Broj: Revr 1495/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. L. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. B., dipl. pravnica iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Z., protiv tuženika D. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., dipl. pravnica zaposlena tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-763/15-2 od 19. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9177/13-26 od 12. prosinca 2014. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-9177/13 od 29. siječnja 2015., u sjednici održanoj 6. ožujka 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 30. travnja 2013. i da joj radni odnos nije prestao 27. rujna 2013., uz obvezu tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto voditelja poslova 2 ili drugo odgovarajuće mjesto.

 

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti presudu Županijskog suda u Zagrebu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili podredno, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da sud u cijelosti „usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice“.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda RH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 30. travnja 2013. kao i zahtjev za vraćanje na rad, sve zbog toga što se tuženik prilikom otkazivanja nije postupao u skladu s odredbom čl. 107. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR).

 

              U revizijskom stupnju postupka sporan je zaključak suda drugog stupnja da tužiteljica nije radila na radnom mjestu „voditelj poslova 2“ već je obavljala poslove prevođenja koji poslovi su Programom zbrinjavanja viška radnika, povjereni vanjskim izvršiteljima.

 

              Slijedom navedenog, sporan je zaključak drugostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je poslodavac prilikom otkazivanja postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a, to jest da nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu.

 

              Suprotno navodima iz revizije, pobijana presuda suda drugog stupnja može se ispitati, jer izreka presude ne proturječi razlozima presude, odnosno, razlozi presude nisu u suprotnosti sa ispravama u spisu. Konkretno, navodi u obrazloženju presude da je tužiteljica u trenutku otkazivanja isključivo obavljala poslove prevođenja, nisu u suprotnosti s ugovorom o radu tužiteljice, kojim je navedeno da će tužiteljica obavljati poslove voditelja poslova 2, jer je sud drugog stupnja, koristeći odredbu čl. 373.a st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica obavljala poslove prevođenja, a ne poslove navedene u ugovoru o radu, jer je njen ugovor o radu, usmenom odredbom, noveliran, upravo na način da tužiteljica isključivo obavlja poslove prevođenja.

 

              Također, suprotno navodima iz revizije pravilno je sud drugog stupnja korištenjem ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP primijenio odredbe čl. 7. st. 1. ZPP, čl. 8. ZPP, kao i odredbe čl. 219. st. 1. ZPP. Naime, obzirom na provedene dokaze pred sudom prvog stupnja, prvenstveno iskaza tužiteljice (zapisnik od 9. svibnja 2014., list 157-158 spisa) sud drugog stupnja je utvrdio da je tužiteljica obavljala poslove prevođenja, a nije obavljala poslove radnog mjesta voditelja 2, u vremenu nakon što je na poslovima prevođenja prestao raditi kolega koji joj je jedini bio podređen, pa nije bilo razloga obavljati rukovodeće poslove, navedene u opisu poslova voditelja poslova 2.

 

              Slijedom navedenog, očito je da je tužiteljičin ugovor o radu bio noveliran, usmenim uglavkom, na način da je prije otkazivanja, obavljala samo poslove prevođenja, a ne i poslove voditelja poslova 2.

 

              Također, sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbe iz čl. 131. ZR-a, koje se odnose na teret dokazivanja u radnom sporu, jer je na temelju odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, što je tuženik i dokazao, a na tužiteljici je bio teret dokazivanja da ju je poslodavac mogao zaposliti na nekim drugim poslovima ili osposobiti za rad na drugim poslovima.

 

              Također, obzirom na utvrđenje suda drugog stupnja da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu prevoditelja, to nije bilo potrebno i moguće primijeniti odredbu čl. 107. st. 3. ZR-a i voditi računa o trajanju radnog odnosa tužiteljice, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje ju terete, jer nije bilo moguće usporediti tužiteljicu sa uporednim radnikom.

 

              Dakle, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da poslodavac prilikom otkaza nije postupio suprotno odredbama čl. 107. st. 2. i 3. ZR.

 

              Slijedom navedeno, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice.

 

Zagreb, 6. ožujka 2019.