Broj: Gž R-263/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika E. p. d.o.o., K., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. P. i L. Z. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-63/2015 od 15. prosinca 2015., 21. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-63/2015 od 15. prosinca 2015. potvrđuje.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan na ime otpremnine platiti tužitelju novčani iznos od 37.427,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2011., pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude. Tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn (točka II. izreke).

              Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine u novčanom iznosu od 37.427,40 kn s kamatama.

              Među strankama nije prijeporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 37 godina na radnom mjestu predradnik cjevara, da je 23. studenoga 2011. tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu prema kojoj tužitelju radni odnos prestaje s danom 30. studenoga 2011. te da se prema točki IV. citirane odluke tuženik obvezao isplatiti tužitelju otpremninu u iznosu od 37.427,40 kn s dospijećem na dan raskida radnog odnosa – 30. studenoga 2011.

              U provedenom je postupku utvrđeno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-264/13 od 23. prosinca 2013. odobrena sklopljena predstečajna nagodba kojom se dužnik E. projektiranje d.o.o. K., ovdje tuženik obvezuje vjerovnicima predstečajne nagodbe isplatiti iznose tražbina utvrđene u prihvaćenom planu financijskog restrukturiranja prema utvrđenim rokovima plaćanja po grupama vjerovnika počevši od dana potpisa predstečajne nagodbe pa nadalje, da tuženik nije jedan od vjerovnika kojem bi se u cijelosti ili djelomično isplatila tražbina, te da je citirano rješenje postalo pravomoćno 13. veljače 2014.

              Slijedom izloženog, pozivom na odredbu iz čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 – dalje:  ZFPPN), a kojom je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika, te da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine, a da je tražbina tužitelja prioritetna tražbina, pa kako navedenom predstečajnom nagodbom tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev te donosi pobijanu presudu.

              Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 5. i 7. ZPP-a, koje bitne povrede postupka tuženik nalazi u činjenici da je sud saslušao tužitelja, a ne i zz tuženika, pa da time tuženiku ne bi bila dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i da sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, čime da bi sud povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja.

Naprotiv, tuženiku je omogućeno raspravljanje, izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke, te nije povrijeđeno načelo otvorenog pravosuđenja, dok je odluka o tome koje će dokaze izvesti kao i ocjena tih dokaza pridržano isključivo za sud prvog stupnja. U konkretnom slučaju dokazivanjem su obuhvaćene sve činjenice važne za donošenje odluke, a u odnosu na odbiće izvođenja dokaza saslušanjem direktora tuženika, koji, iako u dva navrata uredno pozvan radi saslušanja, i to za ročišta 16. veljače 2015. i 12. studenoga 2015., ni jedan izostanak nije dokumentirao, pravdajući se poslovnom spriječenosti, dok je saslušanje svjedoka O. B. odbijeno kao suvišno, sud prvog stupnja dao je opravdane razloge, pa stoga nisu povrijeđene odredbe parničnog postupka.

Nije počinjena ni neka od apsolutno bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Isto tako donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

Naime, pravo tužitelja na otpremninu i visina iste utvrđeni su odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja od 23. studenoga 2011., zakonitost koje nijedna od stranaka nije dovela u dvojbu. pa kako tražbina tužitelja za isplatu pripadajuće mu otpremnine nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-264/13 od 23. prosinca 2013. kojim je odobrena sklopljena predstečajna nagodba dužnika, ovdje tuženika i prihvaćen plan financijskog restrukturiranja prema utvrđenim rokovima plaćanja po grupama vjerovnika, kao i da se radi o prioritetnoj tražbini, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 71. ZFPPN i čl. 119. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11) prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 21. ožujka 2019.