Broj: Revr 336/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. P., OIB: …, iz K., zastupane po punomoćnicama D. K. i J. P., odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i J. P. u R., protiv tuženika P. d.d., OIB: …, R., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u R., radi ostvarivanja zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-43/2017-2 od 16. studenog 2017. kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-282/15-30 od 28. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da zbog nezakonite odluke o otkazu od 3. studenog 2010. radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka 1. izreke), naređeno je tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala kao direktor Službe za razvoj tržišta, odnosno na poslove koji su navedenom poslu odgovarajući, odnosno na neke druge poslove za koje je tužiteljica obrazovana ili osposobljena (točka 2. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 616.287,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose (na 13.397,56 kn mjesečno) kako je pobliže određeno pod točkom 3. izreke, dok je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Nadalje, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je zahtijevao da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom odlaska tužiteljice u prijevremenu mirovinu, dakle s danom 10. siječnja 2012.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika pa je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je:

1) prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da zbog nezakonite odluke o otkazu od 3. studenoga 2010. radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka 1.),

2) prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala kao direktor Službe za razvoj tržišta, odnosno na poslove koji su navedenom poslu odgovarajući, odnosno na neke druge poslove za koje je tužiteljica obrazovana ili osposobljena (točka 2.),

3) prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 616.287,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u izreci presude pod točkom 3.,

4) odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom odlaska tužiteljice u prijevremenu mirovinu tj. s danom 10. siječnja 2012. (točka 4. izreke). (točka I. izreke).

Zatim je drugostupanjskom presudom djelomično prihvaćena kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice pa je presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke 3. izreke:

1) preinačena u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice da joj tuženik u roku od 8 dana isplati naknadu plaće u mjesečnim iznosima od po 13.397,56 kn za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 21. listopada 2016., sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos dopijeva sedmog dana idućeg mjeseca za potraživanje iz prethodnog mjeseca, sve do isplate, na način da je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je

2) potvrđena u preostalom odbijajućem dijelu točke 3. izreke, a koji se odnosi na isplatu naknade plaće u mjesečnom iznosu od 13.397,56 kuna za razdoblje od 22. listopada 2016. pa ubuduće (točka II. izreke).

Nadalje, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki 5. izreke presude suda prvog stupnja te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 42.371,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2016. do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg zatraženog troška (točka III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se prihvati protutužbeni zahtjev i odredi sudski raskid ugovora o radu te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (članak 386. ZPP). U reviziji uopće nisu obrazloženi razlozi u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva, već samo razlozi koji se odnose na protutužbeni zahtjev pa je na temelju članka 386. ZPP-a sud jedino njih i uzeo u obzir.

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad i zahtjev za isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 629.685,32 kn (od siječnja 2012. pa do vraćanja na posao) te protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom odlaska tužiteljice u prijevremenu starosnu mirovinu 10. siječnja 2012.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktora Službe za razvoj tržišta na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. ožujka 2010., da je tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice 3. studenoga 2010. (list 6 spisa), da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3259/10 od 31. prosinca 2013., koja je potvrđena odlukom suda drugog stupnja od 22. listopada 2015., utvrđeno da je otkaz nezakonit i nedopušten, da je tužiteljica rođena 31. svibnja 1952., u prijevremenoj mirovini je od 10. siječnja 2012., a pravo na punu mirovinu stekla je 30. studenog 2012.

Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir da je odluka o otkazu ugovora o radu utvrđena nedopuštenom, prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži vraćanje na rad, i to pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), budući da se radnopravni status vraća u stanje u kojem je bio prije otkaza. Stoga da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za vremensko razdoblje od 10. siječnja 2012. kada joj je priznato pravo na prijevremenu mirovinu do prosinca 2015., u visini prosječne bruto plaće isplaćene u razdoblju tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja ugovora o radu (koja visina je između stranaka nesporna, iznosi 13.397,56 kn), pri čemu se poziva na odredbu članka 87. stavak 3. i 4. ZR-a, obzirom je u tom razdoblju bila izvan procesa rada.

U odnosu na protutužbeni zahtjev upravljen na sudski raskid ugovora o radu uzimajući u obzir da tuženik predloženi sudski raskid opravdava činjenicom da se tužiteljica od 10. siječnja 2012. nalazi u mirovini pa da ne može istovremeno biti i u radnom odnosu, sud smatra da tužiteljica još uvijek nije navršila šezdeset pet godina starosti, slijedom čega joj radni odnos s tuženikom nije niti mogao prestati po sili zakona. Stoga je odbio protutužbeni zahtjev tuženika obzirom nisu ostvarene pretpostavke za sudski raskid propisane odredbom članka 117. ZR-a.

Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak suda prvog stupnja u odnosu na protutužbeni zahtjev, budući da tuženik predloženi sudski raskid opravdava činjenicom da se tužiteljica od 10. siječnja 2012. nalazi u mirovini.

Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili, na temelju odredbe članka 117. stavak 2. ZR-a, da sud može odrediti dan prestanka radnog odnosa na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć.

U konkretnom slučaju tuženik nije istaknuo pravno relevantne okolnosti koje bi opravdano ukazivale da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć, sukladno članku 117. stavak 2. ZR-a. Tuženik predloženi sudski raskid opravdava jedino činjenicom da se tužiteljica od 10. siječnja 2012. nalazi u prijevremenoj mirovini, međutim, to nije okolnost koja opravdano ukazuje da nastavak radnog odnosa nije moguć budući da tužiteljica ostvaruje godine života za starosnu mirovinu tek 31. svibnja 2017., do kada najduže može biti u radnom odnosu (65 godina), osim ako se drukčije ne dogovori s poslodavcem (članak 104. točka 3. ZR).

U smislu izloženog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su sudovi pravilno primijenili odredbe članka 117. ZR-a.

Zbog toga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, o reviziji tuženika odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 5. ožujka 2019.