Broj: Rev 759/2019-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz I., zastupanog po punomoćnicima S. Z. i N. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. Z. i N. B. u V., protiv tuženika O. g. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1473/13-3 od 14. veljače 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-125/13-31 od 11. lipnja 2013., u sjednici održanoj 19. ožujka 2019.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1473/13-3 od 14. veljače 2014. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

O troškovima povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika koji je odlukom otkaza ugovora o radu od 20. veljače 2012. zbog gospodarskih razloga otkazao tužitelju ugovor o radu zaključen 31. listopada 2007., te da radni odnos tužitelju nije prestao, slijedom čega je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta radnika u govedarstvu na farmi muznih krava u I. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika na način da je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija tužitelja je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, a predmet spora slijedom toga je i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i to iz razloga jer je tuženik prilikom otkaza ugovora o radu zbog gospodarskih razloga unaprijed imao namjeru otkazati ugovor o radu tužitelju kao i ostalim radnicima koji su prije toga vodili raniji spor radi otkaza ugovora o radu protiv tuženika. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik navedenu namjeru poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu imao već u trenutku kada su tužitelj i radnici koji su prije vodili sporove radi otkaza ugovora o radu pozvani da se vrate na posao. Drugostupanjski sud je suprotno prvostupanjskome sudu odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer je zaključio kako je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten i zakonit, a činjenica što je tužitelju ranije bio otkazan ugovor o radu te da je temeljem odluke suda vraćen na radno mjesto, istog ne štiti od otkaza ugovora o radu zbog gospodarskih razloga jer su za isti ispunjene sve zakonske pretpostavke.

Tužitelj u reviziji, između ostalog, ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno da u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i u suprotnosti sa stanjem spisa. Kod toga revident ukazuje da se je drugostupanjski sud u svom obrazloženju pozvao na iskaze svjedoka E. M. i M. L. koje prihvaća, a uopće nije cijenio iskaze ostalih svjedoka niti je jasno zbog čega ne prihvaća iskaze drugih svjedoka. Revident stoga smatra da drugostupanjski sud uopće nije naveo razloge o ispunjenim pretpostavkama za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR).

Ovaj sud je, odlučujući o reviziji tužitelja protiv drugostupanjske presude, donio presudu od 21. listopada 2015. kojom je odbijena revizija tužitelja kao neosnovana, ali je ista ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2019. povodom ustavne tužbe tužitelja i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje.

Odlučujući u ponovljenom postupku o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1473/13-3 od 14. veljače 2014., uzimajući u obzir navode u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1893/2016 od 29. siječnja 2019., ovaj sud je zaključio da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja bitna povreda odredaba parničnog postupka je počinjena pred drugostupanjskim sudom. Naime, drugostupanjska presuda ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi se moglo zaključiti zbog čega je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno temeljem čega je drugostupanjski sud zaključio da su u ovoj pravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje zakonite odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju. Tako drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da prihvaća iskaz zastupnika tuženika kao stranke te svjedoka M. L., ali nigdje ne spominje iskaze ostalih svjedoka niti ih eventualno stavlja u odnos sa iskazima svjedoka čije iskaze prihvaća. Drugostupanjski sud također samo navodi da prihvaća kako je kod tuženika došlo do uvođenja nove tehnologije i da je prestala potreba za radom nekolicine radnika, uključujući i tužitelja, a ne navodi u čemu se sastoji uvođenje nove tehnologije, da li je pravilno izvršena usporedba s ostalim radnicima koji su ostali raditi kod tuženika, a obzirom na starost i druge okolnosti iz čl. 107. st. 3. ZR. Kod toga treba posebno napomenuti da drugostupanjski sud prihvaća da je prestala potreba za radom tužitelja kao i nekih drugih radnika, pri čemu da je vođeno računa o okolnosti da tužitelj nije radio nekoliko godina i da nije osposobljen za rad na novim strojevima koje je tuženik uveo u proizvodnju, a da bi osposobljavanje tužitelja za rad na tim strojevima dugo trajalo. Takav navod drugostupanjskog suda je u suprotnosti sa stanjem spisa jer tužitelj nije radio nekoliko godina svojim skrivljenim ponašanjem već upravo zbog ranijeg nezakonitog otkaza ugovora o radu i odbijanja tuženika da vrati tužitelja na rad i prijašnje radno mjesto.

Obzirom na sve navedeno, drugostupanjski sud nije naveo dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi proizlazilo da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da su ispunjene sve pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, na koji način je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Obzirom na navedeno, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i riješiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. ožujka 2019.