Broj: Revr 512/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. – Podružnica T. Z., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-23/15-2 od 20. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3472/14-16 od 29. listopada 2014., u sjednici održanoj 24. travnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-23/15-2 od 20. listopada 2015. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3472/14-16 od 29. listopada 2014. u dijelu pod toč. 1. i 2. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom je presudom djelomično odbijena žalba tuženika te je potvrđena  toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude kojom je suđeno:

              „1. Utvrđuje se nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2014. koju je tuženik Z. h. d.o.o., Z., OIB: ... - Podružnica t. Z., donio prema tužitelju Z. R. iz O., OIB: ... te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto Redara I koje tužitelju obzirom na svoju stručnu spremu pripada, u roku od 8 (osam) dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati naknadu u visini izgubljene plaće i to od dana Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do ponovnog stupanja tužitelja na rad, zajedno sa zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. listopada 2014.god. pa do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.“

              Prvostupanjskim je rješenjem. u toč. I. izreke, određena privremena mjera te je naloženo tuženiku da privremeno, do okončanja spora, vrati tužitelja na posao na radno mjesto redara I, za koje ima potrebnu stručnu spremu, dok je u toč. II. izreke određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

              Drugostupanjskim je rješenjem djelomično prihvaćena žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u prihvaćenom dijelu.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

              Ovaj revizijski sud ispitao je reviziju, u skladu sa odredbom čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5711, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, donesene 23. travnja 2014., iz razloga što je, prema tvrdnji tuženika, tužitelj odgovoran za neistiniti upis Svjedodžbe o završnom ispitu Trgovačke škole u Zagrebu u tužiteljevu radnu knjižicu, čime je pokušao prevariti tuženika kao poslodavca, a uslijed čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika.

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da se tužitelj zaposlio kod tuženika na radnom mjestu redar I, 12. prosinca 1995. kao NKV radnik (sa završenom osnovnom školom);

              - da je naknadno, nakon zapošljavanja tužitelja, u njegovu radnu knjižicu upisana srednja stručna sprema tj. da je završio Trgovačku školu u Zagrebu, koju tužitelj nikada nije završio;

              - da je tuženik, nakon što je zatražio provjeru vjerodostojnosti Svjedodžbe o završnom ispitu za tužitelja od Trgovačke škole u Zagrebu i utvrdio da tužitelj istu srednju školu nije završio, 23. travnja 2014. donio Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa;

              - da tužitelj nikada nije preuzeo svoju radnu knjižicu od dana kad ju je prilikom zapošljavanja predao pravnom predniku tuženika, niti da je u tom razdoblju poduzeo bilo kakve radnje kako bi se u njegovi radnu knjižicu upisala srednja stručna sprema te da je njegova radna knjižica od početka rada kod tuženika (od 12. prosinca 1995.) do preuzimanja 17. rujna 2013. bila isključivo kod tuženika (prvo kod tuženikovog pravnog prednika pa kod tuženika).

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući da iz izvedenih dokaza, među ostalim i iz iskaza svjedokinje M. K. R., voditeljice kadrovskih poslova kod tuženika, proizlazi da je „samo tuženik imao u posjedu“ tužiteljevu radnu knjižicu, nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, navodeći da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio  osobito tešku povredu tužiteljeve obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 108. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 73/13 dalje: ZR) na način da je upisao neistinit upis u radnu knjižicu i time prevario poslodavca.

Međutim, u pravu je revident kada tvrdi da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi sa st. 1. čl. 375. i st. 1. toč. 2. te st. 2. čl. 385. ZPP, kada nije dao razloge o žalbenom razlogu da je obrazloženje prvostupanjskog suda o iskazu svjedokinje M. K. R. proturječno (pa u tom smislu i nejasno i nedostatno) sadržaju zapisnika sa ročišta od 25. rujna 2014. na kojemu je saslušana.

Naime, ista je svjedokinja iskazala da postoje dva popisa radnika, radnih mjesta i kvalifikacija; stari na listu 68. spisa, koji je vrijedio do 30. lipnja 2001. kada je izvršena statusna promjena prednika tuženika („odvojio se od H. i kada je ugovor tužitelja prenesen na V.“) i novi popis na listu 69. spisa, koji je vrijedio od tog dana, a razlika upisa kvalifikacije tužitelja na prvoj i drugoj listi je moguća ako je u tom razdoblju došlo do promjene upisa u radnoj knjižici.

Budući da su u presudi drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome na koji način je predmetna knjižica tijekom spomenute statusne promjene prenesena na pravnog prednika tuženika, odnosno jesu li radne knjižice tom prilikom ipak vraćene radnicima (ili predane nekim trećim osobama koje su na taj način eventualno mogle doći u posjed tužiteljeve radne knjižice) kako bi ih sami predali novom poslodavcu ili ne, pa je upis nevjerodostojne svjedodžbe u korist tužitelja u radnu knjižicu mogao biti obavljen tijekom toga prijenosa, ne može se, barem za sada, sa sigurnošću utvrditi da je samo tuženik imao u posjedu tužiteljevu radnu knjižicu te posljedično tome da tužitelj nije mogao izvršiti ili ishoditi upis srednje stručne spreme. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

              U ponovljenom će postupku sudovi otkloniti spomenutu apsolutno bitnu povredu parničnog postupka i donijeti nove, na zakonu osnovane odluke.

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. travnja 2019.