Pristupanje sadržaju
Broj: Revr 778/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Č. iz K., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice D. S. i I. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. S. i I. M. u Š., protiv tuženika … stranka (dalje: S.) sa sjedištem u V., OIB: …, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-314/2017-2 od 12. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-90/16 od 4. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 19. ožujka 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-314/2017-2 od 12. travnja 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Općinski radni sud u Šibeniku presudom poslovni broj Pr-90/16 od 4. kolovoza 2017. sudio je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je odluka tuženika i to Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 01-04-09/2016 donesena u V. dana 28. siječnja 2016.g. nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužiteljici kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. listopada 2013.g. nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku omogućiti tužiteljici nastavak rada u punom radnom vremenu i rasporediti je na radne obveze radnog mjesta, sve temeljem postojećeg ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. listopada 2013.g..
3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici sav prouzročeni parnični trošak."
Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj: Gž R-314/2017-2 od 12. travnja 2018. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
Tako su sudovi odlučili u sporu za utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da tužiteljici radni odnos nije prestao i vraćanju tužiteljice na posao.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je neosnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Suprotno navodima revidentice, drugostupanjski sud je obrazložio činjenicu da je kod tuženika došlo do smanjenja prihoda odnosno do smanjenja sredstava za redovno financiranje pozivajući se pritom na dokumentaciju relevantnu u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu koja prileži spisu.
U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje (koje se odnosi na smanjenje sredstava za redovito financiranje) te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 01-04-09/2016 od 28. siječnja 2016., da tužiteljici radni odnos nije prestao te nalaganje tuženiku vraćanje tužiteljice na posao.
Među strankama je sporno je li kod tuženika došlo do smanjenja sredstava za redovito financiranje odnosno je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu kao i je li odluku o otkazu ugovora o radu donijela ovlaštena osoba.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica od 1. listopada 2013. bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika na radnom mjestu "Regionalni tehnički sekretar",
- da je tužiteljici Odlukom o otkazu broj: 01-04-09/2016 od 28. siječnja 2016. redovito otkazan ugovor o radu,
- da je u odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da je prestala potreba za obavljanjem navedenog posla zbog organizacijskih razloga i potrebe smanjivanja broja zaposlenih kod tuženika zbog smanjenja financijskih sredstava za redovito financiranje iz Državnog proračuna, a u konkretnom slučaju radi se o radnom mjestu koje je dislocirano i prostorno udaljeno od sjedišta S.-a
- da je odluku o otkazu ugovora o radu donio predsjednik S.-a V. S.,
- da je Odlukom Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav od 26. siječnja 2016. Hrvatskog sabora odlučeno o smanjenju sredstava za redovito financiranje S.-a iz Državnog proračuna za 1/3,
- da je tuženik Zaključkom predsjedništva S.-a od 27. siječnja 2016. povodom Odluke Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav od 26. siječnja 2016. ovlastio predsjednika S.-a da u cilju racionalizacije i smanjenja troškova poslovanja može provesti pojedine organizacijske mjere u smislu zatvaranja pojedinih ureda i smanjivanja broja zaposlenih izvan sjedišta S.-a,
- da je Izmjenama i dopunama proračuna Šibensko-kninske županije za 2016. došlo do smanjenja prihoda tuženika,
- da je do ukidanja radnog mjesta tužiteljice došlo zbog smanjenja sredstava za redovito financiranje.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je radno mjesto tužiteljice ukinuto zbog smanjenja sredstava za financiranje, dok je odluku o otkazu ugovora o radu donijela ovlaštena osoba prema čl. 52. Statuta S.-a zbog čega je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 – dalje: ZR).
Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentica vidi u tome što prema shvaćanju tužiteljice ugovor o radu nije otkazan u skladu sa Statutom tuženika jer odluka o otkazu nije temeljena na odluci Glavnog odbora tuženika kao i da je prije donošenja odluke o otkazu trebala prethoditi odluka o promjeni organizacijske strukture, a o tom pitanju je trebala raspravljati Glavna skupština. Nadalje, revidentica navodi da je na Glavnom odboru kada je navodno odlučeno o otkazu tužiteljici sudjelovalo manje članova nego što je potrebno po Statutu tuženika.
Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.
Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je radno mjesto tužiteljice ukinuto zbog smanjenja sredstava za financiranje budući da je Odlukom Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav od 26. siječnja 2016. Hrvatskog sabora odlučeno o smanjenju sredstava za redovito financiranje S.-a iz Državnog proračuna za 1/3 kao i jer je Izmjenama i dopunama proračuna Šibensko-kninske županije za 2016. smanjeno financiranje tuženika.
Iz navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR. Pritom, nesporno je autonomno pravo svakog poslodavca odlučiti o organizaciji radnih mjesta pa tako i ukinuti određena radna mjesta.
Odredbom čl. 52. st. 1. Statuta S.-a propisano je da predsjednik stranke između ostalog, donosi Pravilnik o radu i odlučuje o pravima iz radnog odnosa zaposlenih u stranci.
Prema tome, predsjednik stranke je ovlašten donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Stoga je odluku o otkazu ugovora o radu koju je donio predsjednik S.-a V. S. donijela ovlaštena osoba.
Odredbama čl. 33. Statuta S.-a propisano je koje poslove obavlja Glavna skupština stranke, a odredbom čl. 36. Statuta S.-a koje poslove obavlja Glavni odbor stranke. Međutim, iz tih odredbi ne proizlazi da su navedena tijela ovlaštena dati otkaz ugovora o radu niti je propisano, kako to tužiteljica tvrdi u reviziji, da je odluka o otkazu trebala biti temeljena na odluci Glavnog odbora tuženika kao i da je prije donošenja odluke o otkazu trebala prethoditi odluka o promjeni organizacijske strukture o čemu je trebala raspravljati Glavna skupština.
Osim toga, odredbom č. 35. st. 1. Statuta S.-a propisano je da Glavni odbor, između ostalog, odlučuje o svim pitanjima koja nisu nadležnosti drugih organa Stranke, u skladu sa Statutom.
Budući da je upravo čl. 52. Statuta izričito propisano da predsjednik stranke, između ostalog, odlučuje o pravima iz radnog odnosa zaposlenih u stranci, jasno je da Glavni odbor ne odlučuje o radnopravnim odnosima zaposlenih u stranci. Stoga je bespredmetan i revizijski navod da je na Glavnom odboru kada je navodno odlučeno o otkazu tužiteljici sudjelovalo manje članova nego što je potrebno po Statutu tuženika.
Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revidentica ukazuje u reviziji.
Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.