Broj: Rev 3217/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz O., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz O., protiv tuženika Zdravstvene ... V. V. iz O., OIB: ..., zastupane po stečajnom upravitelju u V. Š. iz B., OIB: ..., kao pravnog sljednika Doma ..., iz B. Đ., OIB: ..., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-261/13-2 od 7. veljače 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-152/11-31 od 26. lipnja 2012., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-261/13-2 od 7. veljače 2013. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-152/11-31 od 26. lipnja 2012, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

“1. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu ravnatelja donesena po Upravnom vijeću tuženika temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu redoviti otkaz Ugovora o radu od 30. 4. 2011., nedopuštena i nezakonita, te se ista poništava pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao istekom roka utvrđenih u toč. 2. Odluke o otkazu ugovora o radu.

2. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu ispravljena Rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11. 5 .2011., te donesena temeljem odredbe čl. 108. st. 1. ZOR-a izvanredni otkaz ugovora o radu, nedopuštena i nezakonita, te se ista poništava pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao istekom roka utvrđenim u toč. 2. Odluke o otkazu ugovora o radu.

3. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu ravnatelja zaključenog između tužitelja i tuženika s danom donošenja presude, tj. s danom 26. lipnja 2012.g.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz zaključenog Ugovora o radu ravnatelja do dana sudskog raskida Ugovora o radu ravnatelja, na način da mu za razdoblje od 30. 4. 2011. pa do dana sudskog raskida ugovora o radu na ime izgubljene zarade isplati svako mjesečni iznos bruto plaće u iznosu od 15.115,21 kn zajedno sa zakonskim zatez. kamatama koje teku od dospijeća svako mjesečnog iznosa bruto plaće pa do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u iznosu od dvanaest (12) neto mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 120.000,00 kn zajedno sa z.z. kamatama u visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena a koje teku od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati regres za 2009.g. u iznosu od 5.000,00 kn i 2010. godinu u iznosu od 5.000,00 kn, sve uz z.z. kamatu po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku 8 dana.

7. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu na ime dijela neiskorištenog godišnjeg odmora za 2010. u iznosu od 8.254,40 kn, sa z.z. kamatom koja teče od 31. 12. 2010. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena te na ime razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2011. iznos od 3.333,00 kn uz zak. zatez. kamatu koja teče od 30. 4. 2011. pa do isplate po eskontnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana.

8. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 15% viška prihoda iz poslovanja tuženika utvrđenih po usvojenom završnom računu za 2009.g. u iznosu od 27.603,30 kn sa zakonskom zatez. kamatom koja teče od 1. 1. 2011. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, te za 2010. g. u iznosu od  786,15 kn, sa zak. zatez. kamatom koja teče od 1.1. 2012. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve to u roku 8 dana.

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena žalba tuženika, te je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-152/11-31 od 26. lipnja 2012:

a) potvrđena u točki 6.,7. i 8. izreke,

b) preinačena u točki 1., 2., 3., 4. i 5. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku i suđeno:

“Tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka tuženika od 30. travnja 2011. o redovitom otkazu Ugovora o radu ravnatelja nezakonita i nedopuštena, kao i za utvrđenje da je Odluka tuženika od 30. travnja 2011. o otkazu Ugovora o radu ravnatelja, ispravljena rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11. svibnja 2011., nezakonita i nedopuštena, kao i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu ravnatelja s 26. lipnja 2012., te zahtjev za priznanje prava iz Ugovora o radu ravnatelja do dana sudskog raskida, uz isplatu izgubljene zarade od 30. travnja 2011. pa do sudskog raskida u svakomjesečnom iznosu od 15.115,21 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 120.000,00 kn sa zateznim kamatama, sve u roku 8 dana, se odbija kao neosnovan, te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 21.710,00 kn u roku 8 dana”.

U točki II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude, u preinačujućem dijelu, odnosno u dijelu u kojem je odbijen sa tužbenim zahtjevom, reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz obvezivanje tuženik kada tužitelju nadoknadi trošak sastava revizija.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu ravnatelja donesena po Upravnom vijeću tuženika od 30. 4. 2011. i Odluka o otkazu ugovora o radu ispravljena Rješenjem Upravnog vijeća tuženika od 11. 5. 2011., nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, zahtjev na utvrđenje sudskog raskida s danom 26. lipnja 2012. i zahtjev na isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke zaključile Ugovor o radu ravnatelja 10. siječnja 2009. na rok od četiri godine, odnosno zaključno s danom 10. siječnja 2013.,

- da je čl. 11. st. 2. ugovora utvrđena obveza tuženika da u slučaju da tužitelj ne bude ponovno imenovan ili bude razriješen funkcije prije isteka mandata da mu je tuženik dužan ponuditi radno mjesto na neodređeno vrijeme koje odgovara njegovoj stručnoj spremi,

- da je 30. travnja 2011.g. Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, bez otkaznog roka, a temeljem odredbe čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR),

- da je tužitelj na odluku uložio zahtjev za zaštitu prava dana 5. svibnja 2011.,

- da je 11. svibnja 2011.g. Upravno vijeće tuženika donijelo rješenje kojim ispravlja odluku o otkazu ugovora o radu M. P. na način da se ista donosi temeljem čl. 108. st. 1. ZR,

- da je tuženik donio odluku s datumom 30. travnja 2011. kojom otkazuje ugovor o radu M. P. temeljem čl. 108. st. 1. ZR zbog razloga koji su navedeni i u odluci koja je donesena temeljem čl. 107. ZR,

- da je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava na ispravljenu odluku dana 25. svibnja 2011.g.,

- da je Statutom tuženika od 15. veljače 2010. utvrđeno da ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće na temelju javnog natječaja uz prethodnu suglasnost osnivača, te da ravnatelj sklapa ugovore o radu s radnicima, te donosi odluke u I. stupnju u vezi pojedinačnih prava radnika (čl. 22.), a što je propisano i čl. 64. Pravilnika o radu tuženika,

- da je čl. 81. Pravilnika o radu propisano da ravnatelj podnosi najmanje tromjesečno izviješće o radu Doma Upravnom vijeću te da sklapa ugovore o radu i donosi rješenja o pravima i obvezama i odgovornostima djelatnika Doma iz radnih odnosa,

- da je Upravno vijeće tuženika dana 30. travnja 2011.g. donijelo Odluku o razrješenju ravnatelja M. P. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je dana 30. travnja 2011. Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o imenovanju v.d. ravnatelja tuženika u osobi I. G.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da Upravno vijeće tuženika nije moglo tužitelju otkazati ugovor o radu iz bilo kojeg razloga, već je to mogao samo imenovani v.d. ravnatelja I. G., koji to nije učinio. Cijeneći da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu ravnatelja koji je po svom karakteru menadžerski ugovor na rok od četiri godine, koji u sebi sadrži i klasični ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da je temeljem čl. 11. st. 2. istoga tuženik bio dužan u slučaju razrješenja tužitelja kao ravnatelja ponuditi mu radno mjesto na neodređeno vrijeme koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, a što tuženik nije učinio nego mu je po neovlaštenom tijelu nezakonito otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer nije dokazao da je postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (da bi, kako je naveo tuženik, tužitelj kao ravnatelj sklapao štetne ugovore ili svojim djelovanjem počinio štetu tuženiku i da je osnivaču neistinito prikazivao financijsko stanje tuženika), niti je dokazao vrijeme saznanja za navedene povrede vezano za rokove u kojima se može donijeti navedena odluka o otkazu.

Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj je protiv Odluke o razrješenju ravnatelja imao pravo tražiti sudsku zaštitu, ako je smatrao da je bio povrijeđen propisan postupak razrješenja ili da nisu nastali razlozi za razrješenje, kako je to propisano čl. 45. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine” broj 76/93, 29/77, 47/99 i 35/08), a da je sudsku zaštitu u odnosu na taj ugovor mogao zatražiti u roku 30 dana od primitka Odluke o razrješenju (čl. 45. st. 2. toga zakona), pa utvrđujući da tužitelj takvu zaštitu nije tražio, i cjenjujući obveze koje je tužitelj imao prema Ugovoru o radu ravnatelja, da se obje Odluke tuženika o otkazu (ugovora o dužnosti ravnatelja i ugovora o radu) temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te da je riječ o izvanrednom otkazu, zakonitom smatra donesenu odluku o otkazu ugovora o radu jer je tužitelj skrivljeno razriješen s mjesta ravnatelja Odlukom UV od 30. travnja 2011. Cijeneći da tužitelj više ne može obavljati poslove ravnatelja tuženika, zbog čega se osnovna svrha tužiteljeva Ugovora o radu ravnatelja više ne može ispunjavati, smatra da ta okolnost predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć i zbog čega tužitelj nema pravo na sudski raskid Ugovora o radu.

U podnesenoj reviziji tužitelj se prije svega poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tvrdeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su navedeni razlozi nejasni proturječni pa da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Navedenu bitnu povredu obrazlaže time da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, prema kojem je pobijanje odluke o otkazivanju ugovora o radu uvjetovano pobijanjem odluke o razrješenju tužitelja s funkcije ravnatelja, nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo, niti je navedeno na temelju kojeg zakonskog propisa je takav uvjet postavljen, odnosno iz koje odredbe ugovora o radu zaključenog između stranaka takva obveza proizlazi, pogotovo što za reguliranje prava obveza i postupaka iz radnog odnosa važe isključivo odredbe ZR, a ne odredbe Zakona o ustanovama.

Proturječnost s iznesenim shvaćanjem drugostupanjskog suda nalazi i u sadržaju odredbe čl. 11. st. 2. predmetnog ugovora o radu ravnatelja od 10. siječnja 2009. jer je prema toj odredbi tužitelj imao mogućnost izbora hoće li prihvatiti drugo radno mjesto koje mu je tuženik temeljem navedene odredbe, prilikom prijevremenog razrješenja, bio dužan ponuditi, pa je odlučna činjenica, koju drugostupanjski sud nije imao u vidu, je li tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga i okolnosti na temelju kojih mu je otkazao ugovor o radu, odnosno razloge za izvanredni otkaz iz čl. 107. st. 1. toč. 3., odnosno čl. 108. st. 1. ZR, u postupku provedenom pred prvostupanjskim sudom, a u okviru navoda iz žalbe tuženika.

Uz navedeno, proturječnost u razlozima drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama na kojima se temelji izreka pobijane presude i izreke pronalazi i u činjenici da je u točki 8. prvostupanjske presude naloženo tuženiku da tužitelju plati 15% viška prihoda iz poslovanja tuženika po završnom računu za 2009. i 2010., jer je prvostupanjski sud navedeni dio odluke obrazložio time da tužitelju pripada navedeno pravo prema čl. 5. st. 2. ugovora o radu ravnatelja, iako je navedeno pravo iz čl. 5. st. 2. Ugovora o radu ravnatelja uvjetovano odredbom čl. 11. st. 3. istog Ugovora, samo u slučaju ukoliko bude razriješen funkcije ravnatelja bez utvrđene krivice, poslovnih promašaja ili neispunjenja ugovorne obveze iz ugovora, pa da slijedom iznesenog shvaćanja da je odluka tuženika o otkazivanju ugovora o radu zakonita, postoji proturječnost između sadržaja navedenog dokaza sa iznesenim shvaćanjem o pravu tužitelja na isplatu na dosuđenu naknadu u točki 8. prvostupanjske presude.

S obzirom na navedene proturječnosti u razlozima o odlučnim činjenicama i izreke pobijane presude, te s obzirom da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su navedeni razlozi nejasni, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa se osnovano tužitelj u podnesenoj reviziji poziva na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a zbog čega je bilo nužno ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 107., odnosno čl. 108. ZR-a, a prema toj odredbi (st. 1.) poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu ukoliko za takav otkaz ima opravdani razlog, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a takav ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.). Prema navedenom, odlučna okolnost za otkazivanje ugovora o radu temeljem citirane odredbe je postojanje teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

U odnosu na navedene odlučne činjenice drugostupanjski sud u obrazloženju presude uopće nije dao razloge, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da je preduvjet pobijanja odluke o otkazu ugovora o radu, (zbog činjenice da se radi o menadžerskom ugovoru s elementima ugovora o radu), podnošenje pravnog sredstva protiv otkazivanja menadžerskog ugovora, i da zbog nepobijanja otkaza menadžerskog ugovora tužitelj više ne može obavljati poslove ravnatelja, jer je iz tog razloga otpala osnovna svrha ugovora o radu, a što da je osobito važne činjenice zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć. Uz navedeni propust izostanka obrazloženja odlučnih činjenica drugostupanjski sud nije ispitao niti pravovremenost donošenja pobijane odluke pa budući da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Osnovano se tužitelj poziva i na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada navodi da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o ustanovama jer je u konkretnom slučaju na otkazivanje ugovora o radu trebalo primijeniti odredbe ZR-u, jer se ne radi o ispitivanju zakonitosti otkaza ugovora o razrješenju ravnatelja već o otkazu ugovora o radu iz radnog odnosa i pretpostavkama za otkazivanje takvog ugovora prema odredbama Statuta i Pravilnika o radu tuženika, te citiranih odredbi ZR-u.

U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede te će pravilnom ocjenom provedenih dokaza, vodeći računa o tvrdnjama i prigovorima stranaka, te dokazima kojima su svoje tvrdnje potkrijepili, primjenom odgovarajućih odredbi ZR-u, donijeti novu i zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima revizijskog postupka je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljena za konačnu odluku.

Zagreb, 16. travnja 2019.