Broj: Revr 423/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. R. iz G. S., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.d. D. S., kojeg zastupa punomoćnica J. M. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-220/2017-2 od 10. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-78/16-9 od 10. veljače 2017., u sjednici održanoj 20. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Revizija tužiteljice K. R. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I  O d b i j a  s e tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 24/2016 od 02. rujna 2016. godine koju je donio tuženik T. d.d. D. S. ..., OIB ..., a kojom odlukom je tužiteljici K. R. izvanredno otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22.11.2012.g., sa aneksima tog Ugovora o radu od broja 1. do posljednjeg broja 9. sklopljenog dana 24. 12.2014.g. na neodređeno vrijeme nedopuštena.

2. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos dosuđenih parničnih troškova teku od dana presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i čl. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) sve u roku od 8 dana."

II N a l a ž e  s e tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-78/16-9 od 10. veljače 2017.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.“

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju  isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

Navode tužiteljice kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2016.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja proizlazi:

- da je tužiteljica 22. studenog 2012. s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto prodavača koji je aneksom broj 9 od 24. prosinca 2014. produljen na neodređeno vrijeme,

- da je odlukom tuženika od 2. rujna 2016. tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je tužiteljica 10. rujna 2016. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio očitovanjem od 22. rujna 2016.,

- da je tužiteljica pravovremeno 4. listopada 2016. podnijela predmetnu tužbu,

- da je odredbom čl. 5. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka određeno da će tužiteljica po potrebi poslove prodavača obavljati i u poslovnim jedinicama tuženika u različitim mjestima,

- da iz Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik 1. lipnja 2016. donio odluku o rasporedu tužiteljice na rad u drugo mjesto u prodavaonicu ... u Z. te da tužiteljica po toj odluci tuženika nije postupila već je u vremenu od 22. srpnja 2016. do 21. kolovoza 2016. bila na bolovanju, a da se idućeg dana 22. kolovoza 2016., pa nadalje u narednih 6 dana nije javila na posao u navedenu prodavaonicu, niti je u vezi toga tuženiku dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a niti da je na drugi način opravdala izostanak s posla što da sukladno odredbi čl. 109. st. 1. toč. 1. Pravilnika o radu predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa,

- da je tužiteljici priopćeno da se nakon završetka bolovanja 22. kolovoza 2016. treba javiti na posao u prodavaonicu u ... što tužiteljica nije učinila tvrdeći da na posao ne može doći zbog neadekvatnih putnih veza,

- da je protiv odluke o rasporedu na rad u prodavaonicu ... u Z. (drugo mjesto rada) tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio te je radi poništenja te odluke pokrenula sudski postupak koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem Pr-72/16 i u kojom je predmetu donesena presuda od 5. siječnja 2017. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika te da je tužiteljica protiv te presude podnijela žalbu (presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-143/2017 od 10. siječnja 2018. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja).

U skladu s navedenim utvrđenjima sud prvog stupnja ocjenjuje da je u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužiteljica pokrenula sudski postupak radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika od 1. lipnja 2016. (o rasporedu tužiteljice na rad u drugo mjesto u prodavaonicu ... u Z.), sve do donošenja pravomoćne odluke suda o (ne)zakonitosti te odluke bila je dužna postupiti po odluci tuženika od 1. lipnja 2016. i doći na posao u prodavaonicu broj ... te kako tužiteljica tako nije postupila te čak nije pokušala niti kontaktirati poslovođu te prodavaonice dok u vremenu od 22. kolovoza 2016. pa nadalje kroz šest narednih dana nije dolazila na posao, a izostanak nije opravdala, radi se o neopravdanom izostanku s posla više od tri radna dana uzastopno što prema odredbi čl. 109. st. 1. toč. 1. Pravilnika predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega odbija tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2016. zakonita te da tužiteljici nije povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Stav je suda drugog stupnja da u okolnostima činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, posebno da tužiteljica nije ni pokušala kontaktirati poslovođu prodavaonice u ... radi dolaska na posao sukladno odluci tuženika o rasporedu tužiteljice na rad u drugo mjesto te kako šest dana uzastopno nije dolazila na posao, a izostanak nije opravdala već je i nadalje ustrajala kod tvrdnje da ne može doći na posao u prodavaonicu u ... zbog neadekvatnih putnih veza, a da navedeno nije posebno osporila niti dokazala suprotno, počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu, zbog čega nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

I prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Navedena zakonska odredba propisuje najteži oblik prestanka radnog odnosa (bez poštivanja otkaznog roka), jer se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može donijeti samo u izuzetnom slučaju kada zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U okolnostima konkretnog slučaja pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud da nepostupanje tužiteljice prema odluci tuženika o rasporedu tužiteljice na rad u drugom mjesto odnosno izostanak tužiteljice s posla šest dana uzastopno predstavlja osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa odnosno takvu povredu radne obveze, a imajući u vidu da se radni odnos zasniva na poštivanju obveza i povjerenju, zbog kojeg su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog koje povrede uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga se i navodi tužiteljice kojima ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-175/2007 od 21. ožujka 2007. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da ukoliko ugovorom o radu nije bilo predviđeno da će radnik obavljati rad u različitim mjestima rada, a radnik na premještaj nije pristao poslodavac mogao koristiti samo otkazom ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, ukazuju neodlučnim u situaciji kada je čl. 5. Ugovora o radu tužiteljice ugovoreno da će radnik posao prodavača obavljati u robnoj kući „O.“ u O., a po potrebi u poslovnim jedinicama u različitim mjestima, dakle, tužiteljica je ugovorom preuzela obvezu rada, po potrebi, u različitim mjestima.

Obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

Zagreb, 20. ožujka 2019.