Broj: Revr 144/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek, članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. Ć. iz S. B., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica B. Ć., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. d.o.o., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1522/15-2 od 22. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3609/11-50 od 17. travnja 2015., u sjednici održanoj 17. travnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1522/15-2 od 22. studenoga 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3609/11-50 od 17. travnja 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da radni odnos tužiteljici nije prestao te za vraćanje tužiteljice na rad odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o   j e

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1522/15-2 od 22. studenoga 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3609/11-50 od 17. travnja 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 2.500,00 kn sa zateznim kamatama odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

"I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. A. Ć. iz S. B., koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu od dana 02.09.2011. kojom je otkazan ugovor o radu od 21.11.2011. zaključen na neodređeno vrijeme između tužiteljice M. A. Ć. iz S. B., OIB: ... i tuženika D. d.o.o. iz Z., OIB: ... , kao i Odluka kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava M. A. Ć. od 19.09.2011.

Utvrđuje se da radni odnos M. A. Ć. kod D. d.o.o. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 21.11.2006., zaključenog između tužiteljice i tuženika, nije prestao otkazom.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao voditelja prodaje u brodsko-posavskoj županiji, te prema potrebama posla i u susjednim županijama, sve prema rasporedu poslodavca, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.500,00 kn na ime solidarne pomoći sukladno čl. 48 Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućoj od dana 09.05.2011. pa do isplate, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku od 8 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici M. A. Ć. iz S. B., da tuženiku D. d.o.o. iz Z., naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložila ovom revizijskom sudu da preinači obje nižestupanjske presude ili da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Nižestupanjskim je presudama odlučeno o tužbenim zahtjevima za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, za utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao, za vraćanje tužiteljice na rad i za isplatu 2.500,00 kn sa zateznim kamatama.

Zahtjev za isplatu ne temelji se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi na kojima se temelje ostali zahtjevi jer se odnosi na isplatu solidarne pomoći za koju tužiteljica smatra da je na nju pravo stekla za trajanja radnog odnosa kod tuženika, dakle neovisno o kasnijim tuženikovim odlukama utvrđenje ništetnosti kojih se također zahtijeva u ovoj parnici.

Stoga se u odnosu na taj zahtjev ne radi o sporu vezanom za spor o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnoga odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa pa u odnosu na ovaj dio odluke nižestupanjskih sudova nije dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP već se dopuštenost revizije u odnosu na tu odluku prosuđuje isključivo prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. toga Zakona.

S obzirom na to da vrijednost tog pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena je u navedenom dijelu samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. toga Zakona, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP te ne sadrži niti jedno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga u tom dijelu predmetna revizija ne udovoljava pretpostavkama za njenu dopuštenost pa ju je primjenom odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP valjalo odbaciti i odlučeno je kao u izreci rješenja.

U preostalom dijelu revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije iz odredbe čl. 38. st. 1. toga Zakona pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke od 2. rujna 2011. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos na temelju Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom na neodređeno vrijeme 21. studenoga 2011. te za vraćanje tužiteljice na posao voditelja prodaje kod tuženika u Brodsko-posavskoj županiji.

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja prodaje u Brodsko-posavskoj županiji i da joj je Odlukom o izvanrednom otkazu od 1. rujna 2011. ugovor o radu izvanredno otkazan,

- da Iz Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa nakon što je tuženikova direktorica prodaje S. L. analizirala podatke o ukupnim sniženjima cijena robe jer su podaci o tužiteljičinom radu bitno odstupali od rezultata ostalih radnika, što je dovelo do dodatnih analiza te je utvrđeno da je tužiteljica prikazivala lažne količine artikala koja su bila na sniženju odnosno kod nekih su proizvoda prikazana sniženja cijena na 50% za dvostruko veći broj od broja stvarnih količina na prodajnom mjestu, što bi značilo 100% otpisivanja vrijednosti proizvoda ili sniženja cijena za proizvode kojih uopće nije bilo na zalihama, čime je tužiteljica počinila višestruku štetu poslodavcu, koja se sastoji u prikazivanju povećanog prometa, dodatnih rabata za K. i M., otpisivanju ukupne vrijednosti robe, ostvarivanju veće provizije za obračun vlastite plaće, te ostvarivanje nepripadne materijalne koristi za treće osobe,

- da je tužiteljica doista počinila nepravilnosti kako je to navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu jer iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno – financijskog vještaka proizlazi da je tužiteljica izdavala dokumente koji su evidentirali sniženja cijene robe, a da se pri tome zapravo radilo o povratu robe tuženiku odnosno tužiteljica je potpisala dokumente povrata, ali nije te isprave dostavila tuženiku, već mu je dostavila druge isprave u kojima nije naznačila da se radi o povratu robe, već da se radi o promjeni cijena zbog isteka roka trajanja, a da se šteta koju tuženik može imati zbog opisanog postupanja tužiteljice očituje se s jedne strane u tome što ako nije evidentiran povrat robe, tada se kupcu pripisuje veći količinski promet no što bi ga isti u stvarnosti ostvario (da je povrat bio ispravno evidentiran), što za posljedicu ima bolje uvjete koje kupac ostvaruje (veće rabate), a time i manje rezultate poslovanja tuženika, a osim toga da ostvareni količinski promet za kupce iz nadležnosti nekog voditelja prodaje utječu i na njegova primanja, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski su sudovi ocijenili da se radi o postupanju tužiteljice koje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao svoju radnicu, zbog čega uz uvažavanja interesa kako radnice tako i poslodavca, nastavak radnog odnosa nije moguć, i da je stoga tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici na temelju odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, dalje: ZR).

Neosnovano se tužiteljica poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno navedenom, ovaj revizijski sud ne nalazi da se nižestupanjske presude iz bilo kojeg razloga, pa i nekog od primjerice navedenih u toj zakonskoj odredbi, ne mogu ispitati.

Tužiteljica se u reviziji, iako ne izričito već sadržajno, poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer na više mjesta ističe da drugostupanjski sud nije ocijenio sve njene žalbene razloge. Međutim, prema ocjeni ovoga suda drugostupanjskom je presudom odgovoreno na sve odlučne žalbene navode. Pritom to što je drugostupanjski sud neosnovanim ocijenio tužiteljičin žalbeni navod da iskaz svjedokinje S. L. nije zabilježen točno u zapisniku s glavne rasprave, a da pritom nije naveo otkud mu saznanje o tome da je ta svjedokinja iskazivala upravo onako kako je to u zapisniku zabilježeno, nije odlučno pored toga da tužiteljica ne obrazlaže o kakvoj se razlici između stvarno danog i zabilježenog iskaza radi a koja bi utjecala na utvrđeno činjenično stanje.

Veći dio sadržaja revizije odnosi se na tužiteljičine tvrdnje kako joj predmetna Odluka o izvanrednom otkazu nije dostavljena. Takve su tvrdnje potpuno neodlučne pored činjenice da tužiteljica predmetnom tužbom valjanost te Odluku osporava i da nitko ne dovodi u pitanje niti pravovremenost zahtjeva za zaštitu prava upućenog poslodavcu niti pravovremenost predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 129. ZR.

Ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR ocijenivši da predmetno tužiteljičino postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveza zbog kojeg je poslodavac imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Pritom je neodlučno, kao što to pogrešno u reviziji ističe tužiteljica, jesu li drugi tuženikovi radnici činili iste greške, jer je u ovom sporu odlučno jedino je li tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz tužiteljici.

Neosnovano tužiteljica smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer da je pogrešna ocjena prvostupanjskoga suda da Odluka o izvanrednom otkazu nije donesena po poteku roka iz čl. 108. st. 2. ZR. Pravilna je ocjena da sama činjenica što je direktorica prodaje nadređena tužiteljici ne znači i da je ona već u vrijeme dostave lažnih zapisnika mogla primijetiti nepravilnosti u radu tužiteljice, već je to mogla utvrditi tek na temelju podrobne analize i pribavljanja potrebnih podataka od tuženikovih kupaca pa da stoga nije imala saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji prije 22. kolovoza 2011.

Neosnovano tužiteljica smatra i da je nepravilno primijenjena odredba čl. 111. ZR u vezi s pravom radnika da iznese poslodavcu svoju obranu prije otkazivanja. Pravilna je, naime, ocjena prvostupanjskoga suda da je tuženik u skladu s odredbom čl. 111 st. 2. ZR opravdano zaključio o postojanju okolnosti zbog koje nije opravdano od njega očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane, a na temelju utvrđene činjenice da je tužiteljica pozvana iznijeti obranu, ali je ona javila da to ne može jer se razboljela te je otišla na bolovanje (koje je trajalo od 29. kolovoza do 30. rujna 2011.), a tužitelj je kod otkazivanja vezan rokom iz odredbe čl. 108. st. 2. ZR prema kojoj odnosno odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu morao donijeti u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U ostalom se dijelu revizija sastoji od tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju a što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP).

S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je odbiti ju kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 17. travnja 2019.