Broj: Gž R-27/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Drage Grubeše, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz V., ..., OIB: ..., koju zastupa pun. S. V., odvj. iz OD J. & V. iz Z., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa pun. M. R. i N. G. R. iz OD R. i p. iz Z., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Pr-447/15-25 od 20. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2019.

p r e s u d i o   j e

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Pr-447/15-25 od 20. listopada 2016.

              Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I./ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-2865859-47-2014 od 03.10.2014.g. kojom je tuženik H. T. d.d. iz Z., ..., OIB: ... otkazao tužiteljici S. J. iz V., ..., OIB: ..., ugovor o radu broj H3-1254412-53-2014 od 01.05.2014.g. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto Viši suradnik za obračun putnih troškova, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužiteljice, a sve u roku od 8 dana.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. listopada 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) kao i odluci o parničnom trošku  s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu parničnog troška.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije a njoj dosudi trošak odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi, a niti je počinjena koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje koje se žalbom niti ne osporava, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao sindikalnom povjereniku i zahtjev za vraćanje na rad.

Nesporno je da je tužiteljici odlukom tuženika od 3. listopada 2014. otkazan ugovor o radu na poslovima radnog mjesta viši suradnik za obračun putnih troškova zbog poslovno uvjetovanih razloga.

Sporno je među strankama je li tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bila zaštićeni sindikalni povjerenik kojemu bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu u smislu odredbe čl. 188. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14. i 127/17., dalje ZR).

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi da je tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu bila sindikalni povjerenik Sindikata T. H. (S.), o čemu je tuženik obaviješten dopisom od 25. studenog 2013., a tuženik nije dokazao da nije prihvaćen navedeni dopis o imenovanju tužiteljice kao sindikalnog povjerenika S., a niti da S. nije ravnopravni sindikat sa ostalim reprezentativnim sindikatima potpisnicima Kolektivnog ugovora H. t. d.d. (dalje KU HT) koji je se primjenjivao od 1. srpnja 2014. pa do 31. prosinca 2015. u vrijeme otkazivanja ugovora o radu. 

Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije postupio prema odredbi čl. 188. st. 1. ZR-a i zatražio suglasnog sindikata (S.) prije donošenja pobijane odluke o otkazu tužiteljici kao sindikalnom povjereniku, kojoj bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu.

Time je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u pobijanoj presudi utvrdio da je odluka o otkazu tužiteljici nedopuštena i da joj radni odnos nije prestao i naložio njeno vraćanje na rad prema odredbi čl. 124. ZR-a.

Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je istakao tijekom prvostupanjskog postupka da tužiteljica nije bila zaštićeni sindikalni povjerenik u vrijeme donošenja odluke o otkazu, time da S. nije potpisnik KU HT-a, a time niti reprezentativni sindikat da bi imao pravo na zaštićenog povjerenika, koje je tvrdnje prvostupanjski sud raspravio i s pravom na iznesene razloge nije prihvatio osnovanim.

Naime, ZR ne pravi razlike između reprezentativnih sindikata i onih koji to nisu, a čl. 188. st. 5. ZR-a propisano je da zaštitu uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ZR-a o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika od tog poslodavca (čl. 142. ZR-a).

Tuženik tijekom postupka ne navodi da bi broj sindikalnih povjerenika koji djeluje kod tuženika prelazio najveći broj zaštićenih sindikalnih povjerenika prema odredbi čl. 185. st. 5. u vezi s čl. 142. ZR-a te odredbe čl. 41. KU HT-a, razlika S. kao sindikata koji djeluje kod tuženika u odnosu na reprezentativne sindikate prema KU HT-a je u tome da reprezentativni sindikati imaju pravo na zaštićenog povjerenika koji sindikalnu aktivnost obavlja puno radno vrijeme.

              I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade.

              Dakle, kako ne postoje žalbeni razlozi žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena  je presuda prvostupanjskog suda (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

              Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. ZPP-a).

Osijek, 28. ožujka 2019.