Broj: Revr 770/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. L., diplomirana pravnica zaposlena u Hrvatskom sindikatu ..., protiv tuženika H.-H. p. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. A. diplomirani pravnik zaposlen kod tuženika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-139/2017-2 od 25. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3031/14-27 od 22. prosinca 2016., u sjednici održanoj 17. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta „operater II“ ili na druge odgovarajuće poslove prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima na koje tuženik iznosi u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju te presude navedeni razlozi o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi i ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, zbog čega je pobijana presuda razumljiva te se pravilnost i zakonitost iste može ispitati.

 

U odnosu na činjenične navode revidenta iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba navesti da revizijski sud te, po svojoj prirodi činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 5. studenoga 2009., na radnom mjestu Operater II.,  Divizija mreža,  Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja ..., na području Splitsko-dalmatinske županije,

 

- da je tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: HP-02/2-000046/14 od 14. ožujka 2014. na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika, kojega je uprava društva usvojila 31. prosinca 2013., o čemu se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem sukladno čl. 149. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR), koji je program donesen zbog pogoršanih gospodarskih okolnosti te poslovanjem  s gubitkom,  smanjenja broja pošiljaka te radi postojanja konkurencije,

 

- da je navedeni Program zbrinjavanja viška radnika dostavljen radničkom vijeću tuženika koje se programu protivilo,

 

- da je tuženik navedeni Program zbrinjavanja viška radnika dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje,

 

- da je tuženik dostavio radničkom vijeću dopis za savjetovanje za namjeravani otkaz ugovora o radu tužiteljici,

 

- da je prestanak potrebe za radom tužiteljice utvrđen prema Programu zbrinjavanja viška radnika, s tim da iz odluke o otkazu proizlazi da tužiteljici nije moguće osigurati obavljanje drugih poslova ni uz dodatno obrazovanje ili rad u nepunom radnom vremenu, a da su prilikom otkazivanja uzeti u obzir zakonski kriteriji te dodatni kriteriji,

 

- da su u Programu iskazani kriteriji za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a obuhvaćali su zakonske kriterije propisane odredbom čl. 107. st. 3. ZR (starost, ukupno trajanje radnog odnosa u H. d.d., obvezu uzdržavanja, invalidnost), te dodatne kriterije (učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada, branitelj Domovinskog rata),

 

- da se radničko vijeće usprotivilo Programu tvrdeći da mu tuženik nije pojasnio postupak ocjenjivanja radnika, posebno vezano za primjenu dodatnih kriterija, a što tuženik nije učinio,

 

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv citirane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, na koji zahtjev tužena nije odgovorila, te da je tužiteljica pravovremeno u zakonskom roku podnijela tužbu sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik, na kome je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje predmetne odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 107. st. 1. točka 1. ZR.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. alineja 1. ZR te odredbe čl. 107. st. 3. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 17. travnja 2019.