl. 111. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je tužitelju bilo omogućeno da iznese obranu jer je obavio razgovor s nadređenima.

 

Tužitelj u reviziji ustraje da mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane u smislu čl. 116. Pravilnika tuženika prema kojem prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, Uprava odnosno osoba koju ona ovlasti dužna je omogućiti radniku da iznese svoju obranu. Revident ističe da je Pravilnikom tuženika proširena i pooštrena zakonska procedura koja poslodavca obvezuje radniku omogućiti davanje obrane u slučaju otkazivanja uzrokovanog radom radnika, te je propisan i postupak davanja obrane radnika, kao i postupanje poslodavca kada radnik obranu iznese stoga je smatra revident, tuženik bio obvezan postupiti po svom Pravilniku o radu te tužitelju omogućiti iznošenje obrane sukladno Pravilniku.

 

Obzirom da je u pobijanoj presudi sud utvrdio da je tužitelju bilo omogućeno da iznese obranu, navodi tužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer postupak iznošenja obrane i postupanje poslodavca nisu učinjeni po Pravilniku tuženika, su neodlučni navodi, obzirom da se ne radi o povredi koja bi utjecale na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.

 

Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 27. veljače 2019.