Broj: Revr 559/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika O. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. V. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu I. O. & P. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1512/14-2 od 4. studenoga 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2945/12-21 od 25. travnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Revizija tužitelja Z. Š. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I/1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavom i nedopuštenom odluke tuženika od 10. kolovoza 2012. kojom je otkazan ugovor o radu od 24. travnja 2002. s ponudom izmijenjenog ugovora te da prema tome radni odnos tužitelja nije prestao i da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao i postupi sukladno odredbi čl. 17. ugovora o pravima i obvezama, sklopljenog između parničnih stranaka 30. srpnja 2008., da tužitelju ponudi izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelja samostalnog odjela ili radne jedinice ili nerukovodeće radno mjesto najvišeg koeficijenta sukladno sistematizaciji, a u skladu s njegovom stručnom spremom, sposobnostima i prijašnjim radom kod tuženika, te ako tužitelj u roku od 8 dana prihvati ponuđeni raspored na poslove-novi ugovor o radu, pripada mu pravo na plaću iz čl. 7. ugovora od 30. srpnja 2008. narednih 6 mjeseci počam od preuzimanja novog rasporeda poslova u visini od 43.350,74 kuna mjesečno, kao i da ima pravo na otpremninu koja je jednaka svoti od 12 mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 520.208,88 kuna, time da tužitelj u otkaznom roku nije dužan dolaziti na posao, a tuženik je dužan tužitelju isplaćivati naknadu plaće u iznosu od 43.350,74 kuna bruto mjesečne plaće (točka 2/I. izreke) i naknaditi mu trošak postupka (točka 3/I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.431,25 kuna, u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja te tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, nižestupanjske presude preinači ili ukine.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavom i nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, da radni odnos tužitelju nije prestao, kojom se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao, ponuditi mu izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelja Samostalnog odjela ili radne jedinice ili nerukovodeće radno mjesto najvišeg koeficijenta sukladno sistematizaciji u skladu s njegovom stručnom spremom, sposobnostima i prijašnjim radom kod tuženika, te u slučaju prihvaćanja novog ugovora o radu isplatiti plaću u visini od 43.350,74 kuna mjesečno, dok u slučaju neprihvaćanja ugovora o radu otpremninu u visini od 520.208,88 kuna, s time da u otkaznom roku tužitelj nije dužan dolaziti na posao te mu pripada pravo na naknadu plaće u iznosu do 43.350,74 kuna mjesečno.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na navode revidenta kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja odgovoriti da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude nižestupanjski sudovi daju jasne razloge koji su u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj 24. veljače 2002. sklopio Ugovor o radu kojim je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta-rukovoditelja SO Komercijale-sukladno opisu poslova u općem aktu-Sistematizaciji radnih mjesta,

- da je tužitelj istovremeno sklopio više Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave društva, kojim su stranke uredile međusobne odnose, s time da je posljednji takav ugovor sklopio za razdoblje od 30. srpnja 2008. do 30. lipnja 2012., u kojem je Ugovoru navedeno da je tužitelj kao član uprave društva u radnom odnosu s društvom na neodređeno vrijeme (čl. 2. st. 3. Ugovora),

- da je tužitelj opozvan s mjesta člana Uprave društva odlukom Nadzornog odbora od 2. svibnja 2012., dok sam Ugovor nije otkazan,

- da je nakon opoziva s mjesta člana uprave, koji opoziv tužitelj nije pobijao, tužitelj ostao u radnom odnosu kod tuženika,

- da je tuženik sukladno članku 17. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave društva donio Odluku o otkazu Ugovora o radu od 24. travnja 2002. tužitelju s radnog mjesta-Rukovoditelja SO komercijale (zbog poslovnih razloga), s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom se tužitelju nudi zaključenje ugovora o radu za radno mjesto-Viši stručni suradnik 1 u SO Računovodstvo-sukladno opisu poslova u Općem aktu-Sistematizaciji radnih mjesta,

- da tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu te je podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke tuženika na koji tuženik nije odgovorio.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužitelj opozvan s mjesta člana Uprave odlukom Nadzornog odbora tuženika od 2. svibnja 2012., a taj opoziv nije uzrokovao raskid Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave društva od 30. srpnja 2008., niti je raskinut voljom jedne od ugovornih strana, već je predmetni ugovor prestao istekom vremena na koje je sklopljen (30. lipnja 2012.), nakon čega je tužitelj mogao ostvarivati prava iz Ugovora o radu od 24. travnja 2002.

Međutim, obzirom da je uslijed organizacijskih promjena, koje su u međuvremenu nastupile kod tuženika, ukinuto radno mjesto Rukovoditelja SO Komercijale, tužitelju je ponuđeno sklapanje ugovora o radu za Višeg stručnog suradnika 1 u SO Računovodstvo koje je najviše nerukovodeće radno mjesto s najvišim koeficijentom, a koje tužitelj nije prihvatio, zbog čega je, zaključuje sud prvog stupnja, tuženik imao opravdani razlog redovito otkazati ugovor o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13; dalje: ZR) zbog poslovno uvjetovanih razloga.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da je, nakon što je tužitelju prestao status člana uprave društva uslijed opoziva, tužitelju sukladno odredbama Ugovora o radu kojeg je sklopio sa društvom 24. veljače 2002., (u kojem je navedeno da je tužitelj u radnom odnosu sa društvom na neodređeno vrijeme), otkazan ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelja SO Komercijala uslijed njegova ukidanja te mu je ponuđeno (sukladno čl. 17. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave društva) radno mjesto Višeg stručnog suradnika 1 u SO Računovodstvo kao nerukovodeće radno mjesto najvišeg koeficijenta sukladno postojećoj sistematizaciji radnih mjesta. Zbog navedenog, sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev jer je poslodavac, na kojem je teret dokaza, dokazao opravdanost razloga za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga (ukidanja radnog mjesta uslijed organizacijskih promjena).

Odredbom čl. 115. st. 1. ZR-a propisano je odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), dok je odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Imajući na umu navedene zakonske odredbe te polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, da je tužitelju nakon opoziva s mjesta člana uprave društva sukladno odredbama ugovora o radu kojeg je sklopio s društvom prilikom imenovanja za člana uprave društva, odlukom o otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2002. s ponudom izmijenjenog ugovora redovito otkazan ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelja komercijale uslijed organizacijskih promjena (ukidanja radnog mjesta) te je utvrđeno pravo na otkazni rok i otpremninu u visini od 260.000,00 kuna, ukoliko radnik ne prihvati ponuđeni ugovor o radu, kao i da je tužitelj odbio ponuđeni ugovor o radu, pravilno su, i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelju nakon opoziva s mjesta člana uprave društva, redovito otkazan ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelja komercijale uslijed zbog poslovno uvjetovanih razloga, a koji je imao sklopljen s tuženikom prilikom imenovanja za člana uprave društva te mu je istodobno ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Višeg stručnog suradnika 1 u SO Računovodstvo, koje tužitelj nije prihvatio, to je tuženik postupio sukladno obvezi iz čl. 17. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave Društva te mu ponudio sklapanje ugovora o radu  za radno mjesto koje je u tom trenutku bilo u skladu s njegovom stručnom spremom, sposobnostima i prijašnjim radom u Društvu odnosno jednako kvalifikaciji dotadašnjeg radnog mjesta koje u međuvremenu reorganizacijom kod tuženika ukinuto.

Stoga, navodi tužitelja kojima ukazuje na odluku donesenu u predmetu poslovni broj Pr-4672/12 u kojem je tužitelj B. A. imao zaključen identičan ugovor o pravima i obvezama člana uprave kao i tužitelj, a u kojem su sudovi zauzeli suprotan stav u odnosu na prava tužitelja s naslova ugovora o radu i obvezama člana uprave, nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, obzirom da je u predmetu broj Pr-4672/12 nakon što je tužitelj B. A. opozvan s mjesta člana uprave sam otkazao Ugovor o pravima i obvezama člana uprave Društva, uslijed čega su nastupile pravne posljedice iz čl. 19. i 20. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave Društva (pravo na otkazni rok, plaću za vrijeme trajanja otkaznog roka i pravo na isplatu otpremnine).

Obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

Zagreb, 6. ožujka 2019.