Broj: Gž R-761/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu,  po sucu tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, T. B. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & B. iz Z., protiv tuženika D. z. p. z. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1699/15 od 28. lipnja 2017., dana 25. ožujka 2019.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog  radnog suda u Zagrebu broj Pr-1699/15 od 28. lipnja 2017., u točki I. i III. (pobijani dio).

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

Odlukom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 29.898,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u točki I. odluke suda prvog stupnja, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.500,00 kuna (točka II.), i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna (točka III.).

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu točke  I. i III. (usvajajući dio), te odluku pobija iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u spomenutom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je žalbu tuženika tužitelju na odgovor.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza na posao i s posla, i to gradskog i međugradskog, regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2011., 2012., Uskrsnice i Božićnicu, za dar za djecu te naknadu u vezi neiskorištenog godišnjeg odmora za 2011., 2012., s tim da je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za isplatom regresa za godišnji odmor za 2011. u iznosu od 1.500,00 kuna zbog zastarjelosti potraživanja, pa bi tako ostalo osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 29.898,37 kuna.

U prvostupanjskom postupku pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlenik kod korisnika Z. h. d.o.o., Podružnica Čistoća na radno mjesto komunalnog radnika na koje je upućen na temelju ugovora o radu koji je zaključen sa tuženikom.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da on kao ustupljeni radnik tuženiku na rad ne može biti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na uvjete rada i plaću radnika zaposlenika kod korisnika na istim poslovima koje bi on imao da je sklopio ugovor o radu s korisnikom.

Tijekom postupka bilo je nesporno da je tužitelj sklopio ugovor o radu s tuženikom, kojega je uputio na rad kod korisnika Z. h. d.o.o. Također nije sporno da je Z. h. d.o.o. svojim radnicima isplati naknadu s osnova troškova prijevoza, Božićnice, Uskrsnice, regresa i poklona za djecu, koja naknada nije isplaćena tužitelju.

Sporno je da li tužitelju kao usporednom radniku pripadaju navedene naknade temeljem odredbe članka 26. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR).

Člankom 24. ZR propisano je da je Agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac koji na temelju Sporazuma o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu za obavljanje privremenih poslova.

Odredbom članka 26. stavak 5. ZR-a propisano je da ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenom radniku ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem odnosno nepovoljnijem od onih koje imaju radnici korisnika.

Odredbom članka ZR-a kao i Direktive 2008/104 EC ustupljenom radniku su minimalni uvjeti rada po načelu zabrane diskriminacije u odnosu na radnike koji rade po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu kod korisnika. To znači da ustupljeni radnik u pogledu uvjeta rada te ugovorene plaće ne smije biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na uvjete rada i plaća radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima, koje bi on imao da je sklopio ugovor o radu s korisnikom.

Obzirom na iznijeto, pravilan je stav suda prvog stupnja da obistini tužitelju zatražene troškove prijevoza, božićnice, regresa, poklona za djecu i neiskorištenog godišnjeg odmora.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjski postupak kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena člankom 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede pazi ovaj sud po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Radi iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka jer u istom nije uspio pa je odlučeno kao u izreci pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 25. ožujka 2019.