Broj: Revr 817/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz H., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d., B., D. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-561/18-2 od 15. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-915/17-8 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 26. ožujka 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se revizija i ukidaju se točka I. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-561/18-2 od 15. svibnja 2018. i točka I. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-915/17-8 od 26. listopada 2017. u dijelu u kojem je utvrđeno da je odluka tuženika od 30. ožujka 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-915/17-8 od 26. listopada 2017. sudio je:

 

"I/ Usvaja se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika od 30.03.2017. g. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24.11.2012. g. nezakonita i nedopuštena, te se uspostavlja kontinuitet radnog odnosa kod tuženika od dana nedopuštenog otkaza pa do povratka na posao.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zz kamatama tekućim od presuđenja 26. listopada 2017. pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana."

 

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

'Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao do donošenja nezakonite odluke, u roku od 8 dana.' "

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-561/18-2 od 15. svibnja 2018. pod točkom I. odbio je kao djelomično neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-915/17-8 od 26. listopada 2017. u pobijanoj točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je odluka tuženika od 30. ožujka 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. studenog 2012. nezakonita i nedopuštena.

 

Pod točkom II. drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. i odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Uspostavlja se kontinuitet radnog odnosa kod tuženika od dana nedopuštenog otkaza do povratka na posao kao neosnovan.".

 

Pod točkom III. drugostupanjski sud je odbacio žalbu tuženika u odnosu na točku II. izreke kao nedopuštenu.

 

Tako su sudovi odlučili u sporu za utvrđenje nezakonitom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, uspostavi kontinuiteta radnog odnosa i vraćanju na posao.

 

Protiv točke I. drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Iako je tuženik podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizija je razmatrana kao redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP budući da je predmet spora prestanak radnog odnosa (utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu).

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako je revident u reviziji postavio pravno pitanje sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, on je ukazao i na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je ovaj sud razmatrao budući da tuženik, kako je već navedeno, ima pravo podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

Revident u reviziji navodi da je u konkretnom slučaju postupak okončan bez provođenja glavne rasprave zbog čega revident smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je prema navodu revidenta počinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom jer u povodu žalbe nije uklonio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ovoga Zakona moguće je podnijeti ako je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom pa revident u reviziji ne može isticati navod da je postupak proveden bez glavne rasprave, a što osim toga nije niti točno.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima revident navodi da povodom žalbe drugostupanjski sud nije uklonio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka valja reći da time revident opisno ukazuje na povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident upire u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni i neproturječni razlozi te obje nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, uspostava kontinuiteta radnog odnosa do povratka na posao te vraćanje na posao.

 

Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac mogao nakon donošenja nepravomoćne presude u ranijem sudskom postupku zbog utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ponovno otkazati ugovor o radu novom) odlukom o izvanrednom otkazu zbog nejavljanja na poziv poslodavca radi povratka na posao i izostajanja s rada.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 24. studenog 2012. bio u radnom odnosu kod tuženika,

 

- da je tuženik 27. siječnja 2015. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu,

 

- da je tužitelj protiv odluke od 27. siječnja 2015. podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu,

 

- da je povodom tužbe protiv odluke o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2015. u predmetu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-997/15 donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2015. nezakonita te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao,

 

- da je protiv presude u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-997/15 tuženik podnio žalbu.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 30. ožujka 2017. budući da je primjenom odredbe čl. 112. st. 1. toč. 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 – dalje: ZR) poslodavac već otkazao sporni ugovor o radu odlukom o otkazu od 27. siječnja 2015. koja u sudskom postupku nije pravomoćno utvrđena nedopuštenom i stavljena izvan snage budući da je tuženik uložio žalbu pa je radni odnos tužitelja faktično prestao te mu tuženik nije mogao otkazati već ranije otkazani ugovor o radu pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, sudovi su odbili tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na posao budući da odluka tuženika od 30. ožujka 2017. ne proizvodi nikakve pravne učinke. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je određena uspostava kontinuiteta radnog odnosa od dana nedopuštenog otkaza pa do povratka na posao budući da je radni odnos prestao odlukom o redovitom otkazu od 27. siječnja 2015.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da je tuženik imao pravo dobrovoljno postupiti po nepravomoćnoj sudskoj odluci kojom je naloženo tuženiku vraćanje tužitelja na posao i pozvati tužitelja da se vrati na posao pri čemu je radnik dužan odazvati se pozivu poslodavca. Revident u reviziji tvrdi da se tužitelj nije odazvao pozivu na povratak na posao niti je nedolazak na posao opravdao.

 

Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da ako je poslodavac ranijim otkazom ugovora o radu otkazao ugovor o radu, a sudska odluka kojom je radnik pobijao taj otkaz nije pravomoćna, tuženik ne može ponovno otkazati ugovor o radu novim otkazom.

 

Ovakvo shvaćanje nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju je pogrešno.

 

Prema shvaćanju ovog suda, poslodavac je ovlašten pozvati radnika da se javi na posao i u situaciji kada postoji nepravomoćna sudska odluka (u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-997/15) kojom je raniji otkaz ugovora o radu (27. siječnja 2015.) utvrđen nedopuštenim, a radnik je dužan odazvati se pozivu poslodavca da se vrati na posao ako kod radnika postoji volja za održavanjem ugovora o radu na snazi sukladno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 10. st. 1. ZR (tako i u Revr-386/15).

 

Naime, podnošenjem tužbe u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-997/15 kojom je radnik tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 27. siječnja 2015. tužitelj je tražio uspostavu svog ranijeg radno-pravnog statusa, odnosno tražio je da ga tuženik vrati na posao iz čega bi proizlazilo postojanje volje radnika da nastavi raditi kod poslodavca.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZR radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a za sklapanje ugovora o radu potrebna je suglasna volja stranaka sukladno odredbi čl. 247. ZOO. Za napomenuti je i da se od radnika zahtjeva aktivnost u uspostavljanju njegovog radno-pravnog statusa (tako i u Revr-251/05).

 

U konkretnom slučaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 10. st. 1. ZR u vezi s čl. 247. ZOO činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Naime, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice odnosno postoji li između stranaka suglasna volja o uspostavi radno-pravnog statusa sukladno prethodno sklopljenom ugovoru o radu u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZR u vezi s čl. 247. ZOO, je li tuženik pozvao tužitelja da se javi na posao te ako jest, a tužitelj se nije javio po pozivu poslodavca od kakvog je značenja činjenica da se tužitelj nije odazvao pozivu da se vrati na posao na njegov radno-pravni status.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke u skladu s iznijetim shvaćanjem te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je prihvatiti reviziju i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. ožujka 2019.