Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
Broj: Revr 45/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. P. iz B., zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćniku K. B., dipl. pravniku, radi nedopuštenosti otkaza te sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1253/16-2 od 24. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1662/15-12 od 3. svibnja 2016., u sjednici održanoj 20. ožujka 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. P. koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten Izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 13.5.2015. koji je tuženik H. I. d.o.o. iz Z., OIB ..., uručio tužitelju P. I. iz B., OIB ....
2. Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o. iz Z., OIB ..., da tužitelja P. I. iz B., OIB ..., vrati na isto radno mjesto koje je obavljao prije izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13.5.2015.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.“
U točki II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o. Z. koji glasi:
„Raskida se s danom 18.5.2015. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Broj: ... koji je sklopljen između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženka, a temeljem kojega je tužitelj-protutuženik I. P., iz B., OIB ... kod tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o. iz Z., OIB ... od 01.04.2014. godine obavljao poslove radnog mjesta Skretničar u jedinici Ž. K. Z., obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nije moguć.
Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak.“
Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja-protutuženika za određivanje privremene mjere vraćanjem tužitelja na rad kod tuženika privremeno do okončanja spora na radno mjesto na kojem je radio do izvanrednog otkaza ugovora o radu.
U točki II. izreke odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o. Z. kojim traži naknadu parničnog troška.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, pa se iz sadržaja revizije razabire da ističe revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači zajedno s presudom suda prvog stupnja tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njoj bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se upire sadržajem revizije. Ovo stoga što presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona može ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim istaknuti žalbeni navod da je tuženik-protutužitelj u drugim sličnim slučajevima se ponašao blaže prema drugim radnicima primjenjujući druge kriterije čime da je postupao protivno Zakonu o radu i Ustavu Republike Hrvatske te ocijenio da je stoga neosnovano pozivanje tužitelja-protutuženika na odredbu čl. 7. Zakona o radu.
I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
Naime, tužitelj je zatražio da se utvrdi nezakonitim i nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju 13. svibnja 2015. iz razloga što je u radnom odnosu koristio nevjerodostojnu svjedodžbu o završnom ispitu G. t. š. u Z. koju svjedodžbu je tužitelj upisao u radnu knjižicu, a koja je škola dopisom od 4. svibnja 2015. izvijestila tuženika-protutužitelja da navedena svjedodžba nije vjerodostojna.
Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski je sud potvrdio odluku, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu iz čl. 7., čl. 116. st. 1. i čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) kada su tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju našli neosnovanim i odbili tužbeni zahtjev da se tužitelja vrati na isto radno mjesto prije odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
Za svoju odluku je drugostupanjski sud naveo valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud te se poziva na te razloge sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 1. ZPP. Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama ovog suda uz ovu će se odluku objaviti i presuda suda drugog stupnja na čije se razloge ovaj revizijski sud pozvao.
Kako stoga revizijskim navodima ničim odluka suda nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.