Broj: Revr 188/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici M. R. i N. G.-R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i P. j.t.d, Z., protiv tuženika-protutužitelja P. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, te isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-293/2014-2 od 22. studenoga 2016., kojom je potvrđena i djelomično preinačena (u dijelu odluke o troškovima postupka) presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-572/2010-37 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 5. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice V. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu tuženika od 10. veljače 2010., te Odluke tuženika od 1. ožujka 2010. (toč. I/I. izreke), za isplatu razlike plaće u neto iznosu od 317.747,61 kn zajedno sa zateznim kamatama pojedinačno razvrstane iznose kako je to navedeno u izreci (toč. I/II.), - za isplatu iznosa od 9.700,00 kn na ime regresa, kupovnog bona i božićnice, sa zateznim kamatama na pojedinačno razvrstane iznose kao u izreci (toč. I/III.), da se odredi dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika 1. ožujka 2013., te naloži tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 363.272,10 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. I/IV. izreke), kao i da joj naknadi parnični trošak (toč. I/V. izreke). Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja P. d.o.o. da se kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-protutuženice odredi 15. veljače 2010. (toč. II. izreke), te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak iznosu od 71.375,00 kn (toč. III. izreke), a ujedno je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. V. izreke).

Drugostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijena je žalba tužiteljice-protutuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, dok je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o parničnom trošku na način da je tužiteljici-protutuženici naloženo naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 65.250,00 kn (toč. II. izreke), te je ujedno odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška žalbe (toč. III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Obje presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi i ocjeni izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, a pritom je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude (kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu) u dovoljnoj mjeri odgovorio na relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP-a), tako da presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Kod toga posebno valja napomenuti da tuženik pritom ispušta iz vida da je drugostupanjski sud prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primijenjeno materijalno pravo, uputio na razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude i to na temelju ovlasti iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, što pak znači da se prilikom ocjene pobijane presude kao razlozi o utvrđenim odlučnim činjenicama imaju prihvatiti oni iz prvostupanjske presude, a koji ujedno čine sastavni dio pobijane presude.

Kroz istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik u biti preocjenjuje izvedene dokaze, suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni i time svoje prigovore usmjerava na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a revizija iz tih razloga nije dopuštena u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Slijedom rečenog, istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR), te da pritom nije povrijeđena odredba čl. 111. st. 2. ZR-a (omogućavanje iznošenja obrane prije otkazivanja). Stoga su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, kumuliran sa zahtjevom za isplatu novčanih tražbina (po osnovi razlike plaće, regresa, kupovnog bona i božićnice), a posljedično tome i njezin zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete (čl. 117. st. 1. ZR-a).

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem rečenih tužbenih zahtjeva tužiteljice pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revidentica upućuje na razloge te presude.

Slijedom izloženog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, s time da će se na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objaviti i presuda drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 5. ožujka 2019.