- 1 -              Poslovni broj: I Kž-399/2021-10

Poslovni broj: I Kž-399/2021-10

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u svezi s stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog D. C. i optuženog M. Č. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 7. rujna 2021. broj K-2/2021., u sjednici održanoj 24. ožujka 2022., u prisutnosti optuženog D. C. uz branitelja, odvjetnika V. M. i optuženog M. Č. uz branitelja, odvjetnika P. B.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe optuženog D. C., optuženog M. Č. i L. C., oca optuženog D. C., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženici D. C. i M. Č. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništvom, iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11. te su na temelju istog zakonskog propisa osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, a temeljem odredbe članka 54. KZ/11. optuženom D. C. i optuženom M. Č. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to lišenje slobode od 18. ožujka 2020. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. ožujka 2020. pa nadalje.

 

2. Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08. dužni su i to optuženi D. C. po pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenika isplatiti oštećenicima od oduzetog novca koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00082719 od 18. ožujka 2020. od N. V. iznos od 186.400,00 kuna, optuženi M. Č. po pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenika isplatiti oštećenicima od oduzetog novca koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 000010378 od 18. ožujka 2020. iznos od 4.800,00 kuna i 10.000,00 EUR, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva na koji se pozivaju oštećenici isti upućuju u parnicu.

 

3. Temeljem odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. od optuženog D. C. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 4.400,00 kuna, te od optuženog M. Č. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 4.400,00 kuna.

 

4. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 8. ZKP/08. optuženi D. C. i optuženi M. Č. dužni su na ime troškova ovog kaznenog postupka solidarno isplatiti na ime troškova vještačenja iznos od 62.825,00 kuna, te nužne izdatke oštećenika u iznosu od 14.375,00 kuna, te na ime troškova paušala svaki od po 5.000,00 kuna te je temeljem odredbe članka 145. stavak 4. ZKP/08. prvooptuženi D. C. dužan podmiriti troškove branitelja po službenoj dužnosti, a koji će se naplatiti naknadno od optuženika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje te optuženi M. Č. je dužan podmiriti troškove branitelja po službenoj dužnosti, a koji će se naplatiti naknadno od optuženika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. C. putem branitelja, odvjetnika V. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., bitne povrede odredaba kaznenog postupka, članak 468. stavak 2. ZKP/08., bitne povrede odredaba kaznenog postupka, članak 468. stavak 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, članak 469. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, članak 470. ZKP/08., te odluke o kazni, članak 471. ZKP/08., s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno prvostupanjska presuda preinači u zakonskoj oznaci djela i odluci o kazni. Optuženik se žali i po branitelju, odvjetniku E. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također u korist ovog optuženika žalbu je podnio njegov otac L. C., bez naznake žalbene osnove s prijedlogom da se presuda "ukine ili poništi ili izmijeni".

 

6. Žalbu je podnio i optuženi M. Č. putem branitelja, odvjetnika P. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se optuženiku izrekne kazna zatvora u znatno manjem trajanju.

 

7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

8. Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izviješteni su optuženi D. C. i njegov branitelj, odvjetnik V. M. i odvjetnik E. S. te optuženi M. Č. i njegov branitelj, odvjetnik P. B. koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženih D. C. i M. Č. na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 8. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), na koji način je javnoj sjednici prisustvovao i branitelj optuženog M. Č., odvjetnik P. B.., dok je branitelj optuženika D. C., odvjetnik V. M.. osobno prisustvovao sjednici. Državni odvjetnik i branitelj E. S., iako uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. Na javnu sjednicu nije pozvan otac optuženog D. C., L. C. iako je to zahtijevao, jer on nije stranka u postupku, a prema odredbi članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici vijeća na njihovo traženje obavještavaju se samo stranke.

 

10. Žalbe optuženog D. C. i optuženog M. Č. te žalba L. C. su osnovane.

 

11. Obje žalbe optuženog D. C. sadržajno su istovjetne te će se razmotriti jedinstveno.

 

12. Optuženi D. C. i optuženi M. Č. u žalbama ističu postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju nalaze da u činjeničnom opisu izreke nije naveden subjektivni element u odnosu na smrtnu posljedicu i opis svijesti optuženika o lošem zdravstvenom stanju oštećenika, i da ta odlučna činjenica koja je vezana uz postojanje kvalifikatornog elementa djela nije obrazložena.

 

12.1. Po stavu ovog drugostupanjskog suda nije ostvaren niti jedan vid navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. To stoga, jer se u konkretnom slučaju radi o objektivnom uvjetu kažnjivosti, s obzirom da iz činjeničnog opisa izreke proizlazi da je namjera optuženika bila stjecanje novca dok je radnja koju su poduzeli da se domognu novca bila nasilna jer je oštećenik u tom događaju zadobio lake tjelesne ozljede i takvim postupanjem optuženici su pristali na posljedice koje mogu nastati ostvarenjem djela. Naime, oni ne mogu znati kakvu će reakciju njihovo postupanje izazvati kod druge osobe, konkretno kod oštećenog J. Č. za kojeg nisu ni morali znati kakvo je njegovo zdravstveno stanje, a da su htjeli da nastupi smrtna posljedica, tada bi se radilo o drugom kaznenom djelu (ubojstvo).

 

12.2. Nije ostvarena ni daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupa koju optuženi D. C. nalazi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude jer se u činjeničnom dijelu izreke opisuje da je oštećeni J. Č. preminuo uslijed zadobivenih ozljeda (lakih tjelesnih) i pretrpljenog šoka od napada optuženika, dok iz obrazloženja na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. M. D. kojeg prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća proizlazi da je oštećenik umro nasilnom smrću uslijed psihičke traume. Vještakinja je pojasnila da je oštećeni J. Č. bio teži kronični bolesnik s dijagnozama povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti te koronarne bolesti, da je prije smrti pretrpio snažan psihički stres. Prema tome, vještakinja je isključila postojanje uzročne veze između zadobivenih tjelesnih ozljeda opisanih u izreci pobijane presude (okvalificirane kao lake tjelesne ozljede) i smrti oštećenog J. Č., jer je njegova smrt povezana isključivo sa psihičkom traumom uzrokovanom napadom. Iako u tom dijelu izreka sadrži određeni višak u činjeničnom supstratu to ne utječe na pravilno obrazloženje pobijane presude o utvrđenom uzroku smrti oštećenika, a to je psihička trauma od napada, koji uzrok smrti je opisan u izreci.

 

12.3. Slijedom gore navedenog, neuspješno je isticanje optuženog D. C. na postojanje bitne povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koja se odnosi na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku i povredu prava na pravično suđenje, jer u odnosu na izostanka obrazloženja subjektivnog elementa u odnosu na ozljeđivanje i smrtnu posljedicu oštećenika (obrazloženo pod točkom 12.1.), a što se tiče eventualnog ekscesa u postupanju optuženog M. Č. to će se pitanje raspraviti u ponovljenom postupku kada se utvrdi kvalifikacija kaznenog djela.

 

12.4. Daljnji prigovori ovog žalitelja o proturječju izreke, odnose se na žalbene tvrdnje da se oba optuženika terete da je od njihovog napada oštećenik preminuo iako je udarce oštećenom zadao optuženi M. Č., da je njihov plan opisan u cilju da se okoriste, da ne uključuje primjenu sile, i da se eventualno radi o počinjenju kaznenog djela krađe. Iako te žalbene navode ovaj žalitelj podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iznijetim prigovorima u suštini se pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

12.5. Dakle suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok je žalba optuženog D. C., optuženog M. Č. i L. C. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana.

 

13. Najprije se valja osvrnuti na mišljenje optuženog D. C. da njegovo sudjelovanje u počinjenju djela opisanog u izreci pobijane presude ne može predstavljati supočiniteljstvo, već eventualno pomaganje u počinjenju kaznenog djela. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka prema do sada prikupljenim podacima može se zaključiti da su optuženici D. C. i M. Č. zajedno sačinili plan za počinjenje kaznenog djela.

 

13.1. Naime, pomagatelj može biti samo onaj tko je na sasvim određeni način participirao u kaznenom djelu, ali nije imao vlast nad procesom počinjenja tog djela. S druge strane, supočinitelj je, zajedno s drugim supočiniteljem, nositelj odluke o djelu i o tome da se djelo zajednički počini i svaki supočinitelj, zajedno s drugim, ostvaruje zajedničko djelo dajući pri tome svoj bitan doprinos.

 

13.2. Supočinitelj je uvijek onaj sudionik koji je nositelj radnje počinjenja ili jednog njezinog dijela, ali i onaj tko je poduzeo radnju koja ne ulazi u opis djela kao njegova radnja počinjenja, ako ona prema okolnostima slučaja u funkcionalnom smislu ima bitno značenje za ostvarenje plana počinjenja djela, što je ovdje slučaj. Naime, iako poduzima i sudjeluje u radnjama koje ne predstavljaju neposredne izvršiteljske radnje, kod optuženog D. C. se radi o radnjama koje imaju posebnu kvalitetu tako da se i za njega može reći da ima vlast nad djelom, da upravlja procesom izvršenja.

 

13.3. Naime, da bi se radilo o kvalificiranom razbojništvu koje je počinjeno na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud, nije potrebno da svi počinitelji istovremeno poduzimaju sve one radnje koje su elementi tog kaznenog djela već je dovoljno da jedan od supočinitelja izvrši te radnje u skladu s dogovorom, a za drugog je dovoljno da sudjeluje na neki drugi način u počinjenju ili da svojim radnjama bitno pridonosi počinjenju.

 

13.4. Tako optuženi D. C. u sklopu zajedničkog plana, dogovara sastanak optuženog M. Č. i oštećenog J. Č., što je vidljivo kroz učestalu telefonsku komunikaciju između njega i oštećenika, s različitih brojeva švicarskog, bosanskog i hrvatskog broja, 15 do 20 dana prije inkriminiranog događaja što je uočila i supruga oštećenika R. Č. koja je primijetila propuštene pozive, da su pozivi trajali više dana, da je čula kako je osoba govorila da će doći za dva do tri dana, da joj se to učinilo sumnjivo, da je pitala supruga o kome se radi, da je rekao da je B. koji radi kuću na V. B. (na tom brdu njegov otac L. C. gradi kuću), a i svjedok S. A. potvrdio je da se oštećenik požalio da ga optuženi D. C. zavlači sedam dana, a da mu treba promijeniti veću količinu novca. Nadalje, odnos optuženika je prijateljski, zajedno su odrasli, prije dolaska u M. optuženi M. Č. boravio je u B. gdje živi optuženi D. C.. Optuženi C. ranije je mijenjao devize kod oštećenog tako da je znao da oštećeni ima veću količinu novca, izabrao je mjesto koje je slabo naseljeno jer su kuće u gradnji, što mu je poznato jer je u blizini kuća koju gradi njegov otac. Nakon počinjenog djela odvozi optuženog M. Č. prema V. uzimajući dio novca. Dakle, nema dvojbe da bez priloga optuženog D. C. djelo se ne bi moglo izvršiti i da je i on dio procesa izvršenja djela.

 

13.5. Međutim, u pravu su optuženici i L. C., otac optuženog D. C. u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da se za sada ne može isključiti dio njihove obrane da nisu planirali razbojništvo već da je namjera bila počiniti krađu. Naime, optuženi M. Č. navodi "da je ovo trebao biti jednostavan posao na način da bi D. C. dogovorio sa žrtvom zamjenu novca, a da se on sastane s njime uzme od žrtve novce, podijele ih i udalje se." S obzirom da nema drugih očevidaca događaja između optuženog M. Č. i oštećenika unutar zgrade, primjenom pravila "in favorem" optuženika valja razmotriti njegovu obranu da je njegova namjera bila uzeti novac koji je oštećenik stavio na stolić i pobjeći, ali u tome ga je spriječio oštećenik kada je došlo do fizičkog sukoba. Upravo od utvrđenja da li je optuženi M. Č. udario oštećenog J. Č. prije ili poslije uzimanja novca ovisi kvalifikacija djela.

 

13.6. U odnosu na žalbene navode optuženog D. C. s osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede zaključka sudskomedicinske vještakinje o postojanju psihičke traume kao uzroka smrti oštećenika jer ga je utvrdila kao vještak pojedinac, bez traženja mišljenja kolegija Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, valja istači da na izvođenje tog dokaza ovaj optuženik nije imao primjedbi niti je predlagao dopunu dokaznog postupka. Shodno tome prvostupanjski sud je osnovano prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje.

 

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, a posebno će razjasniti činjenice navedene pod točkom 17.6. nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Pri tome će sud posebnu pažnju usmjeriti na ocjenu pravne kvalifikacije počinjenog djela, i to radi li se o kaznenom djelu razbojničke krađe kada optuženik zatečen pri počinjenju djela krađe uporabi silu protiv oštećenika s ciljem da ukradenu stvar zadrži ili razbojništva kada optuženik uporabi silu da bi oduzeo tuđu pokretnu stvar, na temelju savjesne ocjene dokaza dovodeći u vezu iskaze optuženika s provedenim ostalim dokazima.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. ožujka 2022.