Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 355/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. T. B. iz I., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u R., protiv tuženika N. i. u. E. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1242/2016 od 7. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1735/14 od 31. svibnja 2016., u sjednici održanoj 12. ožujka 2019.,
r i j e š i o j e
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1242/2016 od 7. prosinca 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1735/14 od 31. svibnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. svibnja 2014. broj 397, vraćanje na rad i prijašnje radno mjesto, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija je osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a predmet spora slijedom toga je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad i prijašnje radno mjesto.
Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zaključili da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i to iz razloga jer tužiteljica na zahtjev ravnatelja istome nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju vezano za slučaj ovrhe od strane Porezne uprave P. temeljem koje je sa računa tuženika skinut iznos od 87.000,00 kn, a sve u odnosu na to da je tuženik iz svojih sredstava platio dugovanje bivšeg ravnatelja Poreznoj upravi. Nižestupanjski sudovi smatraju obzirom da je tužiteljica na zahtjev ravnatelja tuženika dostavila samo djelomičnu dokumentaciju da je ista počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR).
Tužiteljica u reviziji između ostalog ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koju bitnu povredu odredaba ZPP da su počinili nižestupanjski sudovi. Pritom tužiteljica u reviziji navodi da je prvostupanjski sud u svojoj odluci zaključio da je kod tužiteljice postojala namjera ne dostaviti zatraženu dokumentaciju slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tužiteljice za počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iako je takav zaključak suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka. Dakle, tužiteljica u reviziji ukazuje da je prvostupanjska odluka i njeno obrazloženje u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom i stanjem spisa pa na taj način ukazuje na kontradiktornost između obrazloženja prvostupanjske odluke i provedenih dokaza u postupku. U odnosu na drugostupanjski sud koji u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda obzirom da prihvaća na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, kao i primjenu materijalnog prava, tužiteljica ukazuje da drugostupanjski sud na taj način zapravo čini istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se iz drugostupanjske presude uopće ne mogu razaznati razlozi o odlučnim činjenicama. Tužiteljica također ukazuje i na to da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U pravu je revidentica kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga jer obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a postoji kontradiktornost između obrazloženja tih presuda i stanja spisa, odnosno provedenih dokaza u postupku. Prvostupanjski sud tako u svojoj odluci (str. 9., drugi odlomak) navodi kako u cijelosti prihvaća stranački iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da kada je novi ravnatelj od nje zatražio cjelokupnu dokumentaciju da mu je dostavila dokumentaciju za razdoblje prije 2008., a koja se odnosila na razloge i postupak donošenja rješenja o ovrsi Porezne uprave P. iz 2008. na temelju kojeg je sa računa tuženika skinut iznos za dugovanje bivšeg ravnatelja pri čemu je dostavila samo onu dokumentaciju koja je po njezinoj procjeni bila važna. Isto tako iz prvostupanjske odluke (list 9, peti odlomak) proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio i ocijenio iskaz zakonskog zastupnika tuženika koji navodi kako je tužiteljica kao voditeljica financijske službe sudjelovala u postupku koji je doveo do toga da tuženik plaća iz svojih sredstava novčanu naknadu, čime je ista dovela u opasnost financijsko poslovanje tuženika zbog čega je isti izgubio povjerenje u njezin rad i donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
S druge strane, prvostupanjski sud u obrazloženju zbog čega zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, odnosno da izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika zakonit (str. 10.) zapravo obrazlaže da je tužiteljica namjerno dostavila manjkavu i nepotpunu dokumentaciju čime je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz navedenih dijelova obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi kontradiktornost, jer s jedne strane prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužiteljice, a zaključuje da je ista namjerno propustila dostaviti cjelokupnu dokumentaciju novom ravnatelju. Također nije jasno da li je prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio i na tome što je tužiteljica kao voditeljica financijske službe sudjelovala u postupku kada je došlo do skidanja sredstava sa računa tuženika u ovrsi pokrenutoj od strane Porezne uprave, a u vrijeme kada je na čelu tuženika bio drugi ravnatelj i za čije dugovanje je skinut navedeni iznos sa računa tuženika. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazilo bi da se tužiteljici stavlja na teret i sama činjenica što je bila voditeljica financijske službe u vrijeme kada je došlo do sporne ovrhe iako to nije uopće stavljeno na teret tužiteljici niti je to bio razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Stoga je prvostupanjska presuda kontradiktorna, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ista se ne može ispitati jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Drugostupanjski sud je prihvaćajući takvo obrazloženje prvostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pri čemu treba napomenuti da je ujedno drugostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 5. ZPP jer drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode tužiteljice. Naime, drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP ali nije odgovorio na žalbene navode tužiteljice koji su se odnosili na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer u slučaju kada se drugostupanjski sud poziva na obrazloženje prvostupanjske presude na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP on mora pored toga odgovoriti i na žalbene navode koji se odnose na eventualno počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što nije učinjeno. Dakle, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja jasno i određeno navesti je li tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze i u čemu bi se ona sastojala pri čemu se tužiteljici ne može stavljati na teret nešto što nije uopće navedeno kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu. Također je potrebno ocijeniti je li od značaja i činjenica što ravnatelj tuženika nakon što mu nije dostavljena u cijelosti zatražena dokumentacija nije zatražio dostavu iste ponovno od tužiteljice, već od druge zaposlenice koja je inače podređena tužiteljici u računovodstvu.
Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.